Posljednjih godina tema odljeva mozgova kao fenomena koji zahvaća prostore Sjeveroistočne Europe, a time i Republike Hrvatske, gubi na interesu s rastom mjera internacionalizacije visokog obrazovanja. Usprkos tome, odljev mozgova i dalje ostaje izuzetno naglašen na našim prostorima, gdje je broj odseljenika narastao od pristupanja RH Europskoj Uniji 2013.g.[1] Također, broj studenata upisanih na visoka učilišta pada od 2017.g., što potvrđuje važnost mjera za privlačenja studenata u hrvatsko visoko obrazovanje.[2]
Temeljem istraživanja koje je Europska Studentska Unija objavila u travnju 2021.g., vidljivo je kako su upravo mladi ti koji najviše emigriraju, u potrazi za boljim poslovnim i životnim prilikama. [3] Iako državne organizacije provode mjere za zadržavanje mladih, poput uvođenja stipendija za deficitarna zanimanja, stipendija za strane državljane itd., te mjere se najčešće provode sustavno, međutim ne razvijaju se niti dodatno razrađuju i usavršavaju na visokim učilištima. Posljedično tome, zemlje koje imaju efikasne mjere privlačenja stranih studenata na visoka učilišta, često ne razviju efikasne retencijske mjere, odnosno mjere zadržavanja stranih visokoobrazovanih pojedinaca. Primjer retencijskih mjera jest omogućavanje ulaska stranim državljanima na tržište rada, automatsko priznavanje visokoobrazovnih kompetencija, razvoj poticajnih mjera za zapošljavanje, nastavak karijere itd.
Prestižne institucije
Studenti danas žele visoku kvalitetu obrazovanja, na institucijama s razvijenim „prestižem“, stoga se manje visokoobrazovne institucije teže ističu ukoliko ne osiguravaju dodatne mjere za privlačenje studenata. Ovo dodatno doprinosi migraciji domaćeg stanovništva sa juga na sjever i/ili iz ruralnih područja u urbana područja, te na taj način podupire jaz između većih institucija s dužom tradicijom u gradskoj sredini, te manjih institucija na periferiji.
Iako je uzorak jasan, kao i problematika odljeva mozgova, u visokom obrazovanju ova tema još uvijek je nedovoljno razrađena, popraćena mjerama suzbijanja odljeva mozgova s ekonomskog stajališta te popraćena sustavnim metodama mjerenja učinka odljeva mozgova na budućnost visokog obrazovanja i njegovu kvalitetu. Primjerice, kao indikator internacionalizacije prati se mobilnost profesora, istraživača, studenata i osoblja; mjere privlačenja stranih studenata (…), dok se primjerice (sa strane visokoobrazovnih institucija) ne prati omjer stranih studenata koji ulaze na tržište rada u RH, broj priznatih stranih diploma za nastavak obrazovanja centraliziranim putem, stipendije za strane studente i dr.
Studenti prilikom praćenja odljeva mozgova mogu imati neizmjerno veliku ulogu, ne samo kroz ocjenjivanje uspješnosti održavanja nastave i pružanje povratnih informacija o kvaliteti iste, već i kroz pristup aktivne izgradnje visokog obrazovanja usmjerenog na studenta- na samo ideološki, već i praktično. Iako su mjere internacionalizacije široko implementirane, hrvatsko visoko obrazovanje još uvijek nije izgradilo međunarodnu kulturu i solidarnost- što u učionicama, što izvan njih. Strani studenti ponekad slušaju nastavu na hrvatskom jeziku, njihovi kolege na kampusu i u okviru programa na stranom jeziku međusobno komuniciraju na hrvatskom jeziku, kao i građanstvo koje izvan turističkih mjesta rijetko govori strane jezike. Internacionalizacija može biti potpuna tek kada se stranac može u potpunosti integrirati u kulturološki prostor pojedine zemlje, te se osjećati ravnopravnim, na čemu se još značajno mora raditi.
Prava i cijene
Dodatno, studenti poslijediplomskih studija u RH nemaju status studenta, nemaju pravo raditi preko studentskih ugovora, niti imaju pravo na povlaštenu studentsku prehranu i smještaj (osim u slučajevima studenata s fizičkim oštećenjima), te strani studenti plaćaju veći iznos svojeg obrazovanja u RH. U susjednoj Italiji, studenti poslijediplomskih studija imaju pravo na stipendije talijanskog ministarstva visokog obrazovanja, ne moraju dodatno plaćati svoje obrazovanje, a automatski im se dodjeljuje i smještaj u domu.
Visoke cijene (do 3 puta veće) obrazovanja u RH za strance, spore i pretjerano birokratske procedure prijave na visoka učilišta, pronalazak životnih uvjeta, dostupnost usluga na stranom jeziku, mogućnosti zaposlenja i nastavka školovanja, kvaliteta i organizacija nastave te njena fleksibilnost (i dr.) doprinose odljevu mozgova na razini na kojoj se on zapravo razvija i širi- u mladoj, radno sposobnoj populaciji.
U kontekstu EU, prelazak na cirkulaciju mozgova jedan je od prioriteta, i Hrvatska kao članica EU mora dodatno raditi na jačanju međunarodnog identiteta kroz Europski istraživački prostor (ERA), ali i Europsko područje visokog obrazovanja (EHEA). Studenti moraju biti centralni u procesu cirkulacije mozgova jer bi njihova kvaliteta kao visokoobrazovanog kadra centralno trebala doprinositi ugledu visokoobrazovnih institucija, umjesto navođenja niza-praktično pokazano- palijativnih mjera kao numeričkog prikaza kvalitete istitucija.
_______________________________
[1] http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/show.do?dataset=migr_emi4ctb&lang=en
[2] https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2019/SI-1645.pdf
https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2020/08-01-07_01_2020.htm
[3] https://www.esu-online.org/wp-content/uploads/2021/03/Brain-Drain-final-report-ESC41-Google-Docs.pdf
