Nicol Načinović je 25-godišnja apsolventica likovne pedagogije na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci koja je od 30. studenog do 7. prosinca samostalnom izložbom u sklopu diplomskog rada Manifest – Reprogramiranje granica umjetnosti izazvala pažnju publike u galeriji SKC.
Osim Manifesta, sudjelovala je na raznim izložbama u Rijeci i okolici kao što su Labinski uzlet likovnosti, Crtež, akt, ploha i Introspekcija u Lovranu, Bunt, Micro-Macro Art i Dan D u galeriji SKC-a.
Kako ste dobili ideju za Manifest?
„Jedna od glavne inspiracije za diplomski rad je Vrli novi svijet Aldousa Huxleya u kojem je središnja tema manipulacija čovjeka od strane medija i svega što nas okružuje. Razmišljajući o tome, vidim da sve novine i portali imaju svoju verziju istine, ali pitanje je koja je zapravo prava, apsolutna istina. Nove internetske aplikacije koje reklamiraju razne robote za čišćenje ili veze, ljudi prihvaćaju pozitivno. Mislim da društvo ne propitkuje u potpunosti koliko je to dobro ili loše za nas. Naravno, sa tehnologijom se može svašta postići i super je biti live istovremeno u Rijeci i u Kini – dobro je dok se koristi za ono za što bi trebalo, ali nažalost, svijet nije takav. Zapravo me dosta impresioniraju društvene inovacije te je tako i krenuo moj diplomski rad. Razmišljala sam o kritikama na mnoge društvene fenomene i pitanja te sam tako zaključila da bih trebala napisati manifest. Pišući ga doticala sam se manipulacija, svijeta koji nas okružuje i koji nam dolazi te, na kraju, umjetnika i kakav bi umjetnik trebao biti – prije svega iskren i zagovarati određenu temu. Većina današnje umjetnosti je vesela i dekorativna i kao takva je namijenjena za potrošačko društvo. Danas je teško doći do umjetnosti koja je iskrena i koja nije potplaćena, promotivna.“
Od čega se sastoji izložba i koje su misli Manifesta?
„Kada sam napisala Manifest umjetniku, napravila sam 12 radova koji ga zagovaraju. Uglavnom su to odnosi koji se tiču našeg društva i problema s kojima se suvremeni i moderni čovjek svakodnevno susreće. Prvi odnos je odnos aviona i leptira u smislu industrije i prirode koja je oko nas. Jedno od pitanja koje se postavlja jest što je danas priroda – nešto što se kupuje, od nje je čovjek napravio biznis. U nju se ubraja ekstra popust na trening, tajice te neke dobre tenisice – to se podrazumijeva kao prirodno i zdravo društvo; priroda se marketinški preobličuje te se na taj način i prodaje. Na drugom mjestu su anđeli sa strijelicama (ljubav) te bombe – predstavljanje igre iza kulise svijeta, postavlja se pitanje je li zapravo sve što nam se predstavlja onako kakvo zaista jest. Također se izložba sastojala od fetusa i lanaca koji ih okružuju. Metaforički prikazano, propitujem koliko je sve ono što nam se nudi ograničavajuće i istinito, dobivamo li mi u školstvu zbilja sve točne informacije. Smatram da društvo treba ispitivati stvari kojima nas educiraju i uče od malena. Pištolji i lijes su još jedan od odnosa u kojem čovjekov lijes podrazumijevam kao njegovo pakiranje nakon što ga sistem iskoristi kako bi se neki drugi, novi ideali mogli uzdići, tako da je čovjek samo sredstvo u kutiji sa prošlim rokom trajanja. Još jedan od radova je televizija koja je sa svih strana u unutrašnjosti obložena ogledalima a u sredini je mišolovka koja karakterizira mamac u kojoj se čovjek vidi, uzimajući u obzir marketinško društvo koje pridobiva čovjeka uz pomoć problema. Manifest je napisan na pečatiranim uplatnicama upravo zbog toga što je čovjek ovisan o poslu i računima te sam postavila tepih sa šablonama aviona u smislu ”guranja” svih problema pod tepih.“
Koliko je trajala priprema za izložbu?
