Prvi puta formirani 2016. godine, Domski odbori zauzimaju se za sve studente koje svoje privatne i akademske živote provode u studentskim domovima. Ovo savjetodavno tijelo Ureda za studentski standard SZSUR i Skupštine SZSUR nastala je kao ideja da se osluškuju potrebe studenata, njihovi problemi i da se pravovremeno obavijesti Ured za studentski standard kako bi oni mogli pristupiti rješavanju istih.
Iako postoje i djeluju već 4 godina, mali broj studenata svjestan je njihovog rada i beneficija koje donose studentima. Kako bismo približili njihov rad široj studentskoj zajednici odlučili smo porazgovarati s jednim članom samog Odbora.
Ivan Bišćan, 23-godišnji student pete godine programskog inženjerstva na Sveučilištu u Rijeci, iz Karlovca, član je Domskog odbora još od jeseni 2018. godine te predsjednik Trsatskog domskog odbora već dvije godine zaredom.
“Član domskih odbora može postati svaki student koji ima prijavljeno boravište u studentskom naselju. Početkom svake akademske godine SZSUR raspisuje natječaj, a za prijavu je potrebno ispuniti prijavnicu te dostaviti potvrdu o boravištu, životopis i motivacijsko pismo. Studenti se naravno prijavljuju za onaj Odbor u kojem imaju boravište. Ove godine nas je osmero u odboru Kampus, a odbor Ivan Goran Kovačić broji 4 člana.”
Studentski zbor Sveučilišta u Rijeci potpisao je Sporazum sa Studentskim centrom kako bi se izbjegli studentski prosvjedi i definirala neka pravila i prava u korist studenata na prijedlog Domskih odbora:
“Domski odbori su “oči i uši” SZSUR-a na terenu i to je način na koji pomažemo studentima, tj. trudimo se utjecati na studentske probleme, čuti za iste te ih rješavati. ”
Trenutačno nemaju fizički ured gdje im se možete doći žaliti, ali u ova pandemijom pogođena vremena većina stvari se ionako obavlja online:
“Nemamo ured gdje bismo se mogli sastajati, do sada smo to odrađivali u sobama nas članova, ali kako su trenutno na snazi razna ograničenja i zabrane ove godine, sastanke odrađujemo online. Osim članova Odbora, a u radu sudjeluje i Ured za studentski standard i Studentski zbor Sveučilišta u Rijeci.”
Pri upitu o ciljevima za tekuću akademsku godinu i trenutnom radu Odbora odgovara sljedeće:
“Ove godine cilj nam je dodatno upoznati studente s našim radom, približiti im se i pokazati im da smo tu za njih. Pokrenuli smo anketu o zadovoljstvu studenata standardom života u studentskom domu te planiramo uskoro prezentirati rezultate odgovornima. Kao odbor, na prvom sastanku smo se dogovorili kako ćemo kreirati anketu i kako ju učiniti vidljivom što većem broju studenata. Moram istaknuti kako nismo naišli na suradnju Studentskog centra kad se radi o provođenju ankete, odnosno iako smo ih zamolili za pomoć oko diseminacije anketnog upitnika studentima smještenim u domu, do današnjeg dana nismo zaprimili njihov odgovor. Kad analiziramo rezultate ankete moći ćemo dalje govoriti na što bi trebalo obratiti pozornost. ”
Nezadovoljstvo i daljnji problemi s kojima se hvataju u koštac tu ne staju:
“Dok se anketa ispunjava mi radimo na analizi “Pravilnika o kućnom redu” koji iz godine u godinu (posebice s obzirom na to da je zadnja izmjena iz srpnja ove godine) sve više nije u skladu s vremenom u kojem živimo te sadrži brojne stavke koje nisu prilagođene današnjim uvjetima života. Nedopustivo je da u pravilniku piše “U slučaju da se Korisnik smještaja prilikom kontrole neposrednim uvidom u sobe ili apartmane ne zatekne u sobi, pregled će se obaviti u njegovoj odsutnosti”. Želja nam je u pravilnik ubaciti članak 15. iz Studentskog centra Zagreb koji regulira posjete i noćenja posjetitelja korisnika smještaja jer se očito isto može regulirati ako ima dobre volje. Osim pravilnika analiziramo i Sporazum jer smatramo da se Studentski centar ne pridržava njegovih odredbi. Nije u redu koristiti pandemiju kao izgovor na sve i isto tako nije način borbe protiv pandemije zatvoriti studente u sobe. U javnosti se prezentira da studenti traže neke sadržaje i nisu razumni po pitanju opasnosti koja vlada, međutim mi smo dakako svjesni što znači živjeti u ovoj situaciji gdje se svatko brine za vlastito zdravlje i na kraju krajeva život. Tražimo stvarno neke banalne stvari, primjerice teretane u studentskim naseljima mogle su raditi po istim pravilima kao i ostale teretane dok su bile otvorene. Zamislite situaciju kad i vi i vaša dva cimera imate 4 kolokvija u jednom tjednu, ali učionicu smijete koristiti svaki treći dan iako je ona prazna skoro svaki dan zbog nelogičnog rasporeda. Studentska praonica u koju se može ući samo s karticom koju ima svaki student smješten u domu zaključava se u 9 navečer. Dnevni boravak i terasa u 1. objektu studentskog naselja otvoreni su tek nakon što je potpisan sporazum, u 2. objektu studenti nemaju pristup istome, a u 4. objektu smještena je foto-grupa čije članove studente možemo nabrojati na prste jedne ruke. Ovo su sve neke stvari na kojima radimo i nastojimo unaprijediti vlastitu kvalitetu života u studentskim naseljima.”
S obzirom na količinu rada koju ulažu za svoje ciljeve Odbori i dalje nisu popularni:
“Ne smatram da je malo studenata čulo za nas, studenti znaju za Odbore, ali imaju strah učlaniti se. Više puta sam čuo priče kako će im se dolaziti u kontrole, oduzimati bodovi na sitnicama i slične razloge zašto se studenti ne žele učlaniti u naš rad. To je i jedan od razloga zašto su članovi u pravilu gotovo uvijek studenti viših godina studija”
Međutim, rad u Odborima svakako ima svojih prednosti:
” Kao jednu od najvećih nagrada koje sam stekao radeći u Odboru moram istaknuti upoznavanje velikog broja studenata među kojima su neki s kojima ću, nadam se, i nakon studiranja ostati u kontaktu. Studentima bih definitivno preporučio da se učlane u Domske odbore ili ako već ne žele biti članovi da nam šalju upite i zahtjeve jer problemi se mogu riješiti samo ako se o njima priča. Studenti nas mogu kontaktirati putem naše Facebook stranice, e-mailom (domski.odbor.trsat@sz.uniri.hr i domski.odbor.igk@sz.uniri.hr) ili uživo na hodnicima kad nas susretnu.”
Studentski domski odbori nastavljaju boriti bitke za vlastita prava i prava svojih kolega u svrhu poboljšavanja životnog standarda u studentskim naseljima:
“Želio bih još zahvaliti članovima Domskih odbora, Uredu za studentski standard i Studentskom zboru. Želio bih zahvaliti i svim kuharima u menzama, konobarima, čistačicama, majstorima i djelatnicima na recepciji. Moram naglasiti da studenti nisu nikada, osim možda nekih pojedinaca, svoje kritike i nezadovoljstvo usmjeravali k njima, nego odlukama na koje ni oni ne mogu utjecati. Zato mi i postojimo – kako bismo zajedničkim snagama utjecali na nezadovoljavajuće odluke i pravila i pronašli rješenje i kompromis!”
