Katedra za estetiku pri Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci održala je natječaj za vizualno rješenje naslovnice zbornika radova iz domene estetike i filozofije umjetnosti, naslovljenoga Social and Technological Aspects of Art. Challenges of the ‘New Normal’, urednica Iris Vidmar Jovanović i Valentine Marianne Stupnik. Na natječaj su se mogli prijaviti svi studenti Sveučilišta u Rijeci, neovisno o razini studija, a prihvaćale su se sve forme vizuala: fotografije, slike, crteži, grafikoni, stripovi, karikature, kolaž i ostalo. Dvoje autora nagrađeno je jednokratnom novčanom nagradom. U ovome članku donosimo Vam nagrađeni rad i intervju s autoricom Majom Malnar, koja je osvojila drugo mjesto na navedenom natječaju.
Intervju s Majom Malnar
Možeš li nam se ukratko predstaviti?
Zovem se Maja Malnar, imam 23 godine i studentica sam 2. godine preddiplomskog studija na smjeru Grafički dizajn i vizualne komunikacije na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. U slobodno se vrijeme bavim digitalnom ilustracijom, fotografijom i drugim kreativnim aktivnostima.
Tvoj vizual osvojio je drugu nagradu na Natječaju za vizualno rješenje naslovnice zbornika radova posvećenih umjetnosti u doba korona krize i ‘novog normalnog’. Šalješ li inače svoje vizualne radove na natječaje ili ti je ovo prvi put?
Počašćena sam što se moj rad dojmio komisiji te osvojio nagradu, a trudim se što više slati radove na
natječaje jer smatram da je to dobra prilika za studente, a i sve ostale kojima je cilj predstaviti se
javnosti.
Opiši nam svoj rad, koje su bile polazišne točke pri razradi ideje vizualnog rješenja i koje sve teme ono reflektira ?
Rad se sastoji od jednostavne kompozicije, naime, prikaz uključuje donji dio tijela balerine u plesnom
pokretu i matičnu ploču na potplatu baletne papučice te žice koje obavijaju gležanj. Glavna ideja za
rad je bila prikazati spoj umjetnosti i tehnologije, odnosno, prikazati nešto možda naizgled nespojivo.
Balerina predstavlja element kulture, umjetnosti i svakodnevnog života, a matična ploča dio
tehnologije koji nužno nije negativan niti pozitivan. Tehnologija u ovom slučaju može predstavljati
višak i teret ili pak pomoć pri tom teškom pokretu. Samom figurom sam htjela naglasiti određenu
napetost i statičnost s obzirom da se radi o zahtijevanom plesnom pokretu u kojem nije lako dugo
stajati, te sam povezala taj motiv sa trenutno napetom i neizvjesnom situacijom u svijetu i
svakodnevnom okruženju. Rad reflektira autore iz kreativnih područja koji se svakodnevno susreću
sa nedoumicama u vezi tehnologije, njihove nesigurnosti prema odnosu s novim mogućnostima,
njezinim prednostima i nedostacima te izazovima u vrijeme pandemije.
Možeš li nam reći kada si se počela baviti grafičkim dizajnom i što te je potaknulo na prakticiranje tog kreativnog komunikacijskog oblika?
Oduvijek su me privlačili razni oblici kreativnog izražavanja, a sa grafičkim dizajnom sam se prvi put
susrela nedugo prije upisivanja studija. S obzirom na sve veći značaj dizajna kroz digitalne medije te
njegovu prisutnost i svestranu primjenu, odlučila sam se za ovo područje jer ga smatram dobrim
spojem tradicionalnih umjetnosti i praktičnog komunikacijskog sredstva. Ovakav oblik kreativnog
izražavanja mi omogućuje spajanje raznih umjetničkih tehnika i eksperimentiranje kroz neke druge i
novije medije te mi pruža veću slobodu pri stvaranju i razumijevanju dosega vizualne komunikacije.
Što misliš, kako je doba korona krize utjecalo na umjetnost općenito ? Mogu li digitalni prostori zamijeniti onaj izravnan doživljaj , i ako da, do koje mjere?
Smatram da je korona kriza ograničenjem posjete muzejima i galerijama privremeno smanjila interes
za umjetnost, pogotovo među ljudima kojima tehnologija nije najdostupnija ili nisu previše upoznati
sa njom. U stvarnom prostoru dolaze do izražaja važni elementi poput svjetlosti, boje, formata pa i
sam prostor u kojemu se djelo izlaže te sveopća socijalna interakcija jednako kao i interakcija s
umjetničkim radom. Takvi elementi imaju značajnu ulogu u komunikaciji s promatračem i doživljajem
umjetnosti te se ne mogu predočiti preko ekrana, iako se digitalan prostor trudi prenijeti umjetnost
smatram da postoje nedostaci u shvaćanju razlika prilikom promatranja umjetnosti uživo i preko
ekrana. U svakom slučaju smatram da digitalni prostor ne može zamijeniti izravan doživljaj ali u
ovako neophodnim situacijama može održati kontakt s publikom u obliku praćenja novosti i nečijeg
rada. Smatram da je to prostor koji je primjereniji za grafičke proizvode koji su izravno namijenjeni
promatranju kroz digitalne medije i njihove mnoge druge svojstvene mogućnosti.
Za kraj, možes li nam reći kako je pandemija utjecala na tvoj društveni život? Smatraš li da te ograničenje kretanja preusmjerilo razvijanju nekih vlastitih interesa?
Pandemija nije značajno utjecala na moj društveni život međutim ograničenje kretanja me spriječilo
u mogućim putovanjima i posjetama nekih ustanova poput galerija, kina i kazališta. Imala sam i više
vremena za usmjeriti na nove interese poput digitalne ilustracije, a i napredovat u područjima sa
kojima sam već bila upoznata. Smatram da je to razdoblje teško i izazovno za sve no da je prilagodba
na drugačiji način života iako karakteristična po svojim ograničenjima usto inspirirala neke nove
mogućnosti.
