„Biotechnology for the Life Sciences“ diplomski je istraživački program na Odjelu za Biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci. Program je internacionalnog karaktera te traje dvije godine. Program upisuje 10 studenata, a jedan od njih prethodne godine bila je Lydia Knight, iz Ujedinjenog Kraljevstva. Ispričala nam je svoja iskustva prve godine studiranja, što ju je potaknulo na studiranje u Hrvatskoj te kakve su razlike studiranja u Hrvatskoj i Engleskoj.
1. Što si i gdje studirala prije dolaska u Rijeku na internacionalni diplomski smjer Odjela za biotehnologiju? Zašto si izabrala baš Odjel za biotehnologiju?
Prije studiranja u Rijeci, studirala sam na programu Biomedicinskih znanosti na Sveučilištu Manchester, u Engleskoj. Odabrala sam Odjel za Biotehnologiju jer sam željela nastaviti svoju edukaciju u Biomedicinskom području, no s većim fokusom na laboratorijska istraživanja. Laboratoriji i istraživački programi dostupni na Odjelu su jako raznovrsni i zanimljivi. Htjela sam steći iskustva u dvama potpuno različitim laboratorijima i vidjeti koje područje istraživanja me najviše privlači.
2. Što te potaknulo da nastaviš studirati u Hrvatskoj?
Kada sam se prijavljivala za diplomske studije, odlučila sam da želim studirati izvan Engleske. Volim putovati, ali i učiti pa sam pomislila da je savršeno vrijeme za iskombinirati to dvoje te završiti diplomski studij u novoj zemlji. Da budem potpuno iskrena, kada sam prvi put vidjela objavu o diplomskom studiju, nisam do tada čula za Rijeku niti posjetila Hrvatsku. Kada sam počela istraživati zemlju, grad i Odjel, odmah sam znala da tamo želim ići. Hrvatska je predivna zemlja, a vrlo malo sam znala o njezinoj kulturi pa je cijela ideja dolaska u Hrvatsku bila nova i uzbudljiva. Već sam bila prihvatila ponudu Sveučilišta u Edinburghu u Škotskoj. Ubrzo sam odbila ponudu i odlučila doći ovdje.
3. Kako ti se do sada sviđa ovaj smjer, te općenito studiranje u Hrvatskoj? Jesu li se ispunila tvoja očekivanja?
Ovaj diplomski studij je nov pa nisam imala određena očekivanja, već stvari koje sam se nadala postići kroz program. Nadam se da ću završiti dvije godine s mnogo iskustva u laboratoriju i biti samouvjerena u svoje znanje u takvom okruženju. Već se tako osjećam nakon samo jedne godine. Odrađivanje prakse u dvama laboratorijijima bilo je odlično i sada se jedva čekam vratiti te provesti godinu u izabranom laboratoriju. Do sada je program prekoračio bilo kakva očekivanja koja sam imala. Omogućio mi je da utvrdim želju za radom u laboratoriju te želju da nastavim raditi u ovom području znanosti.
4. Možeš li istaknuti neke razlike studiranja u UK i Hrvatskoj? Jesi li doživjela svojevrstan kulturni šok prilikom dolaska?
Glavna razlika je kod ispita. U Engleskoj, sa semestralnom nastavom, imamo dva perioda završnih ispita, jedan odmah nakon Božića i jedan prije ljetnih praznika. Ovdje, sa turnusnom nastavom, ispiti su nakon svakoga kolegija te su konstantni kroz godinu. Povrh toga, nikada prije nisam imala usmene ispite, samo pisane. Još jedna razlika je u praznicima. U Engleskoj su Božićni praznici mnogo duži, imamo odmor za Uskrs te „tjedan čitanja“ na polovici semestra. Razlika je, također, u trajanju programa. Diplomski programi u Engleskoj traju godinu dana, dok ovdje traju dvije godine. Ne bih rekla da sam doživjela kulturološki šok. Naravno da postoje razlike, ali sveukupno bih rekla da su kulture vrlo slične.
5. Što misliš, koje bi se principe Hrvatskog načina studiranja moglo uvesti u UK kako bi se sustav poboljšao, te obrnuto?
Iako imati ispite kroz godinu znači konstantno učiti, preferiram ovaj sistem. Duži periodi ispita u Engleskoj su preveliki stres i zahtijevaju učenje velike količine materijala istovremeno. Biti ispitivan nakon svakoga modula je mnogo bolje i potrebno je razumjeti materijal, a ne stalno ponavljati ono što nam je bilo predavano prije nekoliko mjeseci. Povrh toga, mislim da bi fakulteti u Engleskoj trebali nuditi dvogodišnje programe za istraživačke diplomske programe kako bi studenti imali dodatnu godinu za se iskušati u različitim stvarima i dobiti više iskustva.
6. Postoji li razlika u načinu predavanja profesora te mentalitetu studenata?
Mislim da studenti ovdje imaju istu radnu etiku kao i studenti s kojima sam studirala u Manchesteru. Svi marljivo rade i imaju dobar mentalitet. Rekla bih da su profesori ovdje otvoreniji i lakše im je prići. Profesori su podjednako profesionalni, ali vjerojatnije je da ću pitati za pomoć, kada i ako mi je potrebna ovdje u usporedbi s Engleskom.
7. Kako je prošla prilagodba, jesu li studenti i profesori u Rijeci bili susretljivi?
Svi su bili odlični i ne mogu se ni na koga požaliti. Svi koje sam susrela na Sveučilištu su napravili da se osjećam dobrodošlom te ponudili pomoć i savjete u vezi bilo čega što mi je trebalo. Sjećam se da sam bila nervozna kada sam odlazila iz Engleske, ali u Rijeci se sada osjećam kao kod kuće.
