Posljednjih nekoliko desetljeća ljudi su negativno utjecali na životinjski svijet. Uništavanje staništa, zagađivanje okoliša, industrijski razvoj, izgradnja cesta i brana, upotreba pesticida i lov, samo su jedni od razloga zašto se populacija pojedinih vrsta smanjuje. Pojedine vrste životinja toliko su se smanjile da se smatraju ugroženima, a organizacije za prava životinja diljem svijeta čine sve što mogu kako se ne bi našle na popisu izumrlih životinja.
Uništavanjem staništa mnoge životinje gube svoje domove i izvor hrane. Kako se ljudska populacija povećava, zahtijeva dodatan prostor za naseljavanje, za industriju i uzgajanje hrane što u suprotnom znači smrt za mnoge životinje, dok druge uspiju pobjeći na neko drugo mjesto. Najveća prašuma svijeta, Amazona, desetljećima je izložena deforestaciji, a danas su te brojke kritične. Ne samo što gubimo bitan izvor za proizvodnju kisika, gubimo i životinje čime se cjelokupni ekosistem može narušiti. Životinje nisu jedine koje gube svoje domove, već i domoroci koji generacijama preživljavaju od prašume – gubitkom svojih domova prisiljeni su na selidbu ili čak prilagodbu u moderni svijet, što im naravno teško pada. Jaguar, zlatni lavlji tamarin, južnoamerički tapir, divovska vidra, uakari, Spixova ara, amazonski riječni dupin samo su neke od ugroženih životinja u Amazoni. Spixova ara, je jedna od osam vrsta plavih ara endemske za područje Amazone, a smatra se jednom od najugroženijih ptica – u zatočeništvu ih se nalazi oko 170, dok se smatra da su u divljini potpuno izumrle radi deforestacije i ilegalne trgovine.
Uništavanjem staništa, mnoge životinje izložene su češćem kontaktu s ljudima gdje opet dolaze u opasnost. Gubitkom staništa životinje gube i izvor hrane koji onda počinju tražiti u gradovima, a povećanim kontaktom s ljudima, životinje se počinju navikavati na ljude te gube strah, što dovodi u opasnost ljude i same životinje. Sve češće postaju scene bliskog kontakta ljudi i životinja te životinja koje kopaju po smeću kako bi pronašle hranu. Dugoročno gledano, i ljudi i životinje žive u jednom velikom ekosistemu, te svaka velika promjena utječe i na jedne i na druge. Na primjer, ribe u moru pojedu komadiće razne plastike, a kada se uhvate, one u sebi već nose razne kemikalije iz smeća koje su pojele. Iste te kemikalije se vraćaju ljudima jednom kada konzumiraju takvu ribu. Tu je najveći problem mikroplastika. Mikroplastika su sitni komadi plastike koji potječu od veće plastike koja se s vremenom degradirala. Morske životinje često jedu mikroplastiku zbog svoje male veličine. Plastika sadrži otrovne kemikalije koje mogu povećati mogućnost bolesti i utjecati na reprodukciju. Nakon uzimanja mikroplastike, tuljani i druge životinje mogu patiti mjesecima prije nego što uginu. Plastični otpad zatrpava naše oceane i prijeti životima milijuna morskih životinja. Dupini, tuljani, kitovi, ribe, rakovi, ptice i mnoge druge morske životinje umiru i obolijevaju zbog zagađivanja. Dovoljno je poražavajući podatak taj što je u Marijanskoj brazdi, najdubljoj pukotini u oceanu, pronađena plastika. Nadalje, vjeruje se da više od 90% svih ptica i riba ima plastične čestice u želucu. Procjenjuje se da je 2014. u svjetskim oceanima plutalo do 51 milijardu mikroplastičnih čestica. Izvješće zaklade Ellen MacArthur pokazalo je da bi, ako se zagađenje plastikom nastavi ovom brzinom, količina plastike u oceanu mogla nadmašiti količinu ribe. Prema Ujedinjenim narodima, plastika svake godine ubije oko 1 milijun morskih ptica i 100 000 morskih životinja, a znanstvenici vjeruju da će ovom brzinom do 2050. godine 99% svih morskih ptica imati u sebi komadiće plastike. Što se tiče ljudi, procjenjuje se da prosječna osoba pojede 70.000 mikroplastike svake godine.
