Temple Grandin film je iz 2010. godine nastao u režiji Micka Jacksona. Po žanru je povijesna drama s autobiografskim elementima. Temelji se na životnoj priči Temple Grandin, poznatoj američkoj znanstvenici, koja se zanima stočarstvom. Javno se zalaže za autizam i stav društva prema istom. Kao inspiracija filmskom je djelu poslužilo i djelo T. Grandin Razmišljanje u slikama.
Stroj za grljenje
Glavna je protagonistica filma Temple Grandin, mlada djevojka kreativnog duha, koja smišlja novitete u svijetu stočarstva. Bavila se proučavanjem ponašanja krava na rančevima i u klaonicama. Ljetne je praznike provodila kod rodbine, gdje se prvi put susreće s tzv. strojem za smirivanje krava. Tu nastupa i njezina mašta koja se kasnije realizira u stvarnost. Grandin je unatoč autizmu i osudi društva dosegla visoke obrazovne sfere, upisala je i završila fakultet. Tijekom studija izumila je stroj za grljenje – izum za smirivanje, svojevrsni ‘spas’ T. Grandin kojoj joj pruža mir i bijeg. Zbog svojeg je stroja doživjela brojne predrasude i uvrede pošto je žena, a i bavi se čudnom djelatnošću. Kao krunu svojih interesa osmislila je nacrt za uranjanje stoke na rančevima. Oba su izuma prvotno bila odbijena od javnosti i industrije, no na kraju su priznati te pohvaljeni. Svima bi nam nekad dobro došao jedan stroj za grljenje, zar ne?
Svijet autizma
Grandin je kao dijete oboljela od autizma te je on obilježio njezin život – u pozitivnom smislu jer ga je nadvladala! Prema Hrvatskom jezičnom portalu, autizam je psihički poremećaj koji stvara nemogućnost komuniciranja i sklapanja međuljudskih veza i odnosa. Karakterizira ga i drugačije ponašanje, shvaćanje ljudi, zvukova i svijeta. Tada se autizam smatrao kao bolest koja nastaje kada dijete ne dobiva dovoljno ljubavi od strane majke. Tadašnje je društvo bilo negativno i s prijezirom nastrojeno prema ljudima poput Grandin pošto autizam još nije bio istražen. Najveća je podrška Grandin bila njezina majka koja joj je željela pomoći da se uklopi u društvo onakva kakva jest te da ju ono prihvati. Temple ima jedinstven naučen obrazac ponašanja, zatvorena je u svoj svijet, ne shvaća život i značenja svakodnevice poput ‘normalnih ljudi’. Smetaju joj glasni zvukovi, ima fotografsko pamćenje te pamti stvari i pojave u velikoj količini. Ona je dokaz da metafore nisu samo stilsko izražajno sredstvo u poeziji, već nas okružuju svaki dan iako toga nismo svjesni – metafore su u nama. Grandin je pobijedila autizam, održala je govor o njemu i prilagodbi te se oduprla društvu i ružnim pogledima. Tako je postigla ravnopravnost unatoč svojoj ‘mani’ i postala uspješna ostvarena žena kojoj je samo nebo granica.
Film Temple Grandin na mene je ostavio snažan utisak i misao o tome da različitost treba cijeniti i prihvatiti, a ne osuđivati. Grandin je uzor osobe koja se prilagođava društvenim normama, no ostaje svoja – ne gubi se u masi, zrači posebnom energijom jer i jest posebna! Svijet je jedan veliki slap, a mi smo male kapi koje ga grade i trebaju ga činiti boljim.
Slike preuzete s Pixabaya.
