Održani program djelo je začeto u suradnji paneuropske platforme Future Architecture i programskog pravca Slatko i slano projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture te u organizaciji Društva arhitekata Istre (DAI-SAI). Udruženjem niza lokalnih i međunarodnih arhitekata/ica, umjetnika/ca i interdisciplinarnih kolektiva s područja prostornih i urbanih praksi, istraživani su mogući načini učenja i proizvodnje znanja o javnim i urbanim teritorijima korištenjem emancipatornih praksi skrbi. Naglasak je stavljen na kolektivni angažman, eksperimentalno istraživanje i razmjenu znanja izvan službenih institucija, a izdavaštvo je prihvaćeno kao alat koji cilja na upravo ta područja izvan uskih okvira dominantnog znanja i službenih narativa.
Sam program proveo se u dva dijela:
Online izložba u nastajanju koja objedinjuje radove sudionika/ca triju programskih jedinica koje su se pod nazivom Izdavaštvo-akcija (Publishing Acts) održavale u razdoblju od 2017. do 2020. u Puli, Šibeniku i Rijeci. Svaka programska jedinica obrađivala je različitu temu. Prva se bavila socio-političkim imaginarijima grada Pule, a rezultirala je publikacijom u sitotisku Pula Documents (2017.) čiji središnji dio čine fikcijske karte na temu razlike između starog i novog grada, promjene koje je u urbanim strukturama grada uzrokovao turizam kao i ekstremne urbane obnove i deindustrijalizacija. Druga je kroz publikaciju Šibenik Alternating Currents (2018.) između ostaloga prikazala vizualni esej španjolske arhitektice Maite Borjabad López-Pastor o turistifikaciji grada, karta suvremenih modaliteta transformacije karakterističnih industrijsko-vojnih slojeva koji su definirali Šibenik u prošlosti (Soba DAŠ) te seriju fotografija-razglednica koje stvaraju alternativne priče o gradu (CARTHA). Treća pak sadrži urbani kontekst Rijeke s publikacijom u formi novina, Fiume Novare (2019.), u nizu objavljenih priloga koji nude drugačije, alternativne vizije budućnosti Rijeke (Andrej Kljun, Tiago Mota Saraiva), ali i subverzivnu analizu europske kulturne politike (Klodiana Millona, Cam Liu), istražujući pritom ambivalentna stanja Rijeke i njezine pozicije „bivanja između“ (Marin Nižić, Petronela Shredlova). Kustosica izložbe je Ana Dana Beroš koja smatra da je u trenutnoj situaciji “socijalnog distanciranja” bilo iznimno važno održati Školu izdavaštva u Rijeci: “Riječ je o školi za život, školi ‘stvarno korisnog znanja’, koja se bavila pedagogijama skrbi – i to online, točnije pomoću radijskog prijenosa emisija uživo putem interneta, te offline, živim susretom živih bića (ljudi, životinja i biljaka) u prostorijama bivšeg skladišnog prostora IVEX-a i urbanim pejzažima grada Rijeke. Stvorili smo, barem privremeno, ‘brižnu zajednicu’ u kojoj su se dijelile vrijednosti poput solidarnosti, usmjerenosti na zajednički proces rada i učenja, slušanje sebe i drugih, dijeljenje resursa i ideja, za razliku od kompetitivnosti, individualizma i hijerarhije koje promiče institucionalno obrazovanje, u želji pokazivanja puta prema stvaranju drukčijeg, brižnijeg društva, ili barem fragmenta utopije solidarnosti.“
Trodnevni simpozij-radionica gdje su se istraživali alternativni oblici edukacije uz članove i članice istraživačkog laboratorija Un-war Space Lab, čija je osnivačica arhitektica i istraživačica Armina Pilav.
„Ovogodišnja Izdavaštvo-akcija na temu pedagogije skrbi, sa sudionicima koji su uspjeli doći u Rijeku, pružila je jedinstvenu i prijeko potrebnu priliku za susret s ‘drugima’ na način koji nudi iskustvo neposrednog, tjelesnog susreta u situaciji koja je obilježena kao rizična. Rizik kontaminacije od ‘drugog’ tijela važan je uvjet. To vas čini još svjesnijima ljudi u vašoj neposrednoj blizini, čak i bliskijima nego u ‘normalnim’ okolnostima. Tijekom ovih 4-5 dana zajedničkog suživota, stvorili smo privremenu zajednicu skrbi koja će, po našem mišljenju, i dalje postojati u drugim oblicima i to je vjerojatno najvažnija stvar koju smo radili u Rijeci“
Svakog dana program je započinjao performativnom radionicom umjetnice Selme Banich koja je poticala slušanje, imaginaciju i transparentnost kao alate za učenje i stvaranje šire promjene:
„Slijedom ideja i političkih koncepata radikalne pedagogije, performativna radionica Pedagogije skrbi usredotočila se na utjelovljenje kao iskustvo i kao kolektivnu transformacijsku akciju. Zasnovane na samoistraživanju, osnaživanju slušanja, mašte i transparentnosti kao alata promjene, naše su jutarnje sesije služile kao somatski ‘uvod’ u praksu i politiku dodira, čulnosti i svjesnosti“.
U sklopu programa svakodnevno se odvijao i program The Radio School otvoren za javnost u kojem je britanski umjetnik i dizajner Jack Bardwell, zajedno s Anom Danom Beroš, stvarao live edukativne sadržaje u formi radijske postaje. Radijske emisije sastojale su se od niza razgovora s prethodnim i trenutnim sudionicima projekta Izdavaštvo-akcija poput talijansko-britanskog arhitekta Paola Emilia Pisana i Sabrine Puddu (Institutes of Care) pokretača i voditelja nomadske škole Casting Castaways na mediteranskim otocima koji su služili kao zatvorenički logori. Španjolski kooperativni arhitektonski ured MONTAJE predstavio je pak svoje studije slučaja pojedinih ruralnih škola, čije fleksibilne infrastrukture – u međuodnosu s lokalnom poviješću, kulturom i memorijom – otkrivaju latentni utopijski potencijal. TiriLab, inicijativa koja istražuje multikulturalnu baštinu, gastronomiju i specifičnosti ruralnih zajednica, podijelila je pak svoje iskustvo pedagoškog rada sa ženskim kooperativama na sjeveru Grčke.
U prosincu 2020., planirano je objavljivanje publikacije koja će, sumirajući znanja i materijale nastale tijekom i nakon riječkog programa The Publishing School, promišljati moguće nove horizonte u kontekstu proizvodnje znanja kroz primjenu dekolonizacijske istraživalačke metodologije te kritičkih praksi vođenih idejom pedagogije skrbi.
Autor fotografija: Matija Kralj.