Industrijski otpad još je jedan od velikih problema koji uječu na naš planet. Industrijski otpad najčešće se odlaže u rijeke, mora i oceane, čime zagađuju i ugrožavaju podvodni život, a ništa bolje nije ni kopnenim životinjama, budući da taj otpad utječe i na biljke koje životinje konzumiraju. Izlijevanjem industrijskog otpada u morima i oceanima dolazi do razmnožavanja algi koje znače smrt za mnoge druge podvodne organizme, a otpad također sadrži otrovne kemikalije koje su štetne za okoliš, ljude i životinje. Industrijski otpad nije jedini koji utječe na životinje i okoliš, već i odlaganje smeća po šumama, livada, rijekama i drugim mjestima, a smatra se da je plastika jedna od najštetnijih.
Do ugrožavanja životinja dolazi i zbog izlijevanja nafte u morima i oceanima. Izlijevanja nafte su česta i jednom kada se dogode izazovu katastrofu velikih razmjera. Samo u SAD-u dođe do izlijevanja nafte oko 1000 puta u godini. Iako su neka od tih izlijevanja manja, uvijek ostavljaju posljedice na okoliš, a njihovo čišćenje zahtijeva mnogo vremena, ljudi i sredstava. U listopadu 2021. godine došlo je do izlijevanja nafte na obali južne Kalifornije što je ostavilo mnoge ribe i ptice mrtve. Nakon izlijevanja otprilike 126 tisuća litara nafte u ocean, Kalifornijski odjel za ribu i dvilje životinje naredio je zabravu ribolova za obalna područja pogođena izlijevanjem. Najvećim izljevom nafte smatra se Deep Horizon oil spill koji se dogodio 2010. godine u Meksičkom zaljevu. Više od 6 milijuna litara nafte se izlilo u Karipsko more, jedanaestero ljudi koji su radili na platformi je poginulo, a izljev je ubio više od 82 tisuće ptica, 6 tisuća kornjača i više od 25 000 ostalih morskih životinja. Taj događaj smatra se jednim od najvećih ekoloških katastrofa koje su se dogodile u naftoj industriji.
Izgradnja cesta i brana također utječe na životinje – igradnjom cesta smanjuju se njihova staništa, a prelaskom prometnih cesta životinje često gube svoje živote pa tako nije čudno vidjeti na cesti pregaženog ježa, zmiju, rakuna, udarenu lisicu, divlju svinju ili srnu. Mnoge životinje migriraju s jednog područja na drugo, što uključuje prelazak mnogih prometnih autocesta, a izgradnjom mostova omogućava im se siguran prelazak. Ne samo što mostovi spašavaju životinje, spašavaju i ljude koji mogu doživjeti automobilske nesreće ako udare veću životinju te ih spašava od velikih šteta na automobilima. Iako je izgradnja mostova započela u Europi oko 1950. godine i prvi takav most je izgrađen u Francuskoj, u mnogim državama takvi mostovi su izuzetno rijetki te se tek posljednjih godina počinju izgrađivati. Država Washington u SAD-u tek je 2015. godine započela igradnju prvoga mosta za divlje životinje, što je poražavajući podatak uzevši u obzir da pojedine države imaju mostove za životinje već nekoliko desetljeća.
