Nakon završenog studija Ranog i predškolskog odgoja te stečene diplome na Učiteljskom fakultetu u Rijeci, Mateo Resman počeo je raditi kao odgajatelj u dječjem vrtiću Buba Mara u mjestu Gerovo odakle i sam dolazi. No hrvatskoj javnosti zasigurno je poznatiji kao finalist prve sezone glazbenog showa The Voice Hrvatska. Trenutno je član benda Lorean Dey, a koji svira hitove 80-tih u acoustic aranžmanu.
Interes za glazbu
Ljubav prema glazbi Mateo je pokazao već od malih nogu. U prvom razredu osnovne škole upisuje Glazbenu školu u Delnicama, a nekoliko godina kasnije i tečaj klavijature. U sedmom razredu umjesto motora bira gitaru – što se na kraju pokazuje kao odličan odabir. Narednih godina zajedno s još dvojicom prijatelja osniva bend, naziva Upside Down, koji je postojao sve do prve godine fakulteta. Mateo govori kako su zapravo na početku bili grozni i proizvodili su dosta buke te zasigurno uznemiravali susjede. Sami bi svirali te učili preko interneta. No to ih nije zaustavilo i nisu odustajali.
Otkriva kako zapravo nikad nije imao namjeru pjevati, već samo svirati te da je ta odluka došla tek kasnije. Iz toga razloga u prvom razredu srednje škole upisuje u Rijeci vokalni studio Maraton koji vodi Olja Dešić, a mentor pjevanja postaje mu Žanil Tataj Žak. Želja za pjevanjem i sviranjem gitare nakon toga samo su porasle. Kasnije tijekom razgovora govori kako je tek prije nekoliko godina saznao da u Međimurju ima rodbinu, a čiji je član obitelji također svirao nekoliko instrumenata kao i on sam. Ipak je nešto i u genima, a ne samoj ljubavi prema glazbi.
„Bez roditeljske podrške ništa ne bi bilo moguće. Kad je roditelju stalo dobivaš pozitivnu kritiku i znaš na čemu trebaš raditi kako bi bilo bolje.“
The Voice Hrvatska
Svjetski poznati, glazbeni show The Voice svoju hrvatsku inačicu dobiva 2014. godine. Mateo, koji dotad nije znao za show, prijavljuje se kako bi mogao promovirati tadašnji bend. Objašnjava kako mu je na početku sve to bio jedan emotivan šok. „Dođeš tamo i vidiš osobe koje si dosad gledao samo na TV-u ili ih slušao na radiju i rezerviran si. Treba ti vremena da se opustiš“. Prisjeća se kako mu je bilo najgore čekati prije nastupa. Kako je tada znao imati tremu. No čim bi izašao na pozornicu sva bi trema nestala.
„The Voice traži od tebe dosta odricanja, no to je lijepo iskustvo iz kojega naučiš jako puno i sve bih sigurno ponovio.“
Priznaje kako nije razmišljao da bi mogao tako daleko doći, do samog finala. Bio je uvjeren kako mu je svaka subota posljednja i kako se konačno vraća kući i obavezama na fakultetu. No došao je do finala nakon kojega je cijela Hrvatska znala za njega. Govori kako su ga ljudi po povratku u Rijeku tražili autograme i slikanje jer sada je bio „poznata ličnost“ na što nije bio navikao. Isto tako, bendu je bilo lakše dogovarati koncerte jer su ih sada svi znali i htjeli da sviraju kod njih. Zanimalo me koliko je teško u takvim situacijama ostati svoj, a da ne „poletiš previsoko“ te odgovara kako zapravo nije teško ako si normalna i staložena osoba, a lako se daje zaključiti i da je sam takav te da ga činjenica što ga ljudi sada prepoznaju nije ni najmanje promijenila.
