Završen 19. Liburnia Film Festival!

Ponedjeljak (23. 8.) – 1. dan

Prvoga dana prisustvovali smo projekcijama koje su se održale na Ljetnoj pozornici. Svim projekcijama na Ljetnoj pozornici prethodile su i projekcije u Villi Antonio s filmovima izvan konkurencije. Program na Ljetnoj pozornici započeo je filmom “Trafika”, čija je to ujedno bila i Hrvatska premijera. Film prati radni dan radnice u trafici, koju dnevno posjećuje stotine kupaca, ali često budu “nevidljive” javnosti. Posao je, iako naizgled vrlo jednostavan, stresan kada se sagledaju svi aspekti. Rad s kupcima, radni dan u dvije smjene, dnevne promjene većeg djela prodajne robe, kasno zatvaranje… Film daje uvid u rad onih koje često zanemarujemo. Redateljica ovoga filma je Dora Slakoper.

Drugi film, “Tvornice radnicima”, Srđana Kovačevića osvojio je nagradu za Najbolji film. Ovo je njegov debitantski dugometražni film sniman kroz 5 godina. Prikazuje svakodnevicu radnika tvornice ITAS – Prvomajska iz Ivanca, koja je jedina domaća tvornica alatnih strojeva. U medije je dospjela 2005. godine kada su vlast nad njom preuzeli radnici. Kasnije je postala jedini uspješan primjer radničkog samoupravljanja u post – socijalističkoj Europi. No, film se fokusira na današnje probleme s kojima se tvornica nosi. Filmom vladaju sumorni, klaustrofobični i bezizlazni tonovi koji dočaravaju ekonomsko stanje tvornice. Plaće često kasne te se ne isplaćuju u potpunosti, tvornica nikada nije bila podržana od lokalne vlasti i države pa radnici odlaze u druge firme gdje im je financijska stabilnost osigurana. Svi problemi narušavaju međuljudske odnose te je iznenađujuće da se ovakav sustav uopće održava. Intervju s redateljem možete pročitati na poveznici.

Nakon toga uslijedila su četiri kraća filma. “Martin Torpedo” priča je o starčiću koji je svoj dom pronašao u jednoj od zgrada bivše tvornice Torpedo. Ondje se skrasio sa svom svojom imovinom: slikom, štapom za pecanje i biciklom. Dane provodi istražujući. Prikazane su scene gdje pronalazi vrećice igračaka iz Plodina te s velikim veseljem govori da će ih darovati unucima. Film završava s pomalo potresnom rečenicom da je dobio obećanje da će mu napraviti vrata i prozore, ali hoće li doći, to ćemo vidjeti. Ovaj film osvojio je nagradu za Najbolji regionalni film, a redatelj je Toni Jelenić. “Bijeli Božić” redatelja Josipa Lukića osvojio je dvije nagrade: Posebno priznanje žirija i za Najbolju montažu. Film prikazuje razne životne priče otkrivene u jednome parku.

Film “Plejade”, Mateja Zidarića, prikazuje tekstovni razgovor djevojke i mladića. Povlači se paralela 7 kvržica na njezinim grudima s kraterima na mjesecu. Istražuje mitološka imena kako bi ih dala kvržicama s obzirom na to da je broj 7 bitan broj u mnogim mitologijama. Na kraju se ističe važnosti samopregleda dojke. Posljednji film prvoga dana, “Jednog petka popodne”, Lucije Brkić, prikazuje bolnu stvarnost otkrivanja dijabetesa u djevojčice od 13 godina. Majka je preživjela mnoge proplakane noći, nije htjela pred kćeri pokazati kroz što prolazi, ali očito je da se odnos majke i oca narušio. Djevojčica iz te priče je redateljica ovoga filma. Govori o trbuhu punom modrica zbog administracije inzulina, gubitka osjeta na jagodicama prstiju zbog testiranja. Jako ju je strah bolesti, želi da sve stane na barem jedan dan i da može samo postojati.