Pesticidi se najčešće upotrebljavaju za razne štetne nametnike u poljoprivredi, ali na isti način utječu i na druge životinje poput pčela i bubamara. Pesticidi mogu naštetiti leptirima, pticama, vjevericama, ježevima, srnama, jelenina, kojotima, vukovima, lisicama i mnogim drugim životinjama iako njima nije pesticid namijenjen. Pojedina istraživanja su povezala smanjenje broja ptica s korištenjem pesticida u Nizozemskoj i Francuskoj, a istraživanje provedeno od 1985. do 2012. godine pokazalo je kako se smanjio broj 15 vrsta leptira usporedno s porastom upotrebe pesticida. Pčele, koje su bitne za oprašivanje biljaka, danas su kritično ugrožene. Prema nedavnom izvješću UN-a, više od 70 od 100 usjeva koji daju 90% svjetske hrane oslanjaju se na pčele za oprašivanje. Korištenjem pesticida pčelinje zajednice više su izložene ugibanju, a njihova produktivnost također se smanjuje – pčelar Richar Coy tako je primijetio kako pčele proizvode sve manje meda, dok su pred nekoliko godina proizvodile oko 45 kilograma meda godišnje, sada jedva proizvedu polovicu toga.
Pretjerani izlov vršio se desetljećima na velikim mačkama – lavovi, tigrovi, leopardi, jaguari i mnoge druge životinje lovile su se zbog svoga krza koje se ilegalno preprodavalo. Nosorozi i slonovi ubijani su zbog svojih kljova i rogova, a razlog tome je što se bjelokost koristila u alternativne svrhe liječenja te za izradu nakita. Zbog pretjeranoga izlova, te su životinje dovedene do ruba izumiranja. U engleskom jeziku postoji termin trophy hunting koji se odnosi na lov životinja kako bi služile kao trofeji u nekom izlogu. Lovci na trofeje koriste okrutne metode poput mamljenja i proganjanja životinja poput medvjeda, lavova i vukova, a često ih ubijaju u zatočeništvu, a životinje nemaju prilike pobjeći. Lov na trofeje je izuzetno skup ‘sport’ budući da lovci plaćaju velike svote novca kako bi ubili životinje i potom ih unijeli u svoju državu. U Americi, 43 savezničke države dopuštaju okrutna natjecanja na kojima se životinje ubijaju, 32 dopuštaju lov na trofeje na crne medvjede, a preko 1200 vrsta životinja nalazi se na listi, uključujući i afričku ‘veliku petorku’ – bizona, slona, leoparda, lava i nosoroga. Procjene su da sve svake godine ubije više od 200 tisuća životinja. Radi izlova u posljednjih 20 godina ubijeno je oko 75% divljih lavova, a smatra se da će se taj broj i povećati ako se ništa ne poduzme.
Izlov radi krzna nije se koristio samo za ilegalnu trgovinu, već i radi modne industrije. Razne modne kuće kupuju krzno s farmi na kojima se te životinje uzgajaju, a nerijetko ih nalaze i u prirodi. Podaci pokazuju da se svake godine ubije više od 100 milijuna životinja na tim farmama. Najčešće žrtve su kune, lisice, rakuni, zečevi i činčile. Procjenjuje se da se ubije oko jedna milijarda zečeva godišnje radi krzna. U Kini pak ne postoje prava za životinje i farme krzna, tako da se na meti tih farmi nalaze i psi i mačke. Te životinje cijeli svoj život provedu u malim kavezima, a mnogo njih pokazuje visoke znakove stresa te fizičke abnormalnosti i abnormalnosti u ponašanju kao što su inficirane rane, savijena stopala, deformiteti usta, samopovređivanje, nedodtatak udova zbog ugriza, kanibalizam, a često su bolesne i pune parazita. Kako bi se očuvalo njihovo krzno, životinje na farmama krzna ubijaju se nehumanim metodama, od kojih se najviše ističu gašenje plinom, strujni udari te tako što im živima oderu kožu. Kako bi se krzno očuvalo, moraju se koristiti razne toksične kemikalije pa se tako industrija krzna smatra jednom od oet najgorih industrija za zagađivanje okoliša toksičnim kemikalijama.
Foto: Pinterest
