Svake se godine u Zagrebu održava svečanost dodjele nagrade “Dražen Petrović” najboljim mladim hrvatskim sportašima. Ove godine nagradu je tako dobio i Karlo Šaban, student građevine riječkog Sveučilišta koji u slobodno vrijeme briljira u boćanju. Zamolili smo ga da nam kaže ponešto o sebi i svojoj ljubavi prema ovom nekonvecionalnom sportu.
“Boćanjem se bavim od svoje sedme godine. Krenuo sam s tatom i didom odlazit na boćarske terene jer su oni bili igrači, odnosno članovi kluba Sv. Jakov Jadranovo i tako mi se to svidjelo, pa sam i ja odlučio započet trenirati. Od samih početaka do dana današnjeg igram u boćarskom klubu Sv. Jakov iz Jadranova u drugoj hrvatskoj ligi, a još sam nastupao i u boćarskom klubu Kukuljanovo na dvojnu registraciju.”
Ova mlada boćarska nada iz Jadranova kaže da se uopće nije nadao ovoj nagradi:
“Nagrada je došla sasvim nenadano. Nisam ni znao da sam nominiran za tu nagradu. Kada mi je trener Vjekoslav Matetić prenio vijest na treningu bio sam oduševljen jer nagrada nosi ime po najvećem sportskom idolu u Hrvatskoj, Draženu Petroviću, a osim toga ova nagrada je velika motivacija za daljnji rad i napredak.”
Pitali smo ga i kako njegovi vršnjaci gledaju na boćanje i njegovu sportsku karijeru:
“Dosta mojih vršnjaka gleda boćanje s dozom ruganja (sport za starce, itd.), ali boćanje nije više sport kakvim ga većina smatra. Trkačke discipline su vrlo fizički zahtjevne, stoga sportaši koji se natječu u tim disciplinama moraju biti u odličnoj kondiciji da bi ostvarili vrhunske rezultate. Također boćanje nije sport kojim se bave samo ljudi starije životne dobi. Puno je mladih igrača ušlo u ovaj sport posljednjih godina, a konkurencija je jaka i na državnoj i svjetskoj razini. Dakako i dalje cijenim sve starije boćare koji su van terena dobri ljudi kao i one koji puno doprinose razvoju ovog sporta.”
Sportski uspjesi i boćanje na stranu, Karlo je i dalje dvadesetogodišnji student koji uživa provoditi vrijeme s prijateljima:
“Slobodno vrijeme provodim s curom, obožavam zaigrati mali nogomet s prijateljima, kao i otići na piće s njima ili bilo koju drugu aktivnost s društvom.”
Pri upitu o budućnosti Karlo ima pozitivan stav:
“Kroz par godina volio bi završiti fakultet, volio bih otići na još koje svjetsko prvenstvo i malo povećati broj medalja sa međunarodnih natjecanja, a što se tiče klupskih natjecanja volio bih zaigrati prvu ligu sa svojim prvim i jedinim klubom Sv. Jakovom.”
Slika preuzeta s crikva.hr.
