Od 11. do 14. rujna u Rijeci su se održavali programi Vikend klitopismenosti i Ženski životi glasnije. Razgovarali smo s Karlom Horvat Crnogaj, organizatoricom programa Ženski životi glasnije, koja nam je rekla nešto više o samom cilju programa te od kuda dolazi zaintersiranost za teme poput ženskih prava.
1. Kako ste došli do ideje za program “Ženski životi glasnije”? Što je bilo potrebno da program “oživi”?
Ideja za program Ženski životi glasnije nastala je inspirirana pitanjem koliko je žensko
autorstvo zastupljeno u manifestacijama većih razmjera – i na koji su način ženski glasovi
uopće prisutni u takvim programima. Europska prijestolnica kulture svakako treba odražavati
i realnost o kojoj autorice progovaraju – i koje ju žive. Jer niz ženskih glasova i ženskih lica ili
se zatomljuje ili se rijetko za njih otvara prostor u kojemu mogu biti predstavljeni
dostojanstveno. Posebno se tu ističu glasovi ženskog bunta i zadovoljstva, a koje smo slavili
proteklih dana u Rijeci.
2. Na koji način ste se Vi, kao organizator programa, povezali s umjetnicima i aktivistima u
programu? Kakva je suradnja?
S umjetnicama u programu sam mahom već surađivala tijekom različitih festivala i programa
udruge Domino koja je producirala program – rad Vlaste Delimar, Josipe Bubaš i Marine
Mesar OKO dakle pratim već niz godina. Međutim, važno je napomenuti da je program nastao
i u suradnji s lokalnim umjetnicama iz Rijeke i ne bi bio zamisliv u obliku kakvim smo ga
doživjeli ovih dana bez doprinosa Sendi Bakotić, Tanje Blašković, Sare Blažić, Elene
Apostolovski, Nataše Veselinović i Marte Čaržavec. Veliku smo podršku dobili i od EPK Rijeka
2020 te od lokalne partnerske organizacije Prostor Plus. Iskorištavam ovu priliku i da se
zahvalim svima na pomoći i suradnji.
3. Od kud i od kada dolazi Vaša zainteresiranost za teme poput ženskih prava? Što Vas je
potaklo da se upravo time bavite?
Stvar je zapravo obratna – djelovanju u kulturi me privukla mogućnost da s te strane
pristupim pitanju ljudskih prava. Prvi angažmani su tako bili na Vox feminae festivalu, potom
u organizaciji kulturnih događaja u sklopu djelovanja Zagreb Pridea, pa potom i Queer
Zagreba gdje sam bila aktivna 12 godina. 2018. godine pokrećem program Klitopismenosti
koji širi misiju javne prepoznatosti potpune anatomije klitorisa i tu se ostvaruju različite
suradnje s umjetnicama – od ilustratorica do kreatorica dvoipolmetarske cvjetne instalacije u
obliku klitorisa koju su autorice iz Paprat kolektiva postavile ispred muzičke akademije.
4. Što mislite kakav je stav hrvatskog društva o temama koje se zastupaju u programu? Mislite li
da se ljudi na ovakav način educiraju i mislite li da rad na ovakvim projektima može
promijeniti hrvatsko javno mišljenje?
Na javno se mišljenje itekako može utjecati – inače ne bismo imali političare i političke
kampanje. Samo defetistički stav da se status quo ne može pomaknuti s početne točke stoji
između nas i promjene na bolje. A, uostalom, osnovna je ideja ovog programa osnažiti žene.
Ne čine publiku samo osobe koje treba „preobratiti“ – valja se uvijek iznova obratiti onima
koji zapravo na promjenama djeluju i onima koji su spremni možda i početi djelovati, i ojačati
ih u njihovim pozicijama.
Program Ženski životi glasnije jednostavno stoji u znak slavljenja žena i njihovih životnih
priča. A to je zapravo narativ koji je svima razumljiv i mogu ga prepoznati kao važnog
sastavnog dijela kulture. Hoću reći da možda i previše ponekad obraćamo pozornost na one
najbučnije komentatore čija uskogrudnost proizlazi iz vlastite nesigurnosti. Većina ljudi će
ipak shvatiti bit i univerzalnost teme ženskih glasova.
Program Ženski životi glasnije sastavni je dio projekta Rijeka 2020 –Europska prijestolnica kulture.
