„Otvorenost sveučilišta prema društvu i svijetu preduvjet je njegova razvoja”, stoji na mrežnim stranicama Sveučilišta u Rijeci. Jedan od načina kako to postići je i putem Programa Erasmus+ kao najvećeg programa Europske unije za obrazovanje i osposobljavanje. Iz toga razloga, svake akademske godine, Sveučilište u Rijeci objavljuje natječaje za izbor studenata kojima će se dodijeliti financijska potpora za studijski boravak ili stručnu praksu na inozemnim ustanovama. Na natječaje se mogu prijaviti studenti svih godina i svih razina studija, a na fakultetima, kao sastavnicama Sveučilišta, je da rade na međunarodnoj suradnji te svojoj prepoznatljivosti u internacionalnom okruženju.
Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci na poslovima međunarodne suradnje, a u cilju pozicioniranja fakulteta u međunarodnoj zajednici rade izv. prof. dr. sc. Sandra Winkler, prodekanica za međunarodnu suradnju te Erasmus+ koordinatorica i Jelena Mitrović, dipl. prof., stručna suradnica za međunarodnu suradnju i projekte. S izvanrednom profesoricom na Katedri za obiteljsko pravo, Sandrom Winkler pričali smo koje sve obveze nose njezine pozicije kako prodekanice za međunarodnu suradnju tako i Erasmus+ koordinatorice Pravnog fakulteta. Zašto je važno da fakulteti rade na jačanju međunarodne suradnje te kako se ta suradnja odnosi na studente, ali i zašto je važno doživjeti iskustva koja nudi Erasmus+ program otkrivamo vam u nastavku.
Kojim se svakodnevnim aktivnostima bavite kao prodekanica za međunarodnu suradnju?
Internacionalizacija Pravnog fakulteta (ali i općenito cijelog našeg Sveučilišta) doista je ključna za daljnji razvoj naše institucije. Važno je da ideja internacionalizacije zaživi na svim razinama. Možemo gledati na internacionalizaciju na više različitih načina. Primjerice kada mislimo na međunarodne projekte, na suradnju na znanstvenoj razini, kada mislimo na suradnju u organizaciji znanstvenih skupova, na interakciju među profesorima i slično. No, isto tako govorimo o internacionalizaciji prilikom ostvarivanja mobilnosti drugog osoblja, odnosno nenastavnog osoblja fakulteta. A drugi dio internacionalizacije, koji je meni najdraže obavljati kombinira se s mojom ulogom Erasmus+ koordinatorice, a to je poticanje internacionalizacije našeg fakulteta i mobilnosti studenata kroz programe koji se nude. Tu je najpoznatiji Erasmus+ program koji nudi doista jako puno prilika i mogućnosti.
„Ono što je meni kao Erasmus+ koordinatorici važno jest da se dolazni studenti osjećaju kao dio zajednice, ali i da naši matični studenti to shvate, uključe dolazne Erasmus+ studente u zajedničke aktivnosti. Stoga puno radim na povezivanju studenata.”
Zašto je važno da fakulteti rade na međunarodnoj suradnji? Kakve prednosti to ima za studente?
To je jako bitno. Rekla bih da je to jedan prirodan dio našeg djelovanja, kako na znanstvenoj razini, tako i na nastavničkoj razini. Prenositi znanje našim studentima traži od nas kontinuirani rad na unaprjeđenju naših spoznaja, kvaliteta, našeg znanja. Spomenute mogućnosti nude vrijednu komponentu u internacionalizaciji akademske karijere nastavnika na Fakultetu.
Erasmus+ koordinator ste na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Koje su Vaše najvažnije dužnosti?
