Jedna od najdražih studentskih aktivnosti je poslije napornog predavanja otići u menzu na predah. Neki će reći da je studentska iksica jedino stvorena da se njome ide u menzu. Menze su oduvijek bile nešto kao zaštitni znak svakog fakulteta i ne mogu reći da se ne slažem s time. Međutim, osim većinskih pozitivnih strana, moraju se spomenuti i njezine negativne strane.
Prva i najpoznatija prednost menze je, naravno, niska cijena. Studentima, koji imaju ograničen budžet, to dođe kao najpozitivnija stvar. Osim toga, u menzu se može doći i na doručak i na ručak i na večeru što je vrlo praktično obzirom da većina studenata nema previše vremena i novaca za kuhanje u stanu ili u studentskom domu. Izbor hrane je šarolik od juha, priloga i mesa, pa sve do sokova, salata i deserata tako da studenti uvijek imaju cjelokupni meni za uzeti. Ako netko nije gladan u određenom trenutku, bez problema može uzeti hranu za doma koja je pakirana u praktičnoj zdjelici da čim duže ostane topla i svježa.
U nekim stvarima čak niti menze nisu savršene. Jedna od negativnijih stvari je kvaliteta hrane. Ne može se zbog toga osuđivati menza jer treba svu tu hranu skuhati za tisuće studenata i, naravno, da se onda neke namirnice, kao što je npr. ulje, iskoriste i nekoliko puta. Ali, ako uzmemo gladne i izmučene studente, koji samo žele nešto pojesti i nisku cijenu, studentska menza se može smatrati rajem. Ponekad, ako se potrefi vrijeme, znaju biti velike gužve, ali uz brze gospođe na kasama, da se izdržati. Hrana koja dugo stoji zna se ohladiti, a zasigurno studenti ne žele doći na hladne porcije.
Sve u svemu, studentske menze su oduvijek bile spas za sve studente. Osim hrane, studenti u menzi mogu sjesti na kauč i odmoriti se od napornog dana. Ako se skupe prijatelji, može se uz sok, kavu ili sladoled pošteno napričati i podružiti. Svaki student treba biti zahvalan na menzi koju ima u blizini jer bi bez nje studiranje bilo znatno teže i napornije.
Slika preuzeta s Pixabaya.
