Početak crnog feminizma
Opresija Afroamerikanki je započela kada su robovi prvi puta dovedeni u Ameriku u 18. stoljeću. Afroamerikanci su prolazili kroz užasne okolnosti tako da su diskriminirani, zlostavljani i tretirani kao da su nešto manje od čovjeka. Afroamerikanke su uz sve to prolazile kroz još gore okolnosti kao što su seksualno zlostavljane i tretirane kao ljudski uzgajivači za robove. Njihov status je bio jako nizak te je trebalo puno desetljeća da se to promijeni, prvo kroz abolicionistički pokret, a potom kroz feminizam. Afroamerikanke su bile educirane, ali potlačene te nisu imale glas ili kontrolu nad svojim životima. Sve se to počelo mijenjati zbog žena kao što su Sojourner Truth i Harriet Tubman. 1900-ih godina prvi val feminizma je započeo sa sufražetkinjama. Dok su mnoge Afroamerikanke bile spremne se boriti za svoja prava, bile su u velikom dijelu izostavljene iz samoga pokreta. Zbog toga je došlo do razdvajanja feminizma u dvije grane – bijeli i crni feminizam.
Crni feminizam podijeljen je u tri vala. Prvi je započeo 1900-ih godina, a trajao je do 1940-ih, drugi je započeo usporedno s Pokretom za ljudska prava (Civil Rights Movement) u 1950-ima i trajao je negdje do kraja 1980-ih., a treći je započeo u 1990-ima. Svaki od tri vala imao je svoje predstavnice, a u nastavku ćete moći pročitati o najznačajnijima koje su oblikovali razdoblje crnoga feminizma.
Sojourner Truth
Začetnicom crnoga feminizma se smatra Sojourner Truth. Rođena je u robovlasništvu, a kada je dobila slobodu, postala je aktivistica za ljudska prava i prava žene. Rođena kao Isabella Baumfree, dijete dvaju robova, pretrpjela je tijekom svoga života seksualno i fizičko zlostavljanje, nekoliko puta je prodana drugim robovlasnicima, a nakon dobivanja slobode živjela je jedno vrijeme s obitelji Van Wagenen. Uz njihovu pomoć, Isabella je postala prva Afroamerikanka koja je pobijedila na sudu protiv bijelca kako bi dobila natrag svoga sina koji je prodan u robovlasništvo. Ime Sojourner Truth dala si je sama nakon što je postala kršćanka te je imala viziju boga koji joj je rekao da mora propovijedati istinu, iako se Sojourner cijelog svoga života borila za prava Afroamerikanaca. Najpoznatija je po svom govoru „Ain’t I a Woman?“ koji je održala 29. svibnja 1851. godine na Konferenciji za ženska prava u Ohiu. Izjavila je kako su žene jednako snažne kao i muškarci i mogu raditi jednako kao muškarci, budući da su to oduvijek radile.
Harriet Tubman
Harriet Tubman, rođena kao Araminta Ross, afroamerička je abolicionistica, politička aktivistica i feministkinja. Tubman je rođena u ropstvu, a svoju slobodu ostvarila je bijegom te joj je od tad misija bila pomoći drugima pobjeći iz ropstva. Osim što je bila oštra zagovornica za ljudska prava, Harriet Tubman se borila za prava žena. Smatrala je da žene trebaju imati prava i da su jednake muškarcima radi čega je održala brojne govore.
Mary Church Tell
Prvi val crnog feminizma je započeo s abolicionističkim pokretom i doživio je svoj vrhunac tijekom pokreta sufražetkinja. Najznačajnije predstavnice prvoga vala uključuju Mary Church Terrell, Idu B. Wells-Barnett i Annu Juliu Cooper. Tijekom prvoga vala, broj educiranih Afroamerikanki se povećao, a većina je pisala o svojim iskustvima i iskustvima drugih Afroamerikanki tijekom povijesti. Glavne teme njihovih radova su uključivale probleme rase i spola, nejednakosti između crnih i bijelih žena te crnih žena i crnih muškaraca, edukacija, imovinska prava, brigu za djecu te autonomija tijela. Mary Church Terrell je u svome govoru „The Progress of Colored Women“ izjavila kako Afroamerikanke nemaju kontrolu nad svojim tijelima i imovinom, nemaju pristup edukaciji kao što imaju bjelkinje, a broj poslova koje su mogle obavljati je bio ograničen zbog boje kože. Terrell govori i o zanemarivanju djece i visokom mortalitetu crne djece, budući da su žene po cijele dane radile na plantažama te nisu imale vremena brinuti se za djecu, a vrtići za crnu djecu nisu postojali. Terrell se konstantno zalagala da se ljudima sudi po karakteru, a ne po boji kože te da isto trebaju učiti svoju djecu.
Anna Julia Cooper
Anna Julia Cooper bila je spisateljica i aktivistkinja za prava žena u prvome valu. U svojoj knjizi „A Voice from the South by a Black Woman of the South“ je naglasila probleme rasizma, seksista, klasa, statusa Afroamerikanki i njihovih prava te važnost edukacije. Cooper je isto rođena u robovlasništvu te je doživjela mnogo nepravde o čemu je ponajviše govorila u svojim esejima i govorima. Cooper se zalagala za osnaživanje i uzdizanje Afroamerikanki i govorila da moraju sami napisati svoju povijest, a ne ju prepustiti bijelcima koji nikada nisu iskusili takve nepravde.
Angela Davis
Drugi val je započeo s Pokretom za ljudska prava, a često se to razdoblje naziva ljutim desetljećem zbog rasne segregacije, diskriminacije i seksizma. Ovaj val je obilježen osnivanjem mnogih organizacija za prava Afroamerikanki uključujući National Black Feminist Organization (NBFO), Sasla Soul Sisters, Combahee River Collective, Black Women Organized for Action, Black Women’s Liberation Committee i mnoge druge. Najznačajnije su predstavnice ovoga razdoblja: Patricia Hill Collins, Audre Lorde, Angela Davis, Margaret Sloan, Alice Walker, bell hooks, Barbara Smith, Toni Morrison, Michelle Wallace, Maya Angelou, Pauli Murray, Shireley Chisholm and Fannie Lou Hamer. Angela Davis je afroamerička spisateljica i feministkinja koja je najpoznatija po knjizi „Women, Race and Class“. U toj knjizi Davis istražuje i analizira povijest Afroamerikanaca od početka ropstva, pokreta za ljudska prava, feminizam, pozicija Afroamerikanki tijekom ropstva, abolicionizam, rasizam, edukacija, reproduktivna prava, itd.
Alice Walker
„The Color Purple“ epistolarni je roman spisateljice i feministkinje Alice Walker. Roman koji je osvojio Pulitzer nagradu 1983. godine za fikciju se smatra jednim od najvažnijih djela drugoga vala feminizma. Iako su likovi u ovome romanu izmišljeni, njihova patnja i problemi nisu – protagonistica romana Celie predstavlja sve Afroamerikanke u 19. i 20. stoljeću koje su prošle kroz razne okolnosti – od ropstva do diskriminacije, premlaćivanja, silovanja, gubitka djece, rasizma do pronalaženja sebe i ostvarivanja slobode.
Toni Morisson
Toni Morrison, pravim imenom Chloe Anthony Wofford, je afroamerička spisateljica čija najpoznatija djela uključuju „The Bluest Eye“, „Sula“, „Tar Baby“, „Song of Solomon“ i „Beloved“, a istražuju status Afroamerikanki, njihova prava i probleme te status homoseksualnih Afroamerikanki. Audre Lorde afroamerička je spisateljica, feministkinja i aktivistica za ljudska prava. Sebe je opisala kao osobu koja je svoj život posvetila borbi protiv nejednakosti, rasizma, seksizma, klasizma i homofobije. Knjige poezije „From a Land Where Other People Live“ i „Coal“ analiziraju borbu s nepravdom, rasom, a ponajviše identitetom. Barbara Smith, feministkinja i spisateljica, igrala je važnu ulogu u crnom feminizmu te su njeni eseji i kratke priče objavljeni u mnogim časopisima. Smith je smatrala da su u američkoj književnosti afroameričke spisateljice većim dijelom ignorirane i zaboravljene, a njihova djela se nisu smatrala značajnim. Dok su mnoga djela, poznatija široj publici, govorila o patnjama i problemima Afroamerikanaca, žene su bile izostavljene. Stoga je zajedno s Audre Lorde osnovala Kitchen Table: Women of Color Press gdje su podržavale afroameričke spisateljice i objavljivale njihova djela.
Rebecca Walker, Joan Morgan, Lauryn Hill i Queen Latifah
Treći val feminizma je počeo 1990-ih godina, a jedno od glavnih obilježja ovog vala jest taj da je uključivao homoseksualke i druge rase, poput američkih domorodaca, Latinoamerikanaca, Azijaca. Iako je bijeli feminizam postao sveobuhvatniji, mnoge Afroamerikanke su i dalje vjerovale da je rasizam još uvijek prisutan, a bjelkinje nisu gotovo ništa u vezi toga poduzimale. Cilj trećega vala je bio da redefinira pojmove feminizma, spola, ljepote, prava, seksualnosti, nasilja u obitelji, porodiljni dopust, identitet i slično. Snaga i asertivnost obilježja su feministkinja u trećem valu. Naziv trećeg vala stvorila je Rebecca Walker, kćer Alice Walker, jedne od najznačajnijih predstavnica drugoga vala. Uz Rebeccu Walker, najznačajnije predstavnice ovoga razdoblja uključuju Darlene Clark Hine, E. Frances White, Joan Morgan, Veronicu Chambers, Paulu Giddings, Pearl Cage i mnoge druge predstavnice drugoga vala. Osim književnosti i spisateljica, nova lica feminizma postale su poznate pjevačice, pa su tako mnoge hip-hop pjevačice, uključujući Lauryn Hill, Missy Elliot, Lil’ Kim, Foxy Brown i Queen Latifah, smatrane feministicama koje su govorile o svojim iskustvima odrastanja kao Afroamerikanke – postale su glas za žene koje ga nisu imale. Govorile su o lošim životnim uvjetima, teškom pronalasku poslova, drogi, policijskoj brutalnosti, zlostavljanju, rasizmu, seksizmu i stereotipima snažne crne žene (stongblackwoman – pojam uvela Joan Morgan). Mnoge od tih pjesama su viđene kao način osnaživanja i ujedinjavanja Afroamerikanki. Treći je val bio prisutan kroz 2000-te godine pa sve do negdje 2012., kada se smatra da je neslužbeno započeo četvrti val.
Foto: Pinterest, VoxFeminae
