„Drugo more“ je riječka neprofitna organizacija osnovana 1999. godine koja aktivnije s radom započinje od 2002. godine. Bavi se produkcijom, promocijom, istraživanjima, obrazovanjem i diseminacijom informacija na području kulture, kao i suvremenom kulturom.
Ove je jeseni započet i zanimljivi Projekt X osmišljen za mlade kreativce, a sastavljen od radionica i mentorskog rada koji dovodi do ostvarenja vlastitog umjetničkog festivala kojime se na kraju i predstavi projekt. O idejama, aktivnostima i Projektu popričali smo s članom tima Drugog mora Davorom Miškovićem.
Kakvim se temama bavi Drugo more?
Bavimo se primarno temama koje su aktualne. Ne možemo naravno pokriti sve jer je toga jako puno, a u kulturno umjetničkom programu ima i sadržaja koji je nama nedostupan, a zapravo govori o svemu tome što nas zanima. To je na neki način uvijek balansiranje između onoga što možeš napraviti i onoga što te zanima.
Koje su zadnje teme odnosno područja kojima ste se bavili?
U zadnje vrijeme smo se dosta orijentirali prema praćenju utjecaja tehnologije na društvo jer to ima ključni utjecaj na to kako se ljudi informiraju i oblikuju stavove. Također smo se orijentirali i na svijet rada. Kada kažem svijet rada ne mislim samo na fizički i intelektualni rad nego na strukturiranje cijelog života ljudi, način na koji se provodi slobodno vrijeme i tako dalje. Onda smo se kroz to bavili temama kao što su nadzor i privatnost, kao i zarađivanje novca, neka nova zanimanja koja se tu otvaraju… Jedna od tema koja nam je tu zanimljiva je umrežavanje; od toga smo radili jedan tip istraživanja, seminara i izložbe jer je umrežavanje tip perspektive kako vidimo svijet oko sebe. To je jedna od tema koja je također bitna za razumijevanje suvremene kulture, ali i društva.
Kako se odlučujete za temu nekog projekta?
To funkcionira slično kao kroz radionice Projekt X-a. Kreće se od toga što te najviše interesira, naprimjer neki fenomen koji je prisutan u društvu i kulturi. Taj fenomen želiš na neki način obraditi pa se kreće od toga da se ustanovi kako, a zatim po putu ide rezanje. To je takozvana kiparska metoda u kojoj se materijal reže. Jedan producent rekao je da postoje dvije metode rada u produkciji: slikarska i kiparska. Slikarska je kada vrlo pažljivo dodaješ novi nanos boje, a kiparska je kada dobiješ materijal i onda ga krešeš. Mi smo u kiparskoj metodi gdje izaberemo neki fenomen i onda ga režemo.
Na kakve projekte publika najbolje reagira?
Publika najbolje reagira na projekte u koje su uključeni i njihovi prijatelji; ta socijalna dimenzija je ključna. To je isto jedan tip balansa. Treba izbalansirati lokalni kontekst s procesima koji se zbivaju u suvremenom društvu. Dakle ako prevlada samo socijalna komponenta, obično se dogodi da se kreiraju eventi koji nemaju važnost odnosno značaj u otvaranju nekih novih perspektiva. Publika najviše na to reagira, što je i logično; ljudi se dođu družiti, ali u zadnje vrijeme se pokazalo da je bilo interesa i za ove teme kojima smo se bavili, a tiču se nadzora i privatnosti. Radili smo jednu izložbu koja se zvala „Svijet bez nas“ koja se bavila automatizacijom. Na svaku od tih izložbi bilo je preko 1500 ljudi, što je dosta velik broj, a to je zapravo zato što su ljudi prepoznali temu koja tiče njih osobno.
Zašto je zanimljiv i relevantan Projekt X?
Projekt X je ideja da se ono što mi inače radimo poveže s mlađom generacijom. Čini mi se da je s jedne strane to najlakše raditi na način da se njih izravno uključi u proces stvaranja gdje će biti aktivni sudionici. Radionice su tako konstruirane da pokazuju kako stvari koje mi inače pokazujemo kroz umjetnički program nisu neizvedive niti nemoguće, već ovise o nekom tipu pristupa u razmišljanju, radu i tehnologiji. Ključna stvar je pokušavanje stvaranja takvih veza, uvlačenje ljudi u orbitu, tu tematsku orbitu kojom se bavimo, a koja mislimo da je relevantna i za te mlade ljude. Uostalom, relevantnija je za njih nego za mene, ja ću prije otići u penziju nego oni i bit će mi to manje značajno, ali cijeli njihov svijet rada zapravo će biti određen tim procesima koji se sad na neki način zbivaju ili su tek u začetku.
Je li ideja o krajnjem festivalu postojala od početka?
Da, to je od početka zamišljeno tako. Primarne su radionice, drugi moment je organizacija odnosno konceptualizacija događaja koji je relevantan za mlađu generaciju, a kojoj mi možemo pružiti organizacijsku i produkcijsku podršku. Treći korak je taj da se to zaista i dogodi i da ljudi koji sudjeluju u tom procesu shvate da organizacija nije nešto izvan njihovih mogućnosti. Kroz organizaciju tog festivala zapravo se pokušava dati prostor za aktivno sudjelovanje u stvaranju suvremene kulture.
Jeste li imali već iskustvo u organiziranju sličnih projekata?
Imali smo i ranije tih iskustava, ali ne možda tako strukturiranih. To je bio projekt u kojem smo radili sa srednjošklocima koji su poslije otišli na studije vezane za umjetnost, i nastavili smo raditi s tim ljudima. Producirali smo dvije predstave i povezali sve te različite smjerove. Često su takvi projekti vremenski ograničeni, najviše radi rokova, a ono čemu težimo je da s ljudima nakon što se naprimjer taj festival dogodi nastavi i dalje raditi i da se ostane u komunikaciji i tako ne veže uz organizaciju samo kao publiku nego kao i sudionike u stvaranju programa. I to traje godinama, rekao bih, ali se tako stvara zajednica, unatoč tome što ljudi dolaze i odlaze.
S obzirom da je organizacija festivala Projekta X već u procesu, što se u konačnici od njega može očekivati?
Još se uvijek radi na osmišljavanju cijelog projekta. Ono što znamo je da će biti dvije večeri: klasične koncertne večeri odnosno partiji koji će na neki način pokupiti cijelu koncentraciju publike. To će se zbivati u centralnom stageu Palacha. Druga dva prostora zahtijevaju veći angažman ljudi koji sudjeluju u tome, u tom nekom kreativnom smislu. Zapravo je kroz cijeli festival glavni fokus na zamišljanju Palacha iz perspektive ljudi koji su sudjelovali u ovom procesu, kako oni vide da bi to trebalo izgledati… Oko samih imena izvođača ne bih još ništa iznosio jer i to treba odraditi organizacijski tim festivala; oni moraju preuzeti na sebe ulogu i PR-a i artikulacije toga što rade i kako će to izkomunicirati prema različitim publikama. Takva je trenutno vizija festivala, a uskoro ćemo svi moći vidjeti i njenu realizaciju.