Koliko je zahtjevno organizirati projekt u online okruženju? Jesu li mladi inovativni? Kako razvijati poduzetničke kompetencije kod mladih? Odgovore na ova i brojna druga pitanja donosi nam zamjenica direktora i voditeljica edukacijskog centra, Jana Blažević Marčelja.
1. Odakle ideja za projekt COOPower?
COOPower je projekt koji smo razvili u suradnji s partnerima iz Velike Britanije, Cipra i Grčke, a rezultat je naših promišljanja o sve većoj potrebi da se mlade ljude usmjeri k pokretanju poduzetničkih priča koje će rješavati specifične potrebe pojedinaca i zajednice, kao što su npr. siromaštvo, klimatske promjene, nejednakost…Tako je nastao ovaj projekt koji promiče koncept zadružnog i društvenog poduzetništva među mladima. Sastoji se od organizacije vikend natjecanja u razvoju poslovne ideje koja rješava neki društveni problem.
„Cilj nam je bio prvenstveno educirati mlade ljude i pomoći im da usvoje nova znanja i vještine koje će im pomoći u nekoj fazi života. Već samim time što su nešto naučili oni su za nas pobjednici.“
Organizacija COOPAthona
2. Kakva su bila Vaša očekivanja prije samog COOPathona? Jeste li očekivali toliki odaziv mladih?
Uvijek kada krenete organizirati događaj za mlade nadate se da će odaziv biti velik. Ovaj put smo stvarno birali medijske partnere koji targetiraju mlađu populaciju, te smo koristili društvene mreže i poruke primjerene mladima. Očekivali smo da će odaziv biti zadovoljavajući, ali brojka od preko 90 pojedinačnih prijava nas je stvarno ugodno iznenadila.
3. Koliko je zahtjevno organizirati takav projekt i samim time ga i provesti?
Ovakvi događaji su zahtjevni i u „normalnim“ situacijama, odnosno kada je sve uživo. Zbog prelaska na online okruženje morali smo simulirati razne scenarije. Najbitnije je bilo sve testirati i isprobati. Priprema online koncepta je trajala nekakvih 15ak dana. To podrazumijeva odabir alata, njihovu pripremu i na kraju samo testiranje prije događaja. I uz svu tu pripremu smo imali usred natjecanja par situacija koje nismo predvidjeli. Desilo se naime da su dvaput natjecatelji „izbačeni“ iz svojih virtualnih soba – usred nekakvih konstruktivnih razgovora našli su se u „glavnoj“ sobi. U toj situaciji smo se svi dobro nasmijali i nitko nije zamjerio što se tako nešto dogodilo.
„Čak 94% sudionika je ocijenilo organizaciju kao vrlo dobru/odličnu.“
4. Timovi su mogli sami birati teme ili su im one dodijeljene. Kojih slučajeva je bilo više? Jesu li timovi imali problema prilikom odabira tema?
Imali smo više slučajeva u kojima su timovi i pojedinci došli s idejama. Njih smo međusobno spajali prema interesima. Onim timovima koji su došli bez ideje smo ponudili našu – neki su na to pristali, a drugi su se pak odlučili razviti vlastitu. Jedan od najbolje plasiranih timova je, uz podršku mentora, mijenjao svoju ideju za vrijeme natjecanja.
Mladi i poduzetništvo
5. Koliko su mladi kreativni, inovativni? Smatrate li da su ideje koje su proizašle iz natjecanja zadovoljavajuće?
Mladi ljudi, nažalost, nisu svjesni koliko mogu biti kreativni. Oni se boje riskirati i eksperimentirati. U situacijama kada nemaju previše vremena, kao što je bilo ovo natjecanje, pokazuju svoje najbolje osobine, domišljatost i snalažljivost. Na ovakvim intenzivnim događajima je najveće zadovoljstvo vidjeti koliko mogu napredovati u tako kratko vrijeme. Još više me veseli kada se oni sami iznenade.
6. Natjecanje je trajalo 3 dana i dosta je bio dinamičan i stresan tempo. Koliko je to dobro ili loše kod razvoja poduzetničke ideje?
U fazi „peglanja ideje“ dinamičan i stresan tempo dovede do bržeg rezultata u kraće vrijeme. To bude ona dobra polazišna točka za daljnju razradu, za daljnji fokusirani rad koji smo mi pojedinim natjecateljima ponudili kroz IN SITU Playpark, naš šestomjesečni program razvoja društveno korisnih ideja.
7. Bilo je jako dobrih ideja, a koje nisu pobijedile, no imaju potencijal za razvoj. Što biste im predložili ako žele razvijati svoje ideje? Koji su im daljnji koraci?
Svi oni koji žele raditi na svojim idejama nam se mogu u svakom trenutku javiti na E-mail step-ri@uniri.hr. Mi se onda nađemo na kavi (pravoj ili virtualnoj), porazgovaramo i vidimo kako im možemo pomoći. Uskoro pripremamo neke nove programe i događaje usmjerene mladima pa pozivamo sve zainteresirane da nas prate na www.step.uniri.hr.
8. Na koji način je potrebno razvijati poduzetničke kompetencije mladih ili općenito interes za ulazak u poduzetništvo?
Učenje o poduzetništvu mora biti zabavno. Bubanje nekakvih ekonomskih pojmova bez razumijevanja je dio prošlosti. Ako se ti pojmovi stave u kontekst koji je zabavan i životan sve postaje zanimljivije.
9. Što biste poručili mladima koji se žele okušati u svijetu poduzetništva? Kako potaknuti mlade da sudjeluju u natjecanjima kao što je COOPathon?
Poručila bih im da gaje svoje interese, da isprobavaju nove stvari i pomiču svoje granice. U tom procesu testiranja granica katkada neće biti uspješni. To je u redu. Svi uspješni ljudi prije nego uspiju ne uspiju. Puno puta.
