Za vrijeme studija studenti imaju mogućnost odlaska na studijski boravak ili stručnu praksu u neku europsku zemlju u sklopu programa Erasmus+.
Ivica Pavičić, Petra Žudić, Margareta Kolarić te Andrija Dominković tu su mogućnost iskoristili. Koliko im je bilo teško donijeti odluku o odlasku na Erasmus+, u kojoj su državi bili, ali i što im je ovo iskustvo donijelo u životu, pročitajte u nastavku.
Što je presudilo da odeš na Erasmus?
Ivica: Zapravo sam se dugo vremena dvoumio hoću li otići ili ne. Godinu ili dvije tijekom studiranja. Prva pomisao su mi uvijek bila putovanja, upoznavanje drugih ljudi, zemalja i kultura. I taj je trenutak došao kada mi se sve posložilo te kad sam čvrsto odlučio da ću ići. Moj prvi Erasmus je bio moje prvo veće putovanje izvan Hrvatske. Štoviše, išao sam sam što je bio blagi šok za mene, ali tim bolje jer sam stekao vještine snalaženja i otpustio sam strah od neuspjeha i bojazan od nečeg novog.
Petra: Za odlazak na Erasmus presudilo je to što sam bila na zadnjoj godini fakulteta i napokon sam skupila hrabrosti da se prijavim i odem. Znala sam da ako se ne prijavim je „prošao voz“. Jako sam sretna što sam se odvažila i odlučila otići. Bilo bi mi žao da nisam iskoristila mogućnost studiranja u inozemstvu i propustila iskustvo kao što je razmjena studenata.
Margareta: Oduvijek sam voljela putovati i upoznavati nove kulture i ljude te se Erasmus program činio kao savršena prilika da to radim tijekom studiranja. Otkad sam od starije sestre (koja je također otišla na studijski boravak tijekom studija), saznala za Erasmus program znala sam da ću se prvom prilikom i sama prijaviti.
Andrija: Moji prijatelji koji su ranije otišli na razmjenu, po povratku su dijelili svoja većinom pozitivna iskustva. To mi je bio okidač te sam odlučio i sam promijeniti sredinu i iskusiti kako je to studirati na stranim fakultetima.
„Razlozi mog odlaska na Erasmus bili su: pomicanje vlastitih granica, širenje vidika te izlazak iz komfort zone u kojoj sam se nalazio.“ Ivica Pavičić
Je li bilo teško donijeti odluku?
Ivica: Prije odlaska bio sam u blagom strahu i pozitivnoj tremi jer nisam znao kako će se sve odviti, no s druge strane sam bio uzbuđen jer je to za mene bilo nešto novo. Slušao sam o dobrim Erasmus iskustvima drugih kolega koji su stalno isticali da je Erasmus avantura koju student mora iskusiti tijekom studiranja. Nakon što su mi se posložile sve okolnosti, odlučio sam otići i doživjeti nešto novo te i sam iskusiti tu avanturu.
Petra: Mnogo sam razmišljala o Erasmusu kao opciji, međutim brinula sam se oko toga kako ću riješiti svoje fakultetske obaveze na stranom jeziku. Mislila sam da je to komplicirani proces i iskreno, malo je nedostajalo hrabrosti. Međutim, na prvoj godini diplomskog studija znala sam da je to zadnja prilika za Erasmus i odlučila sam se napokon prijaviti.
Margareta: Odluka za prijavu na Erasmus program nikad nije bila lakša. Vrlo sam avanturistička osoba koja voli istraživati te smatram da je Erasmus program savršen za osobe poput mene, ali i za one koji su željni nekog novog okruženja i željeli bi sami sebi postaviti novi izazov.
Andrija: Isprva jest. Na početku ne znaš što očekivati, ali sada kada gledam, to je bila najbolja odluka koju svaki student može donijeti.
„Prijava na Erasmus nije bila komplicirana kako sam u početku mislila te mi je žao što nisam i na ranijim godinama studija otišla jer bih tako Erasmus iskustvo mogla i ponoviti.“ Petra Žudić
Na kojoj godini fakulteta si bila/bio na Erasmusu? Zašto baš tada?
Ivica: Na svoju prvu Erasmus razmjenu sam išao na prvoj godini diplomskog studija. Zašto baš tada? Zato što sam u to vrijeme bio spreman za to. Sada kada retrospektivno gledam na to, žalim što nisam išao ranije. Tako bih mogao i više zemalja proputovati, više ljudi upoznati i doživjeti još više nezaboravnih trenutaka, no kako mladi kažu no regrets.
