Dječja kuća u Rijeci otvorena je već neko vrijeme, no koliko je vas uopće ušlo u tu zgradu?
Ljeto je. Ni ‘v’ od vjetra na vidiku. Prijatelj i ja šećemo centrom grada Rijeke, pomalo frustrirani zbog vrućine i sunca koje udara u glavu. ‘Ajmo u Dječju kuću! Nisam još nijednom bila. Prolazimo ispod volte, ispred nas trčkaraju djeca, a sa strane ih promatraju njihovi roditelji. Podižem pogled i vidim trag budućnosti – ciglena zgrada koja će (nadam se) uskoro biti nova Gradska knjižnica. Teško je zamisliti da je ovdje nekada bila tvornica Rikard Benčić, a sada je ovaj dio grada potpuno drugačiji. Konačno prijatelj i ja odlučimo kročiti nogom u zgradu.
Prvo što nas je dočekalo jest klimatizirani ulazni atrij koji se naziva i Dnevni boravak, prostorija u kojoj djeca mogu boraviti, igrati videoigre, zabaviti se bez unaprijed planiranog dolaska. Također se u prizemlju nalazi i caffe bar Baltazar. Moj prvi dojam je bio kako je odlično smišljeno da postoji kutak za zabavu za djecu, a s druge strane kafić koji može poslužiti i roditeljima da popiju nešto i podruže se međusobno.
Počinjemo se penjati na prvi kat. Na njemu piše: Galerija Most, Backstage. U Galeriji se može vidjeti izložba Radovi u tijeku… Pozdrav iz Benčića.
Drugi kat. Dvorana u kojoj se taman projicirao film stoga nismo mogli zaviriti unutra. Zatim Kino studio i Šuma Striborova. Šuma Striborova je tako dražesno uređena da je jedino što sam mogla reći je: “Wow!”
Penjući se na treći kat, ne osjećam više hlađenje klime, vrućina počinje rasti, lagano sam se uspuhala. Nema stajanja jer se na ovom katu nalazi Stribor. Ulazimo unutra i čim sam napravila prvi korak, preplavile su me pozitivne emocije i osjećaj kao da sam se vratila u djetinjstvo. Pregršt knjiga i polica i naprosto nisam znala odakle početi. Trebala bih uslikati par fotografija, trebat će mi za članak. Ali ne, umjesto toga hipnotizirano stojim i počinjem nalaziti knjige koje sam kao dijete držala u rukama i koje sam naprosto voljela. Disneyeve knjige, bajke, stripovi, pa čak i poneke povijesne knjige, sve mi se vraća. Hodam od police do police – kutak za čakavsku književnost, stranu poput engleske, ruske, njemačke talijanske itd., znanstveni, matematički, geografski sadržaji. Ne manjka ničega!
Nakon što sam došla k sebi, pomislila sam kako sam naprosto zaboravila da je moja ljubav prema čitanju počela od malenih nogu i da tako treba poticati i drugu djecu. Tako da mogu reći kako sam puna pozitivnih emocija izašla iz zgrade da mi više ni vrućina nije toliko smetala.
Pohvalno je to što se otvorila Dječja kuća u Rijeci, djeci trebaju ovakvi prostori u kojima se mogu igrati, ali i naučiti nešto. Ono što još više jedva čekam jest da se otvori i GKR u drugoj zgradi da napokon imamo pravu knjižnicu vrijednu spomena.
Slike: Gradska knjižnica Rijeka.