Grad zabave i neostvarenog potencijala

Spot je sufinanciran od strane Hrvatske turističke zajednice, Turističke zajednice grada Rijeke u suradnji s TD. Rijeka 2020 d.o.o. te je za produkciju bila zadužena i riječka produkcijska kuća Filmerija d.o.o. Redatelj Dalibor Matanić o spotu tvrdi da je trebao poslati poruku optimizma koji pokreće ljude te je scenaristica Magdalena Lupi Alvir nadodala kako je za cilj spota bio susret različitih gradskih lokacija i različitih karaktera koji ocrtavaju sliku grada i prikazuju Luku različitosti.

Promotivni spot su zadesile brojne kritike i negativni komentari Riječana te je u samo nekoliko dana na YouTube-u uspio skupiti više dislike-ova nego like-ova. Pitamo se gdje je nestala optimistična poruka videa koja je trebala biti prenesena na stanovnike grada Rijeke te zašto nije doprla do njih? Osvrnemo li se istovremeno na viđenje ideje spota te na sam spot uvidjet ćemo da su ta dva pojma u kontradikciji. U spotu su prikazani različiti karakteri ljudi na nekoliko riječkih lokacija, no bitna stavka je da su većina tih lokacija bile stare ruševine te propala industrija. U spotu vidimo razne kadrove derutnih lokacija od astronauta koji stoji na nekadašnjem Titovom brodu Galeb, punkerice koja sjedi na krovu propale tvrtke Transadrie do baletana koji pleše u starom bazenu na Školjiću koji je u raspadnom stanju i nije u funkciji već 35 godina. Unazad nekoliko godina raspravlja se o rekonstrukcijama tih objekata koje su zasad samo neostvarene ideje, no pitanje je da li ćemo prikazivanjem napuštenih lokacija predstaviti svoj grad Rijeku u punom sjaju ostalim članicama Europske unije ili će ju bivši Europski glavni gradovi kulture zasjeniti? Naš promotivni spot u tom pogledu prikazuje našu prošlost te naš neostvareni potencijal za budućnost.

Gledajući video možemo također uočiti kako se značajne riječke građevine (Gradski toranj sa satom u Rijeci i Trsatska gradina) prikazuju u samo par sekundi videa te se takav način prikaza može iščitati kao umanjenje njihove vrijednosti. Također mnoge pojedinosti koje su značajne za Rijeku nisu uopće prikazane u videu, a jedne od njih su Riječki karneval koji se nalazi u popisu jednog od najboljih svjetskih maskenbalskih priredbi, najpoznatije riječko okupljalište mladih ispred hotela Continental na kojem se također nalazi i kip hrvatskog pjesnika Janka Polića Kamova koji se rodio i djelovao u Rijeci.

S druge strane, možemo pronalaziti metaforu te skrivene implikacije na odnos karaktera ljudi prema različitim gradskim lokacijama u kojima se nalaze. Video prikazuje punkericu na čijoj jakni stoji naziv najpoznatijeg punk sastava u Rijeci, Parafa, koji su djelovali u periodu Novog vala. Takvu pojedinost zamijetit će ljudi koji su upoznati s riječkom glazbenom scenom, no da li takvu pojedinost ujedno zamjećuju i ljudi iz stranih zemalja kojima smo mi u tom videu htjeli pokazati razloge za posjet Rijeci? U videu se također nalazi i djevojka koja jaše crnog konja na riječkom Terminalu; razmišljajući o toj pojavi ne dolazi se do zaključka što bi konj trebao predstavljati u Rijeci. Bila bi nam jasna pojava konja u nekom promidžbenom videu o Slavoniji te bi ga tamo mogli iščitati kao simbol, no kad je riječ o gradu Rijeci pomalo smo zbunjeni. Nadalje se pojavljuje astronaut s američkom zastavom na odijelu koji stoji na Titovom brodu Galeb. Takav prizor se može iščitati kao prošlost koja će nam postati budućnost na način da se renovira stari brod te turistima omogući njegovo razgledavanje, no to su i dalje zamisli koje pripadaju budućnosti i ne prikazuju duh sadašnjice. Video prikazuje i ronioca koji je odjeven u staro ronilačko odijelo iz 1870-ih godina te izlazi iz Guvernerove palače u kojoj se nalazi Pomorski i povijesni muzej grada Rijeke. Ovakav prizor možda najbolje dočarava Rijeku jer ujedinjuje jedno od najvažnijih stjecišta kulture u gradu i karakter osobe obučene u ronilačko odijelo. Prizor zvončara koji korača kroz tunel također je nešto što možemo lako iščitati s obzirom da su zvončari najpoznatija maska koja pripada ovim područjima. Kroz video se prikazuje i djevojka s maskom za varenje koja je simbol radnika brodogradilišta te koja kasnije u spotu imitirajući glumačku zvijezdu ponosno skida svoju masku u HNK Ivana Pl. Zajca. Pri kraju videa svi se ljudi prikazani u spotu nađu na istom mjestu i to na koncertu riječkog glazbenog sastava Jonathan gdje zadovoljno plešu i uživaju u glazbi.

Ovaj promidžbeni spot o Rijeci uistinu je izazvao burnu raspravu te brojne polemike o tome kakav video za grad koji je Europska prijestolnica kulture treba izgledati. Jedan dio populacije smatra da spotu ponajviše nedostaje znamenitosti i građevina koje Rijeku čine jedinstvenom te je prikazuju u svojoj punini, dok su drugima dovoljni pojedinci koji se protežu kroz video i prikazuju Rijeku kao grad različitosti. Pitanje je da li je najavljeni optimizam u spotu ostvaren prikazom karaktera ponajviše mladih ljudi koji zadovoljno koračaju ili plešu po lokacijama grada Rijeke koje su većinom derutne i napuštene. Njihov pozitivan duh zasjenjuje činjenica da Rijeka sadrži jako puno neobnovljenih ruševina koje u ljudima rođenima u Rijeci izaziva žalost i ljutnju što se takvi objekti ne iskoriste u nešto pozitivno i profitabilno što će Rijeci omogućiti da se izdigne iz mrtvila. Bitno je napomenuti da ljudi starije dobi spot o Rijeci gledaju na jedan posve drugačiji način nego mladi ljudi. Oni će se prisjetiti svega što je Rijeka nekad bila i onoga do čega je došla. Njihov pomalo pesimističan pogled na Rijeku je ujedno surova realnost neiskorištenog potencijala Rijeke. Nazivati u komentarima takve ljude „zatucanima“ i „konzervativnima“  zato što optimistični karakteri ljudi u spotu nisu doprli do njih je ipak suludo jer ako se nazivamo tolerantnim gradom koji prihvaća različitosti trebali bi se ponašati u skladu s time.

Foto: Rijeka 2020, Filmerija