Glazba kao način života
Upitala sam ga što mu glazba predstavlja, a on mi je od prve odgovorio kako mu ona pruža osjećaj smirenosti i da je tu sam na svom. Nadalje priča kako ne bi mogao živjeti bez nje te da kada nema koncerata bude frustriran i nervozan, što je za svakog istinskog glazbenika lako shvatljivo. Dosad je svirao u nekoliko bendova pa me zanimalo kako to da se nikad nije odlučio za samostalnu karijeru te objašnjava kako nikada nije ni razmišljao o tome. Priznaje kako je teže biti u bendu, no kako je zapravo nemoguće objasniti kako 4-5 osoba može iznijeti dobru emociju i energiju publici.
„Nije bitno biti intonacijski točan ili odsvirati savršeno već da ti ljudi vjeruju i da vjeruju onome što sviraš i pjevaš.“
Fakultetske obaveze vs. izvannastavne aktivnosti
Cjelokupno The Voice iskustvo u Mateovom slučaju potrajalo je otprilike šest mjeseci. Akademski gledano to je jako puno vremena i sam priznaje da je jako teško uskladio obaveze na fakultetu i one koje mu je donio The Voice. „Jako je teško bilo. Stalno si u Zagrebu i ne stigneš se pripremati za ispite“. No zaključuje kako je obrazovanje najvažnije i kako bi svatko trebao to riješiti što prije i dobiti diplomu. Za studente je također važno da stječu vještine i znanja izvan fakulteta. Da se uključe u izvannastavne aktivnosti. Postanu članovi raznih organizacija civilnog društva, da volontiraju i na brojne druge načine steknu iskustvo. Mateo je rekao kako je to izvrstan način da studenti steknu iskustvo, ali i odgovornost i samosazrijevanje te kako je zapravo najopasniji neobrazovan čovjek.
Budućnost glazbene industrije
Početkom ove godine svi smo se susreli s nečim o čemu nismo mogli ni sanjati. I kao da je vrijeme stalo i zaustavilo nam svakodnevni, uobičajeni život. Na neke grane društva to se odrazilo jače, na neke slabije, a glazbena industrija svakako je jedna od najugroženijih industrija trenutno. Što dalje, kako dalje? Mateo govori kako je ovo zaista jedno izazovno vrijeme jer se ne svira i stalno dolazi do novih zabrana poput one o ranijem zatvaranju noćnih klubova.
No postavlja se pitanje kome onda svirati jer neće ljudi izaći van ranije. Sve to dovodi do problema s kojima se glazbenici već mjesecima susreću, a koji traže promjene i inovativnosti u tom pogledu. Po pitanju budućnosti glazbe i trendova koji nam dolaze, zanimalo me koliko je glazba općenito dobra ili lošija u usporedbi s prošlim vremenima. Mateo objašnjava kako je nekad glazba harmonijski bila dobro napravljena i kako se tadašnjim vokalima vjerovalo kad su pjevali.
Planovi za budućnost
Za sebe kaže kako ne voli planirati, ali da bi volio da se sve konačno pokrene i da se krene svirati kao što se sviralo prije cijele ove situacije. Također, jednoga dana volio bi upisati psihologiju i specijalizirati se za dječjeg psihologa jer voli rad s djecom. Upitala sam ga što ga motivira u životu i tjera naprijed, on odgovara da je to neuspjeh. Mateo govori kako ga takve situacije tjeraju da zagrize još jače, da bude još bolji nego što je bio dotad.
Došao je do finala poznatog glazbenog showa, ali ono što je možda još važnije jest činjenica da on i dalje čvrsto stoji na zemlji. Za njega je ulazak u finale The Voice-a tek jedna od uspomena, no ljubav prema glazbi je ono što zaista živi.
Bez obzira na fakultetske obaveze, svi bismo trebali pronaći vremena i za ostale aktivnosti. Pronaći ono što volimo, stjecati iskustva, krenuti i dokazati sebi koliko toga možemo zaista postići u životu.
