Studentski zbor Sveučilišta u Rijeci osnovao je Ured studentskog pravobranitelja kako bi se zaštitila i promicala prava studenata zajamčena zakonom i aktima Sveučilišta. Dužnost Ureda studentskog pravobranitelja jest koordiniranje studentskih pravobranitelja sastavnica Sveučilišta. A obaveza je informiranje studenata o njihovim pravima i obvezama te zastupanje studenata u situacijama kada su njihova prava povrijeđena.
Zadaća Ureda studentskog pravobranitelja je zalaganje za studentska prava, zastupanje studenata u slučaju da se protiv njih vode postupci na Sveučilištu, bilo stegovni ili etički. Zatim promatranje razine studentskih prava na Sveučilištu te predlaganje mjera. „Općenito je naša zadaća, poboljšati standard studentskih prava na Sveučilištu“, govori Sven. U tome mu pomaže kolegica Sara Kinkela, studentica diplomskog studija psihologije na Filozofskom fakultetu. A odnedavno Ema Čehić i Mirna Mahulja s Pravnog fakulteta te Katarina Kožul s Akademije primijenjenih umjetnosti koje su se pridružile radu Ureda.
„Prema Zakonu o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama propisana je odredba prema kojoj sva visoka učilišta, ali i sve sastavnice trebaju imati studentskog pravobranitelja.“
Aktivnosti Ureda
Na pitanje koje aktivnosti Ured studentskog pravobranitelja provodi u svojem radu, Sven objašnjava kako imaju stalnu djelatnost prema kojoj u svakom trenutku moraju biti spremni ako se pokrene postupak protiv studenta. Njihova dužnost je zastupanje i savjetovanje studenata ako su im prekršena neka od prava. No napominje kako nije dovoljno da se samo time bave jer zapravo nema puno postupanja stoga djeluju i u drugim stvarima, a koje su u području njihova interesa. Iz tog razloga, prošle je godine održana Tribina o seksualnom uznemiravanju u akademskoj zajednici.
Panelisti tribine bili su rektorica Sveučilišta u Rijeci, prof. dr. sc. Snježana Prijić-Samaržija, članica Katedre za kazneno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci, izv. prof. dr. sc. Dalida Rittossa, zatim predstojnica Centra za napredne studije Jugoistočne Europe, izv. prof. dr. sc. Sanja Bojanić, savjetnik za pravna pitanja Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Nebojša Paunović te psihologija SOS Rijeka – Centra za nenasilje i ljudska prava, Lorena Zec. Održavanje tribine je bilo uspješno, o čemu govori i činjenica da je Ured studentskog pravobranitelja dobio potporu od Sveučilišta. Rezultat toga jest osnivanje Radne skupine za izradu Protokola za postupanje u slučajevima spolnog uznemiravanja i nasilja na Sveučilištu u Rijeci u čijem radu sudjeluje i Ured studentskog pravobranitelja.
Bitan problem jest što postoji puno postupaka, ali kada dođe do određene situacije, nitko ne zna koji postupak je potrebno provesti. Stoga je temeljna ideja izrade Protokola u jednom dokumentu navesti sve bitne informacije. Sven govori kako si nisu zadali točno određene datume kada će Protokol biti gotov, no s obzirom na činjenicu da se redovito sastaju, a prema njegovoj procjeni, do kraja akademske godine bi Protokol trebao biti na Senatu Sveučilišta. Naglašava kako je ovo prvi takav dokument koji bi se bavio ovom tematikom od svih javnih sveučilišta.
Kako prepoznati seksualno uznemiravanje?
Svjedoci smo kako i u akademskim zajednicama dolazi do brojnih situacija kada je u pitanju seksualno uznemiravanje. Postavlja se pitanje znaju li studenti što je seksualno uznemiravanje? No isto tako, znaju li studenti prepoznati kada su njihova studentska prava narušena? Sven objašnjava kako studenti u pravilu osjećaju da nešto nije u redu, ali da problem leži u činjenici da se studenti ne javljaju jer se boje posljedica koje bi mogli kasnije snositi na fakultetu. Zbog toga je nužno stvoriti klimu u kojoj će oni zaista prijavljivati neželjene situacije.
Kazneni zakon: spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljstvo, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
„Problem je što je dugi niz godina tijekom povijesti takvo ponašanje bilo prihvaćeno.“, govori Sven te pojašnjava kako je zbog toga potreban Protokol za postupanje u slučajevima spolnog uznemiravanja i nasilja. Potrebno je odrediti na koji način će se takve situacije sankcionirati. Potrebno je pokazati žrtvi da nije sama. „No da bi joj se olakšala situacija i garancija da ona kao žrtva neće snositi nikakve reperkusije prijave, nije nimalo lako.“, naglašava Sven.
Zaštita žrtvi seksualnog uznemiravanja
Ured studentskog pravobranitelja Sveučilišta u Rijeci dosad nije zaprimio nijednu prijavu seksualnog uznemiravanja. No ako dođe do situacije seksualnog uznemiravanja, važno je da žrtve znaju da se u svakom trenutku mogu javiti Uredu (E-mail: pravobranitelj@sz.uniri.hr). Na koji način zaštititi žrtvu u takvim situacijama? Jedan je to od razloga zašto se pokrenula izrada Protokola. Također, na radnoj skupini se raspravlja i o načinima kako postupati s anonimnim prijavama. Anonimnost pruža nižu razinu zaštite, stoga žrtva mora biti proaktivna i sama mora htjeti da se nešto napravi. No ako žrtva inzistira na anonimnosti, to ne znači da se ne može ništa. Jer sada postoji prijava i može se biti na oprezu.
„U ovom trenutku je važno da potencijalne žrtve seksualnog uznemiravanja znaju da bi se u potpunosti poštivale njihove želje u pogledu anonimnosti i objave identiteta.“
Da bi se žrtve bilo kojeg oblika nasilja osnažilo na istupanje i prijavljivanje zločina bitno je:
– da žrtve znaju da je uređen postupak i da osobe koje se njime bave znaju što rade
– da žrtve znaju da imaju pravo dobiti ne samo pravnu pomoć, već i psihološku pomoć
– kontinuirana edukacija na razini Sveučilišta za studente i za nastavnike.
Upravo zato Ured u daljnjem planu ima provedbu edukacija za studentske pravobranitelje svih sastavnica Sveučilišta. Također, u planu je izrada online obrasca za prijavu povreda prava studenata te drugih nepravilnosti. Isto tako, planira se otvaranje profila Ureda studentskog pravobranitelja na društvenim mrežama, a sve u svrhu lakše i brže komunikacije.
Situacije spolnog uznemiravanja izrazito su teške, još i više kada se takve situacije događaju u akademskoj zajednici, koja bi trebala pružati sigurnost i povjerenje svim studentima. Stoga je važno senzibilizirati javnost o ovoj temi, a žrtvama poručiti da one nisu krive. Da nisu one to izazvale svojim ponašanjem te da nisu one napravile krivi korak, već je to napravio počinitelj. Ako i kada se žrtve odluče razgovarati o tome i prijaviti počinitelja, važno je da znaju da će se studentski pravobranitelj u potpunosti posvetiti njima i saslušati ih te da ih neće osuđivati ili ispitivati na način kao da su one same krive.
„Meni je najvažnije da žrtve znaju da se mogu nama obratiti u svakom trenutku i da kada to učine da neće ponovno doživjeti sekundarnu viktimizaciju.“, poručuje za kraj Sven.
