Kao po traci uvijek i svugdje ponavljamo kako nismo svi jednaki. Kako nas ne zanimaju iste stvari. I kako je to čar različitosti. No, čim ta različitost izađe na površinu, eto i problema. Jer ipak nije toliko super biti različit. Pitanje za vas. Biste li otišli na koncert sami ili jedino s prijateljima ili nekom drugom dragom osobom? Jeste li dovoljno hrabri za takav „pothvat“? Koja je bolja opcija? I mora li jedna od opcija biti dobra, a druga loša?
Prenesimo to na konkretan primjer. Subota je navečer, koncert poznatog glazbenika. S jedne strane nalazi se žena koja je sama došla na koncert. S druge strane je grupa od pet žena koje su zajedno odlučile doći na isti koncert. Razlog jedne i druge strane je očito da vole glazbenika na čiji koncert su i došle. Zašto se jedna strana odlučila doći sama, a druga u grupi s ostalim ljudima? Sasvim je nebitno ako pogledamo daljnji razvoj situacije. Žena koja je došla u grupi uočava kako je druga strana došla sama. I eto problema, osuđivanja i komentara: „Ova žena je došla sama na koncert!“ „Zašto je došla sama na koncert?“ „Ali nije to to kad dođeš sam na koncert.“ Komentari mogu ići do unedogled, ali shvatili ste njihov smisao.
Vratimo se na onu različitost koja vješto govori kako svakoga od nas zanimaju različite stvari. To znači da cura koja je došla sama možda zaista voli otići sama na koncert. Ili da žena kojoj nije jasno kako netko može doći sam na koncert, može jedino na isti doći u grupi od nekoliko ljudi. Argumenti za i protiv za obje strane mogu biti svakakvi i mnogobrojni. No, nema tu neke univerzalne, točno određene formule koje bi se svi pridržavali. Nismo svi jednako hrabri, odlučni ili motivirani otići sami.
S druge strane, nismo svi možda tip osobe koja bi otišla zajedno s još pet ljudi na isto događanje. Je li potrebno ijednu stranu osuđivati, gledati ispod oka ili nešto slično? Ne. Nije potrebno. Jer ne znamo zašto se jedna strana odlučila doći sama, a druga u pratnji. Pa ipak, imamo potrebu komentirati i osuđivati. Mora da je tako ljudskije. Zapravo je neobično kako to da cura koja je došla sama nije sebi prokomentirala „vidi ove što su došle zajedno.“ Ili možda jest.
Kako znamo da nam se nešto sviđa, a nešto ne? Kako znamo da će haljina dobro stajati na nama? Tako što probamo, iskusimo. Tako što odjenemo haljinu i uvjerimo se sami. Kako onda znati kakav je osjećaj otići sam na koncert? Tako što ćemo otići sami na koncert. Hoće li biti isto kao i da smo otišli s još nekom osobom? Naravno da ne. Neće biti dvostrane komunikacije, izmjenjivanje emocija s drugom osobom tijekom koncerta. No, svakako će se doživjeti iskustvo. Vjerojatno jače nego što bismo ga doživjeli da smo otišli s drugom osobom. Zašto? Zato što ćete sve to raditi sami. Zato što je potrebna hrabrost sam otići negdje. I ne, ne trebate se zbog toga pravdati drugima. Dovoljno je da sami znate zašto nešto radite.
Uvijek komentiramo i osuđujemo druge osobe bez da se potrudimo saznati razlog zašto netko čini ono što čini. Ako nije onako kako mi radimo i ako je nešto u suprotnosti od našega, ako je nešto onako kako mi nikad ne bismo napravili, onda je to nešto loše. Stvari nikad ne gledamo s druge strane. Da je potrebna velika samouvjerenost otići negdje sam. Bio to koncert, muzej, kazalište ili nešto slično. Ne razmišljamo o tome kako je najvažnije upoznati samog sebe da bismo mogli razumjeti i druge. Nikad ne mislimo o tome kako je važno da saznamo što je to što mi sami volimo. Što je to što nam se sviđa.
A da bismo to saznali potrebno je provoditi vrijeme sam sa sobom. Da tako je. Sam sa sobom! Zvuči čudno, ali je istina. Kako ćemo inače biti sposobni provoditi vrijeme s drugim ljudima, ako nismo sposobni provesti ga sami sa sobom? I pritom uživati. Provođenjem vremena sa sobom ne naučimo samo što volimo ili ne volimo. Naučimo kako biti hrabri, odlučni, samouvjereni. Naučimo kako biti samostalni. Izađemo iz svoje sigurne zone. No, nužno je da naučimo da je najvažnije da radimo ono što volimo. Bilo da to radimo sami, bilo u društvu s drugim ljudima.
Izvor fotografija: Unsplash.com