Utorak (24. 8.) – 2. dan

Iz programa Ville Antonio izdvajamo dva filma. Kraći film “Mikrokazeta – najmanja kazeta koju sam ikad vidio” prikazuje jednu komičnu priču punu slučajnosti. Zoki se slučajno nađe na odlagalištu smeća gdje pronalazi mikrokazetu. Na kazeti piše Petra, Washington i datum snimanja. Pošto je ne može preslušati, smišlja priču oko poznatih podataka. U konačnici posluša kazetu gdje je Petra snimila crticu iz svoje svakodnevice te ju, vjerojatno, kasnije na godišnjem odmoru izgubila. Zamišlja upoznavanje s Petrom.
Drugi film, “Labinska republika: Stvarnost iza legende”, Gorana Načinovića priča je o ustanku Labinskih rudara. Ustankom i štrajkom rudara započeo je prvi organizirani antifašistički otpor na svijetu poznat kao Labinska republika. Sama Labinska republika je tek legenda, ali ozračje ovog ustanka pamti se i danas kroz mnoge izložbe, udruge poput Labin Art Express, tradiciju i folklor labinskog područja. Ulaže se veliki trud kako se važnost rudarstva i složnosti u tim mračnim tunelima ne bi zaboravila.

Program na Ljetnoj pozornici nastavio se filmom “Split”, Bele Bračko Milešević, gdje obitelj, nakon potresa u Zagrebu, odlazi natrag u ženin rodni grad Split. Ondje se brak počinje raspadati, povlačeći paralelu s engleskim izrazom to split, razdvojiti se.
Film “Žica” govori o žici postavljenoj na Hrvatsko – Slovenskoj granici s ciljem sprječavanja prolaza migranata. Priča se razvija iz perspektive Hrvata i Slovenaca kojima je otežan prijelaz preko granice i prikazuje apsurd takve odluke, pogotovo za stanovnike pograničnih naselja. Prikazuje se i perspektiva migranata koji putuju šumama na području granice i sklanjaju se u ratna skrovišta. Žale se na nehumano postupanje njima prilikom vraćanja s granice te krađu njihove imovine.

“O jednoj mladosti” posljednji je film te večeri koji prikazuje Markov život, mladića koji je nenadano umro, kroz fotografije, video snimke i svjedočanstva njegovih prijatelja i bivših djevojaka. Opisuju njegov mračan pogled na svijet, odnose prema ljudima i umjetničku orijentaciju te kako se potkraj života počeo izdvajati iz društva. U trenutku njegove smrti, prijatelji ga gotovo više nisu poznavali. Redatelj Ivan Ramljak za ovaj film osvojio je nagradu za Najbolju režiju.

Srijeda (25. 8.) – 3. dan

Film “Čekaj me”, Damira Markovina, priča je o njegovoj obitelji. S roditeljima odlazi u Beograd u posjet svojoj baki. Prikazuje se razgovor o tome kako loše izgleda, ona želi umrijeti i žali se na stalno nadgledanje i telefonske razgovore o tome kako je, je li jela… Pokreće se pomalo komičan razgovor jer je ocu ukraden novčanik na što mu žena burno zanovijeta. Majka brine o baki koja u ovome odnosu ima ulogu bespomoćnog djeteta, iako se prema svojoj kćeri ponaša kao da je ona još uvijek dijete. Majka već godinama putuje u Beograd te joj je već pomalo dosta. Često ju prolaze ružne misli pa joj bude žao, ali ju je strah biti ondje kada njezina majka umre. Unatoč bakinim odbijanjima, žele joj uljepšati posljednje dane kada oni dođu i prirediti dostojnu smrt.

Film “Dubica”, kojeg je režirala Marina Aničić Spremo, govori o suživotu Srba i Hrvata u Hrvatskoj Dubici. S druge strane granice, nalazi se Bosanska Dubica te ljudi u ta dva mjesta se ponašaju kao da se ne poznaju, iako su mjesta nekada bila spojena te su proživjeli isti rat. Glavni akteri filma su Nikica Jukić, hrvatski branitelj koji je u rat otišao sa 17 godina, a umirovio se s 22, te njegova nevjenčana supruga Svjetlana koja je Srpske nacionalnosti. Ona govori o svojim stavovima prema nacionalnosti, problemima svakodnevnog života, ljubavi i mržnji. Članovi njezine obitelji su raznih nacionalnosti i vjera te progovara o besmislenosti mržnje. Govori se i o odlasku mladih iz Dubice koja više za njih ne pruža nikakve životne prilike. Kada bi se zanemario problem granica i stvorile bolje prilike, mladi bi bili voljni vratiti se. Progovara se i o posljedicama rata koje se danas osjećaju i psihičkog utjecaja na branitelje.