Petra: Na Erasmus sam otišla na zadnjoj godini fakulteta, odnosno drugom semestru druge godine diplomskog studija. Taj je semestar bio ležerniji zbog toga što je moja jedina obaveza bila pisanje diplomskog rada. Morala sam upisati određeni broj ECTS-a na inozemnom fakultetu, međutim nisam morala upisivati predmete koji se poklapaju s predmetima na fakultetu u Rijeci. Izabrala sam i slušala kolegije koji su meni bili najzanimljiviji te sam uz to upisala tečaj njemačkog jezika. Uživala sam zato što sam imala više vremena za putovanja, hobije te sam poboljšala znanje njemačkog jezika.
Margareta: Na Erasmusu sam bila na trećoj godini fakulteta ponajviše zato što sam tek na drugoj godini čula o tom programu te se u pravilu za studijski boravak možete prijaviti tek za iduću akademsku godinu. Odlazak na četvrtoj godini fakulteta mi se nekako činio manje zanimljivim zbog pisanja završnog rada. Smatrala sam da bi moje izbivanje iz Hrvatske moglo dodatno otežati komunikaciju s mentorom te sam željela izbjeći takve moguće situacije.
Andrija: Na četvrtoj godini sam bio na Erasmusu. Prve dvije godine studija sam se navikavao na samostalan život izvan svog grada i daleko od roditelja. Na trećoj godini sam upoznao ljude koji su bili na razmjeni tako da sam u to vrijeme i sam krenuo s prijavom. Zbog rokova na fakultetu, jedina mogućnost odlaska bila je četvrta godina.
U kojoj državi si bila/bio? Zašto baš ta država?
Ivica: Jedna zanimljiva stvar u vezi mene jest da sam ja bio na tri Erasmus razmjene. Dvije sa studijskim boravkom te na jednoj stručnoj praksi. Prva razmjena je bila u malom mjestu Wismaru u Njemačkoj. Druga razmjena je bila u Pireju, odnosno u Ateni u Grčkoj. Dok sam na stručnoj praksi bio u Varšavi u Poljskoj. U Njemačku sam išao radi njihova mentaliteta koji sam htio bolje upoznati te zato što što mi je nekoliko kolega s fakulteta bilo tamo i preporučili su mi Wismar. Oko druge razmjene postoji zanimljiva priča. Moj prvi izbor bila je Gdyna u Poljskoj, a drugi izbor sam u zadnji trenutak odlučio staviti Pirej u Grčkoj. Nakon što su stigli rezultati natječaja ja sam dobio Pirej. Najvjerojatnije iz razloga što je moj fakultet imao ugovor s fakultetom u Pireju za diplomski rad, a ja sam išao u drugom semestru druge godine diplomskog kada sam imao samo diplomski rad za napisati. Treća razmjena bila je u Varšavi u koju sam otišao radi sadašnje djevojke, a koju sam upoznao kada sam bio na razmjeni u Grčkoj.
Petra: Na Erasmusu sam bila u Austriji, točnije u Klagenfurtu. Odlučila sam se za Austriju jer sam htjela usavršiti njemački jezik. Osim toga, Austrija je jedna predivna država prepuna prirodnih ljepota, a s druge strane ima gradove bogate povijesti, kulturoloških zbivanja i općenito sadržaja.
Margareta: Na svom Erasmus studijskom boravku sam bila u Wrocławu u Poljskoj koji me jednostavno oduševio. Nakon što sam slušala mnoga iskustva Erasmus studenata, sestra koja je bila u Italiji na Erasmusu, savjetovala me da izaberem državu sličnog životnog standarda poput onog u Hrvatskoj. Nakon toga sam čula puno pozitivnih komentara i iskustava za samo sveučilište u Wrocławu te je to bio moj prvi izbor.
Andrija: Otišao sam u Portugal. Oduvijek sam volio putovati, upoznavati različite kulture i družiti se. Moj je fakultet imao jako dobru suradnju s portugalskim Sveučilištem iz grada Porta. Također, nekoliko studenata je već ranije bilo tamo i imali su samo pohvalne riječi. Dobar studijski program, ali i fleksibilnost profesora također su utjecali na moju odluku.
„Moj je fakultet imao dobru suradnju s portugalskim Sveučilištem, no dobar studijski program, fleksibilnost profesora te dobra iskustva studenata koji su ranije bili na razmjeni u Portu imali su presudnu ulogu kod moje odluke.“ Andrija Dominković
Je li bila teška prilagodba na kulturu, način života, studijski program?
