Predavačica engleskog jezika na Pravnom fakultetu u Rijeci, Ivana Edmonds, mag. educ. philol. angl. et mag. paed., dugi niz godina živjela je „američki san“. Nakon godinu dana boravka u Venezueli gdje je živjela s obitelji, odlučuje se za studij u Sjedinjenim Američkim Državama. Kako nakon srednje škole nije znala što točno želi studirati, upisala je college u Michiganu što bi danas bio preddiplomski studij opće umjetnosti. Nakon toga upisala je fakultet u Pennsylvaniji na smjerovima international business i španjolski jezik. Objašnjava kako je tijekom studija radila kao volonterka, odnosno asistentica profesorice u učenju engleskog jezika djece migranata hispanističkog porijekla.
Nakon završenog fakulteta prepoznaje sebe u učiteljskom poslu te odlučuje upisati magisterij u Chicagu. Tamo završava magisterij dvojezične edukacije odnosno engleskog i španjolskog jezika. Samo tjedan dana nakon dobivanja diplome uspijeva pronaći posao u osnovnoj školi gdje ostaje narednih pet godina podučavajući engleski jezik. Usporedno s radom u osnovnoj školi upisuje drugi magisterij na Sveučilištu Roosevelt te dobiva diplomu certificiranog učitelja od vrtića do srednje škole u dvojezičnom okruženju.
S navršenih 18 godina profesorica Edmonds odlazi u Ameriku gdje ostaje narednih sedamnaest godina. Za sebe kaže kako je sve napravila u Americi. „Studirala sam, udala se, rodila djecu i dobila prvi posao.“, priča profesorica. No kako bi djeca naučila i hrvatski jezik, upoznala rodbinu te hrvatsku kulturu, iz Amerike se s obitelji vratila u Hrvatsku.
Razine studija u Sjedinjenim Američkim Državama
„Razina studija u Americi slična je onome kako je bilo u Hrvatskoj prije bolonjskog sustava.“, objašnjava profesorica. U nastavku priča kako u Americi postoji Associate’s degree odnosno današnji preddiplomski u trajanju od dvije godine. Nakon toga je Bachelor’s degree u trajanju od četiri godine, a što bi bio naš diplomski studij. Na kraju imaju magisterij u trajanju od dvije godine, a što je zapravo naš poslijediplomski studij.
Velika je razlika i između srednjih škola u Hrvatskoj i Americi. „Oni nemaju strukovne škole.“, govori profesorica. Učenici u Americi moraju srednju školu završiti s određenim brojem kredita što je slično našim ECTS bodovima. Točno im se kaže koliko kredita trebaju imati iz kojih predmeta dok ostale predmete sami biraju. To znači da nemaju klasičan razred poput nas, već su tijekom srednjoškolskog obrazovanja dio različitih grupa učenika. Također, imaju programe za različitu skupinu učenika. To su programi za djecu s posebnim potrebama, a koje se želi pripremiti za svijet. Zatim su to programi za prosječne učenike, ali i programi za nadarenu djecu takozvani IP classes. Kada učenici završe IP classes na višoj su razini od prosjeka te kod upisa na fakultete dobiju dodatne bodove.
„Sustav im omogućava da sami odaberu predmete, dakle imaju izbor, a samim time pripremaju se za sličan sustav koji ih kasnije očekuje i na fakultetu.“
Prijava na fakultet
Prijava na fakultet u Sjedinjenim Američkim Državama još je jedna razlika u usporedbi s Hrvatskom. Proces prijava na fakultete u Americi započinje već u listopadu. Pisanje eseja, životopisa i intervjua samo su neki od koraka u procesu prijave, a ovise o svakom pojedinom fakultetu. Također, gledaju im se ocjene, ranije spomenuti IP classes, volontiranje i ostale aktivnosti u kojima su sudjelovali tijekom srednje škole. Esej, odnosno motivacijsko pismo pišu kako bi objasnili zašto žele upisati baš taj fakultet te kako bi oni doprinijeli tom fakultetu. Još jedan važan korak kod prijave na fakultet jest pisanje SAT (Scholastic Aptitude Test) testa. To je test sličan hrvatskoj državnoj maturi. Na njemu se ispituje opće znanje iz matematike i engleskog jezika. Profesorica naglašava kako se na testu ne ispituje znanje koje su učili tijekom srednje škole već opće znanje iz gramatike, čitanja s razumijevanjem i slično.