Četvrtak (26. 8.) – 4. dan

Četvrtak je započeo bogatim programom u Villi Antonio s pet filmova retrospektive Đure Gavrana. Program na Ljetnoj pozornici se nastavio s filmovima unutar konkurencije te je ovo bio zadnji dan kada je publika mogla glasati. Teme su se fokusirale na očuvanje okoliša te nasilje u obitelji.

Film “Horizont” Tanje Deman, uz umjetničke scene, osvještava o ekološkim problemima današnjice. Ekologija je postala politički problem, a svijet kakav poznajemo nestaje. Osvrće se na promjene mora te gubitak velike količine morskih resursa što je po pitanju proizvodnje kisika mnogo veći problem od deforestacije. Prikazuje ironiju bogatih arheoloških nalazišta na koje danas more donosi ljudsko smeće. Naglašava kako je Sredozemna regija žarište globalnog zatopljenja. Sljedeći film na temu ekologije, “Nulti krajolik” Brune Pavića, dobitnik je nagrada za Najbolju fotografiju i Najbolji dizajn zvuka. Osvrće se na primorsku zonu devastiranu industrijskim objektima. Prikazuje protagoniste u borbi s opasnim objektima, poput azbestnih krovova, ili onih koji žive u suživotu s njima. Prikazuje se prilagodba ljudi i životinja na novi okoliš.

U drugom bloku, s naglaskom na nasilje u obitelji, prikazan je film “Pater” Martine Marasović. Film govori o ocu koji siluje svoju kćer. Tuče ju, ona bježi od njega dok ga majka pokušava zaustaviti. Pokušava što prije pobjeći u svoju sobu pri svakoj interakciji s njime. Jednom prilikom dovodi dečka kući na što otac gleda podrugljivo, ali zna da njegovo mjesto nije ugroženo.
U filmu “Sad sam ja Irena” Jasmine Beširević, žena glumi svađu koju je doživjela sa svojim bivšim mužem za vrijeme trudnoće. U njoj se bude zatomljeni osjećaji. Prisjeća se razloga svađe, kako je muža majka tukla, otac napustio, prva žena mu je umrla te je ostao sam s djecom u čemu se krije razlog njegove sadašnje mržnje.

Posljednji film ove večeri, “Jedna od nas” Đure Gavrana, osvojio je Nagradu publike. Na 15. godišnjici mature društvo se prisjeća dogodovština. Kako večer odmiče razgovori su sve prisniji, no jedna tema se izbjegava. Okolišanje je vidljivo po ozbiljnim izrazima lica svih prisutnih. U jednom trenutku, potaknuti alkoholom, počinju priču o pismu svoje kolegice koje su dobili e-mailom. U mailu im je otkrila ono što je oduvijek skrivala, da ju je otac silovao. Zbog toga je pobjegla od roditelja na drugi kontinent. Otac je mrzio cijeli svijet pa se iživljavao nad njome, jer je tu imao svu kontrolu. Silovao ju je cijelu srednju školu, a nije imala nikoga na svojoj strani jer je bila jako povučena. Društvo se čudi kako nikada ništa nisu zamijetili. Majka je za sve znala, ali branila je oca i nju krivila. Do sada ništa nije mogla reći. Film kombinira snimke iz restorana zajedno s rečenicama iz e-maila.

Petak (27. 8.) – 5. dan

Posljednji dan festivala u Villi Antonio održala se tribina na temu obiteljskog nasilja – Tribina: Kad nasilje živi doma koju možete poslušati ovdje. Na Ljetnoj pozornici prikazuje se film “Više od 35” gdje redatelj preispituje odnos nešto starije dobi i prisustva muškarca na gay aplikacijama. Razmatra pozitivne i negativne aspekte dobi, treba li još uvijek biti prisutan na takvim stranicama te kako se razlikuju njegova očekivanja od ostalih na stranici. Zaključuje da je bitno voljeti sebe onakvog kakav jesi.

Posljednjeg dana održana je svečana podjela nagrada koju u cijelosti možete pogledati ovdje. Nakon dodjele prikazan je film “Enrico Marotti: Ovo je moj plov” koji prati život jednog od 10 najboljih jedriličara na svijetu i jedinog profesionalnog windsurfera u Hrvatskoj, koji živi u Opatiji. Tome je prisustvovao i Enrico te se obratio publici s nekoliko prigodnih riječi.

Za više informacija o festivalu možete pratiti Facebook stranicu ili web stranicu festivala. Slike preuzete sa https://www.facebook.com/liburniafilmfestival.