Katedra za estetiku pri Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci održala je natječaj za vizualno rješenje naslovnice zbornika radova iz domene estetike i filozofije umjetnosti, naslovljenoga Social and Technological Aspects of Art. Challenges of the ‘New Normal’, urednica Iris Vidmar Jovanović i Valentine Marianne Stupnik. Na natječaj su se mogli prijaviti svi studenti Sveučilišta u Rijeci, neovisno o razini studija, a prihvaćale su se sve forme vizuala: fotografije, slike, crteži, grafikoni, stripovi, karikature, kolaž i ostalo. Dvoje autora nagrađeno je jednokratnom novčanom nagradom. U ovome članku donosimo Vam nagrađeni rad i intervju s autorom Marinom Linićem, koji je osvojio treće mjesto na navedenom natječaju.
Intervju s Marinom Linićem
Možeš li nam se ukratko predstaviti?
Ja sam Marino Linić, živim na neredovitoj relaciji Rijeke i Kopenhagena, studiram informatiku i zanima me glazba, fotografija i oblik socijalne antropologije i evolucijske psihologije.
Tvoj vizual osvojio je treću nagradu na Natječaju za vizualno rješenje naslovnice zbornika radova posvećenih umjetnosti u doba korona krize i ‘novog normalnog’. Šalješ li inače svoje vizualne radove na natječaje ili ti je ovo prvi put?
Ovo je bio prvi natječaj na koji sam uspješno poslao vizualni rad. Postojao je jedan prije ovoga koji sam podnio tek nakon isteka roka, pa pretpostavljam da se on ne računa! Sličan problem sam zamalo imao i s predajom ovog projekta.
Opiši nam svoj rad, koje su bile polazišne točke pri razradi ideje vizualnog rješenja i koje sve teme ono reflektira ?
Na prvome radu, s tamnom pozadinom, nalaze se razni apstraktni oblici koji liče na virus SARS‑CoV‑2 i njegovo širenje (poput diobe plavih oblika u gornjem desnom kutu), uz centralnu strukturu koja, barem meni osobno, izaziva skromnu asocijaciju na „tehnologiju.“ Osim donekle komplementarne plave koja se nalazi i u pozadini, boje su toplo crvene i žute u gradijentima kako bi odgovarale uz postojeću, zamišljenu crvenu boju virusa. Pokušao sam apstrakcijom jednako vezati značenje virusa, tehnologije i umjetnosti, s obzirom na to da u ostalim okolnostima dijele vrlo malo zajedničkog. Rad je izrađen koristeći Adobe Illustrator: Napravio sam krug i uredio ga 3D alatima uz prugastu teksturu, odvojio prednju i zadnju stranu kako bih dobio građu površine i onda sam iz njih izradio razne varijacije. Oblik u središtu dobiven je manipulacijom kvadrata alatom za ponavljajuće transformacije.
Na drugome radu, s bijelom pozadinom, direktnije sam pokušao vezati značenje uz samu umjetnost. Javljaju se razne sugestije na digitalnu i postmodernu umjetnost poput one uređene fotografije skulpture, a virus je prikazan još apstraktnije. Pandemija je stavljena u pozadinu i prikazana kao samo još jedan od utjecaja, uz tehnologiju, na umjetnost u zadnjih sto godina. Skulptura je uređena u Adobe Photoshopu, a ostali oblici napravljeni su istim tehnikama i alatima kao i u prvome radu, osim pozadine koja je izrađena apliciranjem alata za deformaciju na crne linije. Boje se nestrogo odvajaju granicama analognih boja.
Možeš li nam reći kada si se počeo baviti grafičkim dizajnom i što te je potaknulo na prakticiranje tog kreativnog komunikacijskog oblika?
Počeo sam koristiti nekoliko Adobeovih alata 2019. godine za pomoć oko grafičkog dizajna maloj, privatnoj firmi, ali nisam otada uopće ozbiljno radio u njima sve dok nisam primijetio neke od sveučilišnih internih natječaja. Volim grafički dizajn, ali on je nešto što mogu raditi samo usputno jer me bezbroj odluka koje donosim u procesu izrade brzo iscrpi. Volio bih da sam iskusniji, no ne mogu staviti viši prioritet na dizajniranje.
Što misliš, kako je doba korona krize utjecalo na umjetnost općenito ? Mogu li digitalni prostori zamijeniti onaj izravnan doživljaj , i ako da, do koje mjere?
Umjetnici su među onima koji najgore stradaju u financijskim krizama, pa im je ovaj period vjerojatno najmračniji od 2008. godine. Pretpostavio bih da su sada uglavnom manje slobodni nego ranije zbog umanjenih poslovnih prilika i da ih je veliki broj prisiljen raditi druge, honorarne poslove umjesto da se razvijaju u umjetnosti—to i utječe na našu konzumaciju. Apropos digitalnih prostora, mislim da su oni idealni za mnoge aspekte uživanja u umjetnosti, ali nikada sve. Koliko su zamijenili tradicionalnije prostore pitanje je s individualno varijabilnim odgovorom, a nemam ideje koliko su moja intuicija i preferencija generalizirajuće. Na primjer: Ja najviše volim slušati audio knjige; ako to ne mogu, radije čitam u digitalnom nego u fizičkom formatu. Mnogi se ne slažu s tom preferencijom.
Za kraj, možes li nam reći kako je pandemija utjecala na tvoj društveni život? Smatraš li da te ograničenje kretanja preusmjerilo razvijanju nekih vlastitih interesa?
Pandemija mi je osobno uzrokovala…jedan dan temperature s 37°C? Lockdown nije negativno utjecao na moj društveni život—zapravo ga je izoštrio. To razdoblje tzv. „ograničavanja kretanja“ završilo je kao moje najdraže i najvažnije razdoblje unazad nekoliko godina: Gotovo sve su vještine na kojima sam počeo raditi od upisa na sveučilište bile razvijane zahvaljujući slobodnom vremenu koje nisam morao potrošiti na putovanje do kampusa i slušanje predavanja. Smatram da je tragično da skupo moramo platiti najmanje takve promjene u sustavima državnog aparata čije su cjelokupne obećane funkcionalnosti ionako upitne.