„Izložba se održala uz pomoć Studentskog kulturnog centra, a priprema i rad su trajali od ožujka do studenog ove godine. Bilo je teško napisati manifest te sam bila svjesna da iza mene stoji odgovornost jer je to ipak diplomski rad i ne gledam na to kao na kraj nego nastavak svog rada. U radu su mi pomogli mentor Zdravko Milić i asistent Radovan Kunić, od kojih sam mnogo naučila. Također bih se željela zahvaliti svima koji su mi poklonili materijale i udijelili savjete jer ne bih mogla sama doći do tu gdje jesam.“
Kada ste shvatili da se želite baviti umjetnošću?
„Od malih nogu sam bila svjesna da je umjetnost moj poziv; u vrtiću nisam voljela spavati, voljela sam se igrati i crtati tako da sam počela raditi lutke i izvoditi predstave za drugu djecu umjesto priča koje tete čitaju djeci prije spavanja. U osnovnoj školi sam sudjelovala na raznim radionicama i priredbama, tadašnja učiteljica od 5. do 8. razreda mi je pokazala razne tehnike kombiniranja s kolažem i ostalim materijalima gdje je uvidjela moj talent i tako me priključila na razne radionice gdje se počela stvarati moja želja za umjetničkim stvaranjem. 2009. godine sam upisala Školu primijenjene umjetnosti u Puli, smjer slikarstvo. Tijekom srednje često smo posjećivali izložbe i mogu reći kako mi je drago zbog toga jer je učenicima bitna fizička prisutnost na izložbama kako bi mogli kritički promišljati o umjetničkim radovima i vidjeti raznolike tehnike i stilove. Nakon toga sam upisala Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci u smjeru likovne pedagogije jer sam imala želju da jednog dana i ja postanem profesorica.“
Gdje pronalazite inspiraciju za umjetničko stvaranje?
„Inspiraciju pronalazim svuda oko sebe, počevši od Hitchcocka ali i Davida Lyncha čiji filmovi neprestano vuku čovjeka u propitivanje borbe dobra i zla. Shvaćanje filma na taj način me navodi da tako razmišljam i o svome radu, da izbjegavam doslovnost i uđem u određenu dubinu tih problema. Osim filma, inspiraciju dobivam i preko međuljudskih odnosa, okoline koja me okružuje, životnih iskustava i svijeta općenito.“
Što za Vas znači umjetnost?
„To sam shvatila sa svojim diplomskim radom, a to je da je umjetnost pištolj s jednim metkom zbog toga što te treba pogoditi i treba biti iskrena jer ja od svoje umjetnosti zahtijevam akciju. Ona nema granica, čovjek neprestano nešto istražuje i uči, a isto je s umjetnošću, ona nikada neće stati.“
Što mislite o umjetničkoj i kulturnoj sceni i djelovanju mladih u Rijeci?
„Rijeka me stvarno oduševljava, to je grad koji ima kreativno društvo. Mislim da ima mnogo mogućnosti jer se stalno održavaju radionice i izložbe za mlade koji se aktivno uključuju. Mali smo grad ali imamo puno praznog prostora i smatram da bi se na tome moglo poraditi, bio to edukacijski prostor, inkubator ili atelje. Drago mi je kad vidim da se sve generacije uključuju u natječaje koji su potpora kulturi i u razne projekte.“
Koji su Vam planovi nakon završetka fakulteta?
„Htjela bih ostati u Rijeci jer me ispunjava i ima pozitivnu energiju. Također bih htjela steći iskustva s drugim autorima i izložbama ovdje i u inozemstvu, ali i postati profesorica jer nema veće radosti kad si ti osoba koja pomaže drugoj osobi istaknuti kreativnost.“