Ivica: U Njemačkoj mi je trebalo mjesec dana na prilagodbu jer je to bilo moje prvo putovanje izvan Hrvatske. Studijski program je bio ustrojen na način prema kojemu se predmeti slušaju od početka semestra bez pisanja testova i kolokvija. Tek dva-tri tjedna prije kraja semestra imali smo ispite koji su obuhvaćali cjelokupno gradivo. Takav način studiranja me učinio jako lijenim i previše sam se opustio jer nisam učio sustavno nego bih sve radio u zadnji trenutak. Nijemci su ljudi koji cijene red, rad i disciplinu te dolazak na vrijeme. U Grčkoj gdje sam bio na drugoj razmjeni je suprotno. Grci su jako temperamentan i ponosan narod. Za razliku od Nijemaca uvijek kasne i drže se one poznate: „Što možeš napraviti danas, ostavi za sutra.“. Kako sam u Grčkoj bio na zadnjoj godini diplomskog studija, u drugom semestru kada sam pisao diplomski, imao sam tri predmeta koje sam polagao kroz seminare i prezentacije. Tako sam imao cijeli semestar slobodan i bez nastave, ali s druge strane, volio bih da sam imao klasičnu nastavu i predavanja koja bi me držala zaokupljenim i fokusiranim. Moja treća razmjena bila je zapravo tip internshipa u tvrtki AsstrA u Varšavi, a čije je poslovanje vezano uz moju struku (logistika i supply chain). Tako sam konačno radio konkretne poslove iz struke, a što tijekom studija nisam bio u mogućnosti.
Petra: Prilagodba na Austriju nije bila teška. Živjela sam u domu te sam se družila s ljudima iz cijele Europe i ostatka svijeta. Meni je to zapravo bilo i najzanimljivije jer sam jako puno naučila o kulturi te načinu života i o drugim zemljama, a ne samo o Austriji. Što se studijskog programa tiče, ja sam polagala samo dva kolegija i tečaj njemačkog jezika. Rekla bih da se u Austriji način studiranja ne razlikuje uvelike od hrvatskog. No, u Austriji se od studenata traži velika interakcija i jako se puno radi na timskom radu. Iz oba kolegija sam na tjednoj bazi trebala izvršavati zadatke u timu. Moje je mišljenje da je to odličan način povezivanja s ljudima, ali i da takav način rada i interakcije rezultira boljim znanjem i jednostavnijom pripremom za završne ispite.
Margareta: Budući da su Poljaci Slaveni poput nas, razlike u kulturi su relativno minimalne. Vrlo su nam slični, pogotovo nama kontinentalcima. Srdačni su te imaju odličnu kuhinju koja je slična našoj, no oni su skloniji eksperimentiranju. Tamo sam se osjećala kao kod kuće. Što se tiče studijskog programa, morala sam kombinirati kolegije s više fakulteta na sveučilištu budući da sam slušala nekoliko predmeta iz ekonomije i nekoliko iz menadžmenta u turizmu i ugostiteljstvu. Uz to nam se svima nudio i tečaj poljskog jezika koji sam, naravno, pohađala.
Andrija: Jako sam se brzo navikao na život u Portugalu, jedino sam se malo mučio s jezikom. Klima je jako dobra, priroda je predivna, a ljudi su druželjubivi i uvijek spremni pomoći. Smatram kako Portugalci nisu puno drugačiji od Hrvata, no ipak su malo temperamentniji nego prosječni Hrvati.
Ispričaj nam najbolje iskustvo na Erasmusu.
Ivica: Teško je navesti samo jedno iskustvo jer je bilo jako puno lijepih te zabavnih trenutaka i iskustava. No, ono što bih izdvojio i naglasio je upoznavanje novih prijatelja s prve i druge Erasmus razmjene. S nekoliko njih se i danas čujem i planiram vidjeti. Nikad u životu nisam mogao sanjati da ću imati prijatelje iz Pakistana, Jordana, Turske, Poljske i ostalih zemalja i to me čini ponosnim i jako sretnim. Također, svoju sadašnju djevojku upoznao sam kada sam bio na razmjeni u Grčkoj, a što je još jedna čar Erasmusa.
Petra: Možda će ovaj moj odgovor sada zvučati kao klišej, ali stvarno to tako mislim. Erasmus je jedno predivno iskustvo i ne bih izdvojila ni jedan trenutak kao najbolji jer bilo ih je mnogo. Erasmus je povezivanje ljudi, kultura, različitih načina života… Ja sam uživala u tom multikulturalnom okruženju. Rekla bih da sam se obogatila novim prijateljima iz cijeloga svijeta te sam i dan danas s njima u kontaktu. Uskoro planiramo reunion, a nas nekoliko već se i okupilo u Pragu pola godine nakon odlaska iz Klagenfurta. To je ono što bih izdvojila kao najbolje s Erasmusa – nova prijateljstva.
Margareta: Najbolje iskustvo je svakako sam Erasmus i uvijek ga preporučujem drugima. To je jako dobar način za sve studente da izađu iz svoje zone ugode. Da iskoriste svoje znanje, kako stranih jezika, tako i ono akademsko i da nauče nešto novo. Zanimljivo je doživjeti kako studentski život funkcionira u drugim državama jer ima puno razlika. Erasmus stipendija mi je pružila priliku da tijekom svog studijskog programa u Wrocławu putujem po Poljskoj koja me zapravo nikad prije nije turistički privlačila, ali sam shvatila da je to jedna velika i prekrasna država u kojoj se može puno toga vidjeti. Zbog jeftinih letova iz Wrocława, imala sam priliku otputovati i u Škotsku, Belgiju i Češku. Također, od mog je Erasmus iskustva prošlo već sedam godina, no i dalje sam u kontaktu s mnogim prijateljima i prijateljicama koje sam tamo upoznala. To je jednostavno neprocjenjivo iskustvo koje će vam zauvijek ostati u sjećanju, što zbog studiranja vani, što zbog svega onog što se nauči i doživi.
Andrija: Gdje početi? Cijela razmjena je jedno odlično iskustvo koje nikada neću zaboraviti. Kada bih morao izdvojiti, rekao bih da je to putovanje na Madeiru. Ljubitelj sam planinarenja i prirode, tako da sam uživao od prvog do posljednjeg dana.
„Erasmus je neprocjenjivo iskustvo koje će vam zauvijek ostati u sjećanju. Što zbog studiranja izvan Hrvatske, što zbog svega onog što se nauči i doživi.“ Margareta Kolarić
Ispričaj nam najgore iskustvo na Erasmusu.
Ivica: Prije odlaska na drugu razmjenu, tražio sam smještaj s kolegicom s Ekonomskog fakulteta. Pronašli smo ga preko Facebook grupe za smještaj u Pireju, no na kraju smo oboje bili prevareni za 500 eura jer osoba za koju smo mislili da nam je najmodavac, zapravo je bila prevarant. I to nije sve, na moj treći dan u Grčkoj, prilikom putovanja u metrou, ukraden mi je novčanik s novcem, karticama i osobnom iskaznicom što je bilo jako stresno i frustrirajuće iskustvo. Na sreću sve se dobro završilo jer sam po prvi put bio u Hrvatskoj ambasadi u Ateni, a što je bilo jako zanimljivo i uzbudljivo. Moj savjet budućim studentima koji se odluče otići na Erasmus je da budu oprezni sa svojim stvarima dok putuju te slanjem novca online nepoznatim osobama.
Petra: Najgori trenutak mog Erasmusa bio je zadnji dan kada smo se svi opraštali. Bio je to jedan težak dan jer je to bio kraj naše Erasmus priče koja je zaista meni bila nešto posebno i mislim da se takvo iskustvo ne može opisati. To treba doživjeti! Svima bih preporučila Erasmus jer je to zaista jedno posebno iskustvo!
Margareta: Izuzev općenitog odličnog iskustva samog Erasmusa, na žalost moram priznati da sam imala i loše iskustvo. Iako je Hrvatska 2013. godine postala članicom Europske Unije te zapravo nismo trebali ni putovnicu ni vizu za prelazak granice i studiranje u Poljskoj, ja sam svoju putovnicu ponijela sa sobom imajući na umu putovanja u druge države. Prije odlaska kući za Božić primijetila sam da mi je putovnica nestala te mi je samim time propalo i putovanje u Norvešku za koje sam već imala kupljene karte. Na žalost ni sama nisam sigurna kako je došlo do gubitka putovnice jer sam uvijek pazila na nju, no to me iskustvo poučilo da budem opreznija u vezi čuvanja dokumenata. Sve u svemu, bio bi to veći problem da sam se nalazila u državi u kojoj smo dužni imati važeću putovnicu za prelazak granice.
Andrija: Prije nego li sam otišao u Portugal, bookirao sam smještaj. No, kada sam se pojavio na predviđenoj adresi, ispostavilo se da je došlo do promjene i da neću boraviti u sobi koju sam bookirao, već par ulica dalje u drugoj zgradi. Alternativa nije bila zadovoljavajuća tako da sam zajedno sa ostala četiri cimera odselio nakon dva mjeseca.
Fotografija preuzeta: izvor.
