Božić je jedan od najvećih kršćanskih blagdana, a poznato je kako u to vrijeme postoje neki drugačiji, ali i slični običaji kod svih katolika – i onih u gradu i onih na selu, onih nekada, ali i onih danas. Nešto se tijekom godina promijenilo, ali jasno je kako selo i dalje čuva svoje običaje.
Božićno vrijeme, odnosno došašće započinje paljenjem prve svijeće adventskoga vijenca jedne nedjelje koja je kalendarski najbliža blagdanu sv. Andrije.
U Slavoniji žene peku tradicionalne suhe božićne kolačiće već početkom došašća, no danas je to sve rjeđe. Također se tijekom došašća, odnosno na blagdan sv. Lucije sije pšenica koja se čuva do blagdana Sveta tri kralja.
Prema legendi vjeruje se kako uspije pšenica posijana na sv. Luciju, takav će biti urod na polju. Dakle, ako pšenica ne bude gusta i lijepa, predviđa se loša godina i urod pšenice neće biti očekivano dobar.
Badnjak
Badnjak je – kao što i sam njegov naziv kaže – vrijeme kada bdijemo, odnosno pobožno čekamo Kristovo rođenje.
Toga su dana predviđene brojne pripreme: pospremanje kuće, dovršavanje ili pravljenje kolača, peče se odojak, ali i riba – uglavnom šaran kupljen u obližnjem ribnjaku jer se na taj dan običava postiti (jesti ribu i kruh te piti vodu). Kolači su na Badnjak, iako već uglavnom napravljeni i izuzetno primamljivi, zabranjeni.
Sada se započinje s ukrašavanjem bora već početkom adventa, što je za većinu Slavonaca i dalje neprihvatljivo te ga ukrašavaju kao i nekada – na sam Badnjak.
Prema pričama naših baka i djedova (i roditelja) rođenje Isusa Krista drugačije se dočekivalo.
Badnja bi večer započinjala zajedničkom molitvom i posnom večerom prije večernjeg crkvenog zvona, a poslije bi se unijela slama u kuću te bi se djeca igrala u njoj. Kasnije bi se unio i bor te bi započelo ukrašavanje ručno izrađenim ukrasima – bombonima umotanima u ukrasni papir. Pod bor bi se stavljalo četiri jabuke koje simboliziraju četiri godišnja doba, a vjerovalo se da će, ako jabuke budu kao netaknute do blagdana Sveta tri kralja, godina biti dobra i suha, no ako jabuke istrunu i propadnu, godina će biti kišovita i nepovoljna za seljake, koji žive od sijanja ratarskih kultura.
Od trenutka kada su svi poslovi završeni, iščekivala bi se ponoć kako bi se cijela obitelj uputila na polnoćku, a poslije nje s veseljem odlazila jer je Božić stigao i Krist se rodio. Prema legendi, koja se već godinama prenosi s koljena na koljeno, točno u ponoć u štalama se može čuti kako životinje, ponajprije krave, razgovaraju ljudskim jezikom, a cijelu noć nije se smjela ugasiti vatra u peći.
Božić
Na sam blagdan Božića, 25. prosinca, ujutro bi se pripremao božićni doručak, prije kojega bi se cijela obitelj molila i palila svijeću da gori tijekom cijeloga doručka. Bitno je da svijeća gori i tijekom ostalih objeda toga dana.
Božić traje i idući dan, a 28. prosinca obilježava se blagdan Nevine dječice, a tada se dječicu lagano šiba kako bi se tim činom obilježila bol ubijene djece, ali istodobno su se djeca i blagoslivljala na misama. Danas se uglavnom ne udara djecu toga dana.
Nova Godina
Nova Godina i nije toliko značajan katolički blagdan, no tada se također obitelj okuplja za blagdanskim stolom te vladaju određena pravila – u kući mora vladati mir, a toga se dana valja i ustati rano te zaobići bilo kakvu svađu. Sreću je, prema vjerovanjima, predstavljalo ukoliko se toga dana prvo sretne s muškarcem, a susresti prvo ženu značilo je nesreću. Isto tako, postoje i vjerovanja kako će djevojci budući suprug doći iz onoga pravca u koji pijetao gleda kada kukuriče.
Vjerovalo se kako toga dana valja postaviti bogat blagdanski stol jer se smatralo da će tako bogato biti i svaki naredni dan te godine.
Sveta tri kralja
Blagdanom Sveta tri kralja, 6. siječnja, završava Božićno vrijeme, a toga je dana predviđen odlazak na svetu misu po svetu vodu kojom se poslije posvećuju kuća, dvorište, ali i štala te ostale prostorije u dvorištu – sve ono što svećenik nije uspio posvetiti prilikom posvećivanja kuća. Poslije toga, rasprema se okićeni bor i skidaju se svi ukrasi koji ukazuju na Božić, a pšenica se baca životinjama.
Prije kao da su ljudi s više s više radosti iščekivali rođenje Isusa Krista, a sve je bilo skromnije. Nisu imali bogate božićne ukrase, ali su imali slogu i zajedništvo. Danas Božić sve više gubi onu svoju glavnu bit – Isusovo rođenje, a sve se svodi na masovno blagdansko kupovanje raznih ukrasa. U kućama sve rjeđe viđamo jaslice, a sve češće djedove Božićnjake, gnomove i orašare, koji nekada na našim prostorima nisu postojali. Umjesto djeda Božićnjaka darivao je Isus – uglavnom slatkiše (u papir umotane jabuke) i šibu, a ne skupocjene mobitele i slične uređaje.
Ipak, na selu se ljudi koliko-toliko pridržavaju tradicije te čuvaju stare običaje i sve dok je i zadnjega seljaka, odnosno Slavonca, naši će božićni običaji živjeti.