„Mislim da svatko može sebi pronaći nešto što ga zanima te da ima fakulteta za svakoga. Potrebno je samo imati volju i želju.“
Školarine studiranja
Svatko od nas barem je jednom pročitao kako su školarine studiranja u Americi previsoke. Kako si onda netko uopće može priuštiti studij? Odgovor leži u stipendijama koje su im omogućene. U Americi ima jako puno različitih fakulteta. Od community collegea koji su jeftiniji i pristupačniji do privatnih koji su znatno skuplji. Imaju razne mogućnosti u pogledu dobivanja stipendija odnosno financijske pomoći tijekom studija, a koje ponekad iznose i do 90%. Postoje stipendije na osnovi sporta koje mogu dobiti izvrsni i uspješni sportaši. Zatim su tu stipendije na osnovi ocjena i akademske uspješnosti, ali i stipendije na osnovi talentiranosti pojedinca u nekom području poput plesa, glazbe i slično. „Školarine jesu visoke, ali sve se da pokriti ako se pametno planira.“, objašnjava nam profesorica. Objašnjava kako u isto vrijeme mogu imati različite stipendije. Moguće je dobiti stipendiju od fakulteta, ali i od različitih organizacija.
Uz mogućnost stipendiranja, velik broj studenata ipak je prisiljen uzimati studentske kredite. Studentski krediti uzimaju se na višim razinama studija na kojima stipendije nisu toliko zastupljene. No kredit nisu dužni početi otplaćivati 6 mjeseci nakon diplomiranja. Za mladu osobu koja tek treba pronaći prvi posao to je pozitivno.
„Djecu se od malih nogu uči da rade i zarade za sebe stoga dosta rano postaju svjesni da je odgovornost na njima samima.“
Individualni pristup poučavanja
Na studijima u Americi naglasak je na individualnom pristupu u poučavanju studenata. Studenti ne uče samo teoriju već se naglasak stavlja na praktične vještine i znanja. Važno je da studenti nauče biti samostalni, da znaju kritički razmišljati. Imaju priliku sudjelovati u raznim istraživačkim projektima s najboljim svjetskim stručnjacima, a što im kasnije može pomoći prilikom zapošljavanja. Profesorica govori kako su oni zaista napredniji u tom pogledu od nas. Objašnjava kako se i sama susrela s time za vrijeme studiranja kada se od nje tražilo da za svaki predmet odradi i praktičan rad. „Sama struktura je drugačija i to te potiče i tjera da radiš više.“, priča profesorica. Dalje objašnjava kako je u Hrvatskoj pristup dosta zatvoren. U Americi je lakše pristupiti i popričati s profesorima te ne postoji velika razdvojenost između profesora i studenata. Dostupnost profesora je velika i prevladava prijateljski način komunikacije.
„Profesori su tamo za studente te im žele prenijeti znanje koje će oni moći kasnije koristiti. To je najvažnije. Jer svatko može doma pročitati knjigu, no važno je izdvojiti najbitnije.“
Da nije sve savršeno u Americi, potvrđuje i sama profesorica objašnjavajući kako je problem Amerikanaca što nemaju razvijenu želju za učenjem stranih jezika i to je nešto na čemu bi svakako trebali poraditi. U nastavku priča kako smo u tom smislu mi daleko ispred njih jer smo fleksibilniji u upoznavanju drugih kultura. „U osnovnim školama uopće ne uče strane jezike dok im je u srednjoj školi to fakultativno.“, priča profesorica. Ako se i odluče učiti strani jezik to mogu samo jedan semestar. Problem je i u samoj ponudi koja je ograničena te se većinom odnosi samo na francuski i španjolski jezik.
Posljednjih godina mnogo smo puta slušali, čitali i gledali o raznim neredima i prosvjedima koji se događaju u Americi. Je li Amerika onda sigurna zemlja za studij i život? „Dosta je političkih neslaganja i Amerika je nesigurnija nego li je bila ranije. No mislim da nije svaka osoba ugrožena u smislu da ne smije izaći iz kuće.“, govori profesorica, te nastavlja kako je trenutno loša i teška situacija i zbog pandemije uzrokovane virusom, ali da to ne bi smjelo mlade osobe koje žele studirati u Americi odvratiti od njihove želje. Objašnjava dalje kako je uvijek dobro probati nešto što nas zanima jer će nas to samo obogatiti, a Amerika je velika nacija koja na jednom mjestu ima toliko različitih ljudi koje ne možemo vidjeti bilo gdje.
„Mislim da je to jedno odlično iskustvo koje u svakom slučaju ne možeš dobiti putem knjiga već samo tako da i sam to iskusiš.“, poručuje za kraj profesorica.