Organiziram razne aktivnosti poput info dana na Fakultetu te webinara koji se odnosi na Traineeship Erasmus+. Pokušavam studentima prenijeti što više informacija koje se odnose na mogućnosti mobilnosti stoga organiziram i konzultacije. Kroz te online webinare pokušavam uvesti studente koji su bili na Erasmus+ stručnoj praksi ili studijskom boravku da pričaju studentima koji o tome razmišljaju jer koliko god se ja mogu truditi (i vjerujem da se trudim), mislim da je najbolje kad student priča studentu. Naši studenti koji se najčešće povezuju s Erasmus studentima su baš oni koji i sami razmišljaju o tome da bi otišli na studentsku razmjenu. Tada me dođu pitati poneki savjet, a ja ih u tom trenutku često potaknem da se povežu i spoje s našim dolaznim studentima. Ono što bih htjela naglasiti i željela bih da bude jasno je da studenti imaju brojne prilike. Nemaju samo studentsku mobilnost nego imaju i sjajne prilike za učenje i razvijanje kompetencija i vještina putem Erasmus+ Internship programa. Dakle mogu otići na stručnu praksu. Mislim da je to važno spomenuti jer je ona manje poznata među studentima. No, proteklih godina studenti shvaćaju koliko može biti zanimljivo odraditi stručnu praksu u inozemstvu.
„Mogućnosti su doista neograničene, a ja se maksimalno trudim u stvaranju početne male mreže mogućih poslodavaca gdje bi zapravo studenti mogli otići na stručnu praksu koristeći stipendiju preko Erasmus+ programa.”
Često me studenti pitaju mogu li jedno ili drugo, studijski boravak ili stručnu praksu. Studenti mogu i stručnu praksu i studentski boravak. Naravno, ne u isto vrijeme. Zna se dogoditi da imamo studente koji su se odlučili za oboje. I zaista mi je jako drago jer to je ujedno i važno životno iskustvo odrastanja koje ima pozitivnih prednosti za studente.
Na našem fakultetu imamo preko 70 sklopljenih Erasmus+ ugovora, gotovo u svim državama koje su uključene u Erasmus+ program. To je malo širi pojam od samih država članica Europske unije pa tako imamo mogućnost odlaska na Erasmus+ i u Norvešku i Tursku, premda nisu države članice Europske unije.
Moram još jednu stvar naglasiti, a to je da možda imamo veći broj Erasmus+ ugovora u nekim državama, a pritom bih kao primjere istaknula Italiju, Njemačku i Austriju, odnosno talijansko i njemačko govorno područje. Razlog tome je što imamo studente koji odluče ostvariti mobilnost ne na engleskom jeziku što je nekako najčešće (ali ne mora nužno biti tako), već na njemačkom ili talijanskom jeziku zato što te jezike dobro govore kao drugi ili čak kao prvi strani jezik i žele iskoristiti priliku za unaprjeđenje znanja tog jezika.
„Rado ponavljam studentima da studentska razmjena za njih predstavlja doista lijepo i važno iskustvo. Često vidim kako se studenti premišljaju i svima govorim da su im moja vrata uvijek otvorena ako žele porazgovarati.”
Naši studenti na Pravnom fakultetu to sve više prepoznaju i zbog toga mi je jako drago. Pokušavam ih u tom pogledu usmjeriti, pomoći im da se odluče i odvaže na taj korak koji se njima doima jako velik, a kad ga učine su sretni. U ovo vrijeme COVID-a imali smo prirodni pad u mobilnosti zato što se nismo uopće kretali, ali u isto je vrijeme ta želja za ostvarivanje studentske razmjene zapravo rasla i sa sve većim nestrpljenjem se iščekivao trenutak kad će se ponovno moći putovati. Brojni studenti samo su odgodili odlazak za sljedeću godinu. Tako da mogu reći kako je u trendu porast broja naših odlaznih studenata, ali s druge strane i dolaznih studenata. Ove godine u ljetnom semestru primili smo najveći broj studenata dosad. Studenti dolaze iz brojnih zemalja – Francuske, Italije, Njemačke, Austrije, Norveške, Poljske, Češke, Mađarske, Slovačke i Grčke.
Što studentima predstavlja najveći problem ili izazov prilikom prijave na Erasmus+ razmjenu?
Onaj osjećaj „idem u nepoznato”. U svim pogledima. No, zato sam ja tu, zajedno s gospođom Jelenom Mitrović, dipl. prof. Nas dvije pokušavamo organizirati zajedno sa sveučilišnim Centrom za međunarodnu mobilnost / Erasmus info dane kako bi se tu pokrila sva pitanja. Od onih pitanja „kolika će mi biti stipendija”, „kako se moram ponašati”, do onih pitanja koja su nekako više usmjerena meni, „kako ću si odabrati najbolju destinaciju”, „na što moram obratiti pozornost”, „kako će mi biti priznati, ne priznati predmeti”, „u kojem semestru da idem”, „kako da to sve učinim”.
Također, još jednu zabrinutost koju primjećujem kod studenata jest ona vezana uz financijske prilike. Konkretno, studenti koji su nižeg socio-ekonomskog statusa misle da neće biti u mogućnosti sudjelovati u Erasmus+ programu. Stipendija je definirana za sve skupine mobilnosti, ali ponekad to možda nije dovoljno za pokriti sve troškove i tako dalje. Stoga studente tu upućujem da čitaju pažljivo natječaj jer postoji detaljnija razrada određenih aspekata (poput socio-ekonomskih prilika) i stvarno nitko ne smije razmišljati na način da se a priori liši prilike sudjelovanja u Erasmus+ programu.
„U razdoblju prijava na Erasmus+ programe, studenti mi dolaze više puta te ih stoga uspijem upoznati. Drago mi je vidjeti njihovu promjenu, transformaciju od prvog dolaska do posljednjeg koraka prijave.”
Što ako student otiđe na Erasmus+ razmjenu, ali na inozemnoj instituciji ne položi sve kolegije ili recimo ima problema s razumijevanjem jezika te ne izvrši sve svoje obaveze?
Ako gledamo u praksi, uvijek se može dogoditi neki problem u hodu. Bilo je velikih problema i kad je pandemija zatekla naše studente u inozemstvu. To je bilo zahtjevno i mi smo kontinuirano pratili i gledali gdje su i kako su. Zna se dogoditi da se neki predmet ne uspije položiti ili možda ne s onim uspjehom s kojim je student mislio da će ga položiti. U tim međufazama jako puno se konzultiramo kod izrade Learning agreementa. U pogledu stranog jezika važno je da studenti jasno prouče pravila na mrežnim stranicama koje se odnose na poznavanje jezika. Trebaju pažljivo gledati koju razinu traži fakultet, a što definira institucija na koju žele otići. Smatram kako je cjelokupno Erasmus+ iskustvo za mladog čovjeka lijepo iskustvo. Za njega osobno, ali i za stjecanje novih znanja, pravnih znanja u ovom kontekstu, te za unapređenje poznavanja jednog stranog jezika.
Fakulteti znaju studentima preporučiti da na Erasmus+ razmjenu otiđu u onim semestrima kada na matičnoj ustanovi imaju samo obvezu pisanja završnih i diplomskih radova ili obavljanja stručne prakse. Jesu li studenti obvezni pisati završni ili diplomski rad na inozemnoj ustanovi ako su u tom semestru tamo?
Studenti su skloni ići više pred kraj studija, iako mogu ići i ranije. Ne bih vam znala ponuditi neke statističke podatke, ali neka moja gruba procjena jest da idu više ne u semestru kad pišu završni rad nego na početku pete godine. Studenti žele ići u semestrima kada pohađaju predmete i polažu ispite, a sve više studenata odlazi na dva semestra. Naravno, studenti mogu otići na mobilnost i u semestru kad pišu završni odnosno diplomski rad. Bez obzira na to, radove pišu pod mentorstvom našeg nastavnika.
„Odvažna odluka o samostalnom životu u jednoj drugoj državi velika je promjena i možda je studentima potrebna zrelost koju imaju na višim godinama studija.”
Što biste poručili studentima koji se boje odvažiti prijaviti na Erasmus+ programe?
Da svakako pokucaju na moja vrata. Da me svakako potraže. Ako se iz nekog razloga dvoume, željela bih znati zašto i u biti im pojasniti sve i sigurna sam da će shvatiti da je to jedinstvena prilika za njih. Nemojte se premišljati, uzmite stvar u svoje ruke i upustite se u to prekrasno i nezaboravno iskustvo!
