Ustav Republike Hrvatske najviši je pravni akt. U prvom članku piše: „Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.“ Što znači da je Ustav najviši pravni akt? Znači da svi zakoni, pravilnici i propisi moraju biti u skladu s njime. Primjerice, u Ustavu piše da je zabranjen prisilan rad. Ta odredba podrazumijeva da se nikoga ne može prisiliti na rad. Ako ga se prisili, to je protivno Ustavu Republike Hrvatske, a samim time je i kazneno djelo prema relevantnom zakonu. Što znači da je Republika Hrvatska demokratska i socijalna država? Znači da svaki građanin ove zemlje ima prava i obveze kojih se mora pridržavati, a da Hrvatska kao socijalna država brine o svojim građanima.
Živjeti u demokratskoj državi znači posjedovati prava i obveze kojih se potrebno pridržavati. Činjenica da čovjek ima neko pravo jedno je od osnovnih obilježja demokracije. Čovjek ima pravo iznošenja vlastitog mišljenja, pravo na život. Ima slobodu. Može glasati na slobodnim demokratskim izborima i birati svoje predstavnike u parlamentu. Sve to nije moguće u totalitarnim državama gdje je sva moć zapravo u rukama jedne osobe koja odlučuje o svim važnim pitanjima za državu. Dakako sva ta, ali i brojna druga prava nose sa sobom i brojne obveze koje svi trebaju ispunjavati.
Objektivno novinarstvo
Imati slobodu iznositi vlastito mišljenje odnosi se na sve građane bez obzira na dob, rod, spol, obrazovanje i slične premise. Pa tako Ustav Republike Hrvatske nadalje navodi: „Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.“ Pretpostavka je da se dakle sve objavljuje javno u medijima bez cenzuriranja pojedinih „osjetljivih“ tema i informacija u cilju pogodovanja nekoj osobi kako bi se zaštitili njezini protupravni postupci. No, svjesni smo kako posao novinara nikako nije lagan posao. Zajamčena sloboda mišljenja i izražavanja misli? Očito nisu moguće ni u demokratskim državama bez posljedica. Otkazi novinarima, prijetnje smrću, zastrašivanja, ucjene. A zašto? Jer su radili svoj posao. Očito previše dobro. Pa umjesto pohvale, eto kazne. Jer tako se to radi u nesavršenoj, nesređenoj, demokratskoj državi. Tako se to radi u Hrvatskoj.
„Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.“ Ustav Republike Hrvatske, čl. 38.
Ima Hrvatska kao „prava“ demokratska država i uređen Zakon o medijima. Zakon je to koji detaljnije opisuje medije i novinarstvo kao profesiju. Tako u Zakonu o medijima stoji: „ Sloboda medija obuhvaća osobito: „ slobodu izražavanja mišljenja, neovisnost medija, slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i raspačavanja informacija u cilju informiranja javnosti…“ U istom Zakonu u nastavku piše: „ Novinar ima pravo izražavati stajalište o svim događajima, pojavama, osobama, predmetima i djelatnostima.“
„Novinaru se ne može otkazati ugovor o radu, umanjiti plaća ili izmijeniti položaj u uredništvu, odnosno umanjiti ili obustaviti od isplate ugovorena naknada ili njezin dio zbog iznošenja stajališta.“ Zakon o medijima, čl. 27., st. 2. (NN 59/04., 84/11., 81/13.)
No, svaka medalja ima dvije strane. Izražavanje mišljenja? Da. Sloboda prikupljanja informacija i objavljivanje istih? Da. Subjektivnost i emocije? Ne. Novinarstvo je odlika objektivnosti. Ispravak. Novinarstvo bi trebalo biti odlika objektivnosti. U novinarstvu ne bi trebalo biti traga subjektivnosti. Ako se već i iznosi mišljenje neka ono bude što objektivnije. Neka čitatelj sam dođe do zaključka. Neka sam odluči u što će vjerovati. Neka sam donese stav, a koji će biti potkrijepljen činjenicama i informacijama u članku koji čita, a ne u već zauzetom mišljenju osobe koja je taj isti članak i napisala. Nisu novinari ti koji će nametati u što će se vjerovati, ali oni su ti koji će dati sve informacije i podatke o nekoj temi i omogućiti čitatelju da sam odluči u što će od svega iznesenoga vjerovati.
Znači li to da im se treba dati otkaz kada čitatelju omoguće sve potrebne informacije? Da ih se treba ucjenjivati? Prijetiti im? Apsolutno ne! Zašto se to onda ipak radi? Zbog istine. Zato što su pogodili u srž problema. Jer su otvorili kutiju za koju nikad nisu smjeli ni saznati. No, to se ne radi tako u demokratskoj državi. To se ne radi tako u demokratskoj državi u 21. stoljeću.
Važnije je postaviti pitanje zašto bi netko išao raditi nešto što nije u skladu s nijednim etičkim kodeksom? Zbog pet minuta slave? Zbog određene količine novaca koja će se ionako u kratkom roku potrošiti na nepotrebne stvari? I još važnije? Gdje je savjest u svemu tome?
Neovisnost medija
Vremena u kojima živimo nisu baš sjajna i odlična. No, to ne znači da trebamo pokleknuti pred slabostima i uhvatiti se za slamku koja zapravo to i nije. Ne, to samo znači da trebamo biti pametniji, slobodniji, kreativniji i hrabriji te se izboriti za svoje mjesto. Umjesto dijeljenja otkaza, sjesti i pronaći način za bolje poslovanje.
Novinarstvo odavno postoji, postojat će i dok je svijeta. No, ono što čini pravo novinarstvo jest profesionalno izvještavanje. To je traganje za istinom. I samo istinom. Novinari su ti koji uvelike sudjeluju u javnom mnijenju. Stoga je potrebno da njihova razmišljanja i njihovo pisanje imaju prave argumente koji se mogu potkrijepiti dokazima. Ono što u demokratskoj državi nikako nije prihvatljivo jest uskraćivanje prava novinarima da rade svoj posao onako kako je najpotrebnije. Nije prihvatljivo kažnjavanje za izgovorenu riječ. Na takve stvari ne smijemo zatvarati oči. Takve stvari ne smijemo gledati s pasivnošću. Jer to su stvari koje su bitne za svakoga od nas. Bili mi novinari ili ne. Zar su zaista važnije sankcije novinarima od pričanja istine? Jer ako jesu, čemu onda novinarstvo služi?
Izvori fotografija: Unsplash.com