Foto: booksa.hr
Suočeni s raznim pritscima vlasti mediji na ovaj ili onaj način preživljavaju. Sada pokazuju da im je dosta. Nikakvo cvijeće više ne može prekriti hrpu praznih floskula i generičnih govora koje je ova Vlada izgovorila na temu medijskih sloboda koje nikad nije tretirala kao ozbiljno pitanje važno za cjelokupno društvo.
Iako kritiziranje novinara i novinarstva u Hrvatskoj nije neka novost, u posljednje vrijeme svjedočimo posebnoj atmosferi netrpeljivosti prema tom zanimanju, dok istovremeno politički i tržišni pritisak na njega nezaustavljivo raste. Zašto je tomu tako?
Prije nekoliko dana svjedočili smo velikom prosvjedu novinara u Zagrebu, kojeg je obilježilo osam zahtjeva HND-a upućenih premijeru Plenkoviću. Prosvjed se održao kao reakcija na sve učestalije verbalne i fizičke napade na novinare, konstantno ograničavanje slobode govora i izražavanja kao temeljnih prava medija, bez kojih svoj posao ne mogu obavljati kako bi to htjeli i trebali. Ovakav tretman medija (najvažnijeg posrednika između vlasti i naroda) ne utječe samo na profesiju već i na čitavo društvo čije je pravo dobivati provjerene, relevantne, istinite i potpune informacije. Sloboda medija uvjet je pravedne i demokratske države te se stoga trenutna situacija mora korjenito promijeniti. Međutim, ne samo da se na tome ne radi, već se djeluje upravo suprotno, o čemu nam govore 1163 tužbe protiv novinara zbog navodno lažnog ili uvredljivog izvještavanja. Da sve bude apsolutno jasno, to lažno i uvredljivo u većini je slučajeva ono što se naziva satirom, čiju smo definiciju svi (nadam se) naučili još u osnovnoj školi. Novinare se nerijetko optužuje za neprofesionalnost i banalnost, i to one ovisne o oglašavanju i čitanosti. S druge strane, one koji se ne boje izjasniti stav drugačiji od onog preferiranog, iznijeti konstruktivnu kritiku ili se pak samo sarkastično osvrnuti na neku apsurdnu situaciju (kojih u RH ne manjka), neprestano se optužuje za kojekakve, stvarne i izmišljene ideologije, vrijeđa ih se, napada i tuži. Neutemeljeno ograničavanje medijskih sloboda u posljednjih nekoliko godina dobilo je razna uprizorenja, od kojih možda najtragikomičnija dolaze s vrha. Nesuđeni premijer Tomislav Karamarko svojevremeno je izjavio već kultnu: “Svatko će u kući moći misliti što hoće, ali javno morati će poštivati temeljne vrijednosti hrvatske države: Domovinski rat, branitelje, naše poginule, Franju Tuđmana i Gojka Šuška.” Toliko o borbi za slobodu i demokraciju, protiv totalitarizma! No još besramniju stvar učinila je sadašnja predsjednica, za koju se u jednom trenutku pročulo da voli sama izabrati novinare koji će ju intervjuirati. No ni to nije bilo dosta, pa su tako jednom, osim novinara, bili pripremljeni i pitanja i odgovori – odgovori nemarno skriveni iza vaze na stolu, pred kamerama HRT-a, pred očima cijele javnosti.
Foto: SCREENSHOT HTV
Ovaj prosvjed bacio je i svjetlo na ne toliko vidljive probleme s kojima će se novinarska struka tek morati suočiti. Naime, ministrica kulture već više od godinu dana najavljuje novi Zakon o elektroničkim medijima, a da se o izradi zakona gotovo ništa ne bi znalo da Faktograf nije poslao konkretan upit na koji mu je odgovoreno da se dugo najavljivani natječaj “Mediji zajednice – potpora socijalnom uključivanju putem medija” (čiji je status “U kašnjenju”) dijeli u dvije faze. U prvoj bi se dodijelila polovina ukupnog iznosa (15, umjesto 30,6 milijuna kuna koje “kupe prašinu” još od 2015.), dok bi se u drugoj pak donio novi Zakon te “Smjernice za medijsku politiku” o kojima nitko ništa ne zna.
Navedeni natječaj trebao bi biti “obnova” drsko ukinutog Natječaja za dodjelu bespovratnih sredstava neprofitnim medijima, koji već 4. godinu upozoravaju na svoje nezavidno stanje. Iako ova grana medija nije ona koja je i najpopularnija, upravo zbog svog karaktera ima itekakvu društvenu i političku važnost. Dok će komercijalni mediji podlijegati odredbama tržišta, a javni onima politike, neprofitni bi se trebali bazirati na interesu određene zajednice. Zajedno s pomalo već smiješnom indoktrinacijom HRT-a, oklijevanje vlasti vezano uz neprofitne medije dokaz je nezainteresiranosti da se nešto po tom pitanju poduzme. Ignoriranje “nepodobnih” novinara od strane vlasti očitava se i u nedavnom slučaju legitimacije novinarke net.hr-a Đurđice Klancir na njenom radnom mjestu, uz obrazloženje da sisačko-moslovački župan Ivo Žinić treba njenu adresu kako bi joj mogao poslati privatnu tužbu. Nje, nekako eto, baš taj dan nije bilo u sustavu…
Ministrica je u nedavnom intervjuu za Jutarnji list izjavila kako trenutna Vlada “nije niti jednim svojim potezom pridonijela pogoršanju stanja u medijima”. S time se definitivno možemo složiti jer ova Vlada nije napravila nikakav potez. No to ne znači da se ništa ne može. Pozivamo sve čitateljice i čitatelje da kroz kampanju Neprofitni mediji su važni – piši ministrici! šalju ovaj letak na adresu Nina Obuljen Koržinek, Ministarstvo kulture RH, Runjaninova 2, 10 000 Zagreb ili mailom na kabinet@min-kulture.hr te time daju svoj doprinos čuvanju medijskog dostojanstva i standarda, koji nas se svih tiče.
U letku je naveden dio smjernica u kojima Vijeće Europe razrađuje važnost i značaj uloge medija zajednice, među njima i onoga što se u Hrvatskoj podrazumijeva pod neprofitnim medijima.
Foto: arteist.hr
