Svake godine Lektorat za makedonski jezik u Rijeci dodjeljuje stipendije za pohađanje Ljetne škole Međunarodnoga seminara za makedonski jezik, književnost i kulturu. Prijavom ove godine, stipendiju za Seminar ostvarile smo kolegica Lucija Togonal i ja.
Lucija Togonal studentica je Diplomskog prevoditeljskog studija engleskog jezika i makedonski jezik uči dva semestra. Nakon studija željela bi prevoditi makedonski jezik i raditi kao sudski tumač. Zbog toga se i prijavila za stipendiju, ali isto i kako bi bolje upoznala Makedoniju i makedonski jezik. Makedonija ju je oduševila zbog svoje prirode, hrane i arhitekture. Ono što ju je najviše oduševilo je Ohridsko jezero.
Ja studiram Hrvatski jezik i književnost i na prvoj godini upisala sam izborni kolegij Makedonska kultura i civilizacija te me nastava naše profesorice Biljane Stojanovske motivirala da upišem i Makedonski jezik. Makedonski učim već 5 semestara. Kroz nastavu i posjete MKD Ilinden u Rijeci zavoljela sam makedonski jezik, kulturu, književnost i pjesme. Sve navedeno potaknulo me da se prijavim za stipendiju. Makedonski jezik kao i hrvatski jezik pripada južnoslavenskoj jezičnoj skupini te postoji mnogo sličnosti što bi trebalo olakšavati učenje. Međutim, postoje i razlike koje mogu biti prepreke u razgovoru te smatram da je Ljetna škola savršena prilika kako bismo se oslobodili straha od govorenja stranog jezika. Makedonski jezik razlikuje se od hrvatskog jer ima razvijeniji glagolski sustav, nema padeže ni infinitiv, a službeno pismo je ćirilica.
Međunarodni seminar za makedonski jezik, književnost i kulturu (MSMJLK) osnovan je 22. prosinca 1967. godine, pa je ove godine 17. kolovoza započela i jubilarna 55. Ljetna škola te je trajala do 2. rujna. Isto tako, već dvije godine na daljinu održavaju se i Zimske škole u siječnju na kojoj sudjeluju i studenti riječkog Lektorata.
Ljetnu školu, koja se održava u Kongresnom centru na obali Ohridskog jezera, ove godine pohađalo je 60 sudionika iz 17 različitih država.
Svečano otvorenje Ljetne škole održalo se 19. kolovoza 2022., te je taj poseban događaj uveličao i dolazak makedonskog predsjednika Steve Pendarovskog s kojim smo Lucija i ja imale priliku razgovarati. Predsjednik Pendarovski poželio je svima dobrodošlicu i uspješan rad ističući važnost učenja i proučavanja makedonskog jezika. Govor su održali i Nikola Jankulovski, rektor Sveučilišta “Sv. Ćiril i Metod” u Skoplju i direktorica MSMJLK Vesna Mojsova Čepiševska.
Sudionici škole na lektorskim vježbama bili su raspoređeni u tri razine – početna razina, srednja u kojoj smo bile Lucija i ja kod lektora Bojana Petrevskog i napredna razina. Profesori lektorskih vježbi profesionalci su, iskustvo su stekli i u inozemstvu, posjeduju bogato znanje i spremni su uvijek pomoći. S nama u grupi za lektorske vježbe bili su i sudionici iz Poljske, Srbije, Slovenije, Francuske, Italije, Mađarske i Turske te je ovaj Seminar odlična prilika i za sklapanje prijateljstava. Osim lektorskih vježbi koje su se odvijale u prekrasnoj prirodi s pogledom na Ohridsko jezero, svaki dan imali smo mogućnost i poslušati predavanja o makedonskom jeziku, književnosti i kulturi. Lektorske vježbe bile su u prijepodnevnom terminu.
Na prvom satu lektorskih vježbi svi mi seminaristi dobili smo svoj udžbenik iz kojeg smo čitali tekstove, raspravljali o određenim temama koje su svima bliske, rješavali smo zadatke iz jezika. Osim zadataka iz gramatike, razgovarali smo o svakodnevnim temama, upoznavali smo jedni druge te je svatko imao priliku predstaviti i svoju zemlju iz koje dolazi na makedonskom jeziku. Tako smo vježbali i učili makedonski jezik. Atmosfera je uvijek bila pozitivna, prijateljska i opuštena.
Nakon lektorskih vježbi, bila su i predavanja o makedonskom jeziku, pismu, književnosti, modi, glazbi, slikarstvu. Predavanja koja su mene oduševila i bila vrlo zanimljiva su općenito o makedonskom jeziku, ali bih izdvojila i predavanja o makedonskoj glagoljici i ćirilici o kojima su govorili profesorica s Instituta za makedonski jezik Elka Jačeva Ulčar i grafički dizajneri Lasko Đinovski i Laze Tripkov. Riječ je bila o problemu miješanja ćiriličnih i latiničnih slova npr. na reklamama ili nazivima nekih obrta. Isto tako i predavanje profesorice s Filološkog fakulteta “Blaže Koneski” Iskre Panovske Dimkove bilo je iznimno korisno pogotovo za strance koji uče makedonski jezik jer je govorila o fonetici i s kojim problemima se stranci koji uče makedonski jezik suočavaju. Uspoređivala je izgovore glasova koji se isto bilježe u jezicima, no drugačije zvuče.
Za sve seminariste koji su bili zainteresirani za prevođenje, organizirane su bile prevoditeljske radionice kod profesorice Lidije Tanuševske. Iako ja nisam sudjelovala na njima, smatram da je vrlo korisno za sve koji se bave prevođenjem i koji planiraju prevoditi u budućnosti. Tekstove su prevodili s makedonskog na svoj materinski jezik nakon čega se diskutiralo o prijevodu i o problemima s kojima su se susreli tijekom prevođenja.
Navečer je bilo vrijeme za večeru gdje je bila bogata ponuda makedonskih specijaliteta koji nisu ničije nepce razočarali. Zatim tečaj makedonskih ora, druženje uz makedonsko vino i pjesme uz magičan zalazak sunca. Moram priznati da ora nisu toliko jednostavna, ali je zabavno i simpatično jer je većini to bilo prvo iskustvo.
19. kolovoza prisustvovali smo otvorenju 33. poetske noći u Velestovu. Inače, Velestovo je naselje u Ohridu smješteno na obroncima planine Galičice. Imali smo čast slušati poetski opus Lidije Dimkovske, suvremene makedonske spisateljice. Do sada objavila je 6 zbirki pjesama, tri romana i zbirku kratkih priča. Njezin opus preveden je na 15 stranih jezika i dobitnica je mnogih nagrada za književno stvaralaštvo. Iste večeri, u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije posjetili smo likovnu izložbu “Adamov plač” Nikole Pjanmanova koja se savršeno uklopila u ambijent prekrasne male crkve.
Ohrid je grad za koji kažu da je u njemu sagrađeno 365 crkvi – “za svaki dan jedna” pa tako odlazak u Ohrid, a i općenito u Makedoniju ne bi mogao proći bez posjeta Manastira Sv. Nauma izgrađenog u 9.st.. Ljetna škola organizirala je 21. kolovoza izlet na Sv. Naum. Manastirski kompleks okružen je predivnom i čistom prirodom. Inače Sv. Naum bio je učenik Ćirila i Metoda, a smatra se da je posjedovao velