Odabrali smo autobusni prijevoz od Zagreba do Beograda; povratna karta iznosi oko 400kn. Postoje i neke jeftinije opcije kao što je BlaBlaCar. Cijena vlaka je slična, a vožnja traje dulje. Čuli smo i za organizirani prijevoz od agencija koje nude prijevoz u jednom smjeru za koji bi platili oko 20 eura. Prva reakcija je bila šokantna. Autbusni kolodvor u Beogradu jedan je od stresnijh koje smo doživjeli: sve je krcato ljudi, taksista koji pokušavaju naći mušterije, prosjaka… Čim smo se odmakli s kolodvora uslijedila je pozitivna reakcija, ljudi su jako susretljivi i otvoreni, voljni pomoći pa smo zaustavili prolaznika na ulici da nam pozove taksi. Rezervirali smo privatni smještaj koji je zaista povoljan, a smješteni smo bili u Dorćolu, kvartu u centru grada. Knez Mihailova, jedna od poznatijih ulica u Beogradu, bila nam je udaljena nekoliko stotina metara. Ulica je prepuna sadržaja: trgovine, kafići, restorani i ono što nas je pozitivno iznenadilo je količina knjižara. Na putovanje smo se zaputili bez ikakvih predrasuda, a i potvrdilo se to da Beograd kao grad nije leglo „cajki“ tj. narodne glazbe i kako smo se iznenadili koliko je teško naići na takvu vrstu glazbe u centru. Druga najpoznatija ulica je Skadarlija, orijentalnoga ambijenta prepuna restoranima u kojima možete jesti od talijanske hrane do domaće kuhinje karakteristične za Srbiju. U Knez Mihailovoj posjetili smo restoran „Vuk“, a na Skadarliji poznata „Tri šešira“. Degustirali smo domaću hranu i oduševili se. Sve je bilo savršeno kako okusom tako i ambijentom i uslugom. Cijene hrane pristupačnije su nego kod nas, a cijene pića i kave mjerljive su s cijenama kod nas. Ono što se bitno razlikuje je cijena poziva prema Hrvatskoj tako da savjetujemo da uzmete karticu za turiste i na nju uplatite oko 500 dinara; na taj način puno ćete jeftinije zvati Hrvatsku, a Internet ćete imati kadgod vam zatreba budući da se u protivnom naplaćuje po roamingu. Nadovežimo se odmah i na izlaske. Rezervacija je obavezna za svaki klub ili njihove dobro poznate kafane; bez rezervacije gotovo nigdje ne možete ući. Također je bitno za napomenuti da je ulaz ograničen uglavnom na osobe starije od 22 godine. Cijene u klubovima slične su kao i kod nas iako su ulaznice jeftinije, a često se ne naplaćuju. Beograd noću zaista je jedno posebno iskustvo koje ćemo pamtiti, bez obzira na to koju vrstu glazbe odabrali, sadržaja je uistinu mnogo. Taksi kao glavno prijevozno sredstvo u noćnim satima može biti jako skup, a ako niste upućeni kojega zvati preporučujemo Pink. Autobus, tramvaj i trolejbus plaćate jako sitno, postoje i opcije dnevne i višednevne karte tako da možete proći jeftinije, ako se planirate više voziti javnim prijevozom. Posjetili smo Kalemegdan, najveći Beogradski park tj. tvrđavu koja se nalazi iznad ušća Save i Dunava. S tvrđave imate pogled na poznate splavove koji ne rade u zimskim mjesecima. Tvrđavu smo obišli pješke, ali smo se odlučili i provozati vlakićem za obilazak. Pogled s tvrđave nešto je što se pamti. Jedna od znamenitosti Beograda koja je na nas ostavila najsnažniji dojam je Hram sv. Save. Izvana arhitektonski predivna građevina, a unutra ostavlja bez daha. U prizemlju u izložene ikone pravoslavnih svetaca, nalazi se i suvenirnica, a kat niže vidjeli smo nešto prekrasno. Riječima je jako teško dočarati prostor u koji smo ušli, sve je obloženo u mramor, a sve slike uokvirene su u zlatne okvire, naslikane zlatnom bojom. Mir i tišina, i atmosfera strahopoštovanja. Ispunjeni pozitivnom energijom odlučili smo sjesti i popiti kavu u kafiću pored hrama, s pogledom i definitivno najboljom kavom u Beogradu.
Beograd kao grad živi od 0 do 24. Pristupačne cijene, susretljivi ljudi, mnoštvo sadržaja i poseban balkanski štih čine ga idealnom destinacijom za odmor, izlaske i uživanje koju preporučujemo svima.
Foto: Pixabay
