Već se mjesecima snalazimo i pokušavamo naći načine kako da si olakšamo rad za vrijeme trajanja pandemije koronavirusom, brojni projekti premještaju se u digitalnu sferu tj. platformu, studenti se još uvijek navikavaju na digitalni rad te je cijeli svijet ”stao” u fizičkom smislu.
Prije nešto više od mjesec dana imala sam priliku sudjelovati u online projektu Culture Lab Europe koji se trebao dogoditi u travnju 2020. godine povodom RIJEKA EPK. Cijeli događaj smješten je u digitalni prostor, a najčešće korištene aplikacije bile su Zoom i platforma Miro. Projekt je obuhvaćao ljude diljem Europe koji su raspravljali o važnim temama poput društvene jednakosti, a koje će kasnije pridonijeti solidarnosti u Europi.
Iako je projekt trajao manje od tjedan dana, to nije zaustavilo sudionike da daju sve od sebe i predstave svoju ideju na kraju tjedna. Postojalo je nekoliko grupa u kojima su se sudionici mogli mijenjati i pričati o različitim temama, raspravljati i doći do rezultata. Svakim su danom grupe imale sastanke preko aplikacije Zoom – uz manje ili više poteškoća svi su se nakon 1-2 dana naviknuli te uspješno savladali sve zapreke koje su ih dočekale na digitalnoj platformi.
Platforma MIRO omogućila je grupama da sve svoje ideje napišu na način na koji žele, mogli su crtati, pisati u kvadratiće, praviti razne oblike, tablice, povlačiti strelice, umetati simbole, raditi mentalne mape i još mnogo toga. Time se omogućio onaj vizualni dio koji je nedostajao, a koji pomaže sudionicama da prate sve što se u grupi događa.
Osim toga, u MIRO platformi izgrađen je i CLE grad (koji je imao trg, knjižnicu, plažu…) u kojem su svi mogli istraživati što se događa i gdje je tko. Digitalna platforma zamijenila je fizičku prisutnost i nitko se nije žalio.
Rad je u digitalnoj platformi (u ovom slučaju) bio odlično osmišljen te je svatko mogao naći nešto za sebe što je činilo ovaj rad i zabavnim. Nažalost, postoje mnoge stvari koje ovakav rad mogu omesti, kao nemogućnost dobre opreme (laptop, kompjuter, kamera itd.), ali i neki vanjski utjecaji.
Prilikom razgovora o digitalnom radu potrebno se prisjetiti da sve nabrojane platforme postoje kako bi se nešto na njima radilo, kako bi u ovakvim slučajevima, kao što je pandemija, mogli komunicirati i na druge načine, a ne računati isključivo na fizičko prisustvo. Ovakav je rad možda naša budućnost, a možda i samo prolazna faza.
Imate li i vi slična iskustva u digitalnom prostoru?
Fotografija preuzeta s Pixabaya.
