Zid je austrijsko-njemački film iz 2012. godine. Po žanru jest drama, a režirao ga je Julian Roman Pölsler. Temelji se na istoimenom romanu iz 1963. godine književnice Marlen Haushofer. Radnja filma opisuje izlet troje gradskih ljudi u austrijske Alpe na trodnevni odmor. Glavna junakinja je neimenovana četrdesetogodišnjakinja nažalost, udovica. Suprug njezine sestrične posjeduje lovačku kuću u koju su se uputili. Igrom slučaja, sestrična i njezin suprug odlaze prošetati do sela i društva koje tamo imaju, a glavna protagonistica ostaje u kući. Nakon što žena uviđa da se drugo jutro njezini rođaci nisu vratili iz sela, nastaje kaos i počinje avantura. Ona otkriva da se u blizini lovačke kuće nalazi nevidljivi, hladan i neprobojni zid, koji je odvaja od ljudi, civilizacije te ostatka svijeta. Gledatelj dobiva uvid u borbu i preživljavanje žene koja je prepuštena samoj sebi, svojim vještinama i sposobnostima kako bih preživjela u prirodi i divljini daleko od grada. Na početku žena bijaše u šoku i nevjerici misleći da ludi da zid postoji, no kasnije se miri s tim. Počinje se baviti poljoprivredom, stočarstvom, košnjom livade, lovom na divljač, ribolovom. Primorana je baviti se djelatnostima s kojima nije upoznata, no postaje uspješna u tim pothvatima. U tzv. karanteni ipak nije bila potpuno sama, društvo joj je činio pas od rođaka, Lynx, jedna krava te mačka. Dvije je i pol godine provela u samoći, prirodi i ruralnom svijetu. Prvotno je upoznala sebe i sagradila jači karakter od onoga koji je imala u prijašnjem životu. Shvaća koliko su je ljudi ograničavali i sputavali u željama i ciljevima te koliko je zapravo bila nesretna i nezadovoljna. Kako vrijeme prolazi spoznaje da joj samoća godi baš kao i društvo životinja, više od onoga ljudskoga. Zanimljivo je da žena tijekom svoje borbe za životom i brige za životinje, uz sam rad, piše svoj dnevnik. Uloga dnevnika je da sabire njezina izvješća, osjećanja i dojmove.
Sam film postigao je popularnost zbog životne tematike koja je ispunjena duhom tajanstvenosti – zidom. Uloga zida je da podsjeti čovjeka na život bez medija, tehnologije, modernog života. Zid vraća čovjeka u prošlost te pučki način življenja. Uz pomoć filma dobivamo uvid u neku potpuno novu sferu koja ima prednosti i mane. Film Zid ušao je u odabir za najbolji film na stranom jeziku, no ipak nije nominiran.
Životinje i ljudi
Film nas uči da možemo biti prepušteni sami sebi i svojoj snalažljivosti – tek tad otkrivamo sve svoje vrline. Kad se povučemo u osamu i razmišljamo o društvu, životu, egzistenciji, stvaramo novi stav prema istom. Sam film naglašava da je pas dokazano najbolji čovjekov prijatelj. Kad je protagonistica bila sama, razgovarala je sa psom i imala osjećaj da on potpuno razumije sve što mu govori. Prijateljstvo psa i čovjeka dokaz je da komunikacija nije ovisna samo o poznavanju zajedničkog jezika. Mimika, gesta i pokret ponekad imaju veće značenje od onoga što je izgovoreno na glas. Film završava optimističnim stavom žene da se ne predaje te da se bori protiv divljine, smrti i strahova. Sam se film skoro u potpunosti poklapa s knjigom, no u knjizi je više detalja. Roman pruža čitatelju da pročitano slikovito stvori u svojoj glavi uz pomoć mašte i kreativnosti. S druge pak strane, film nam nudi gotov prikaz.
Tople preporuke za ovaj film, ali i za književno djelo! Zanimljivo je to što je svaki čovjek jedinka za sebe i svatko bi drugačije djelovao u novonastaloj bizarnoj situaciji. Kako biste vi reagirali?
Slike preuzete s Pixabaya.
