Četvrto izdanje Periskop festivala i ovoga je puta pružilo publici nešto posve novo i drugačije. Festival karakterizira široka otvorenost prema plesnom izrazu i pokretu, a pritom se prikazuju i novocirkuske izvedbe, zbog čega je ove godine festival službeno nosio naziv festivala suvremenog plesa i novog cirkusa. Novocirkuska scena došla je na red u petak, 11. 10. 2019, kada se u HKD-u prikazao jedan od najcjenjenijih francuskih suvremenih kolektiva Un loup pour l’homme i izveo predstavu Face Nord. Predstavu je iznijelo četiri akrobata – Alexandre Fray, Mika Lafforgue, Arno Ferrera i Sergi Parés, koji su zajednički kroz različite vježbe i ponavljanja pokušali testirati mogućnosti i granice svoga, ali i tuđeg tijela. Izazovi s kojima su se hvatali u koštac protivili su se zakonima fizike i gravitacije, ali sve uspjehe i neuspjehe hrabro su nosili na leđima.
U početku predstave četiri akrobata kombiniraju elemente profesionalnog hrvanja (kečeri), američkog nogometa i ragbija. Osim što scenografija nedvojbeno podsjeća na boksački ring, dvojica akrobata prilikom izvođenja takozvanog „tackle“ elementa, odjeveni su u dijelove dresa – kacige i štitnike za ramena ranije spomenutog američkog nogometa. Valja naglasiti kako je osim ove scene kostimografija prilično jednostavna, odnosno izvođači su odjeveni u svakodnevnu odjeću. Takav pristup koji uključuje vrlo nezahtjevnu scenografiju i koristi svjetlosne reflektore tek kada se želi naglasiti neki trenutak, doprinosi spontanosti i neformalnosti predstave. Iako je prisutnost glazbe minimalna, ona znatno povećava dramatičnost izvođenja pokreta. Iscrpnost i zahtjevnost koreografije vidljiva je u prolivenom znoju i umoru akrobata, ali njihova vedrina stvara dojam kako podrške i penjanja izvode s lakoćom. Stvar postaje zanimljivija kada akrobati počinju koristiti složene elemente poput skokova i penjanja na leđa, ramena i ekstremitete drugih akrobata. Izvodeći vrlo teške pothvate skakanja na sagnuta leđa drugog akrobata, pokazuje se moć i snaga njihove zajednice i koegzistencije. Metaforički gledano, ovakav odnos možemo shvatiti kao igru domina u kojoj izostanak samo jedne figure znači propast i urušavanje cijeloga sustava. No, iako osuđeni na neuspjeh, akrobati hrabro koračaju u svaki novi izazov i zadivljuju gledatelje svojim vještim i međuovisnim pokretima. Jedan od takvih pokreta je onaj kad njih četvero gradi most od vlastitih tijela – u kojemu dva čine podlogu, dok dva stoje na njihovim ramenima, naslanjajući se jedno na drugo. Svakim sljedećim odmakom stopala i povećavanjem udaljenosti između njih, akrobati iskušavaju granice u kojima će se struktura urušiti. Kolektiv funkcionira kao jedinka i pokazuje ljepotu u podršci, u dvosmislenosti pružanja ruke koja kao što u predstavi, pomaže i u životu.
U pojedinim dijelovima predstave, pojavljuje se i nekoliko elemenata koji podsjećaju na dječje igre. Igra lovica u kojoj onaj koji ispada postaje figura crne ovce može se shvatiti kao metafora za neprilagođenog pojedinca koji ispada iz normativnih društvenih okvira. Prilikom hvatanja onog ispred, akrobati pokušavaju zakoračiti na mjesto na kojem je onaj drugi stajao. Ovakav prikaz može se tumačiti kao društvo koje je sazidano na različitim nametnutim pravilima i obrascima koje se nastoji slijediti. Time se uništava kreativni pojedinac i sloboda izbora, a potiče stvaranje jednolične mase. Predstavom Face Nord aktivno se promovira različitost, a nastoji se slomiti sve granice, kalupe i okvire. Publika je uronila u svijet akrobata, bodrila ih i navijala za njih, ali i strahovala u izvođenju opasnih pothvata. Jezikom tijela, otkrivanjem vlastite hrabrosti i ranjivosti, akrobati su uputili gledateljima vrlo poučnu poruku – kako se nakon pada uvijek treba ustati i krenuti dalje.
Foto: Tanja Kanazir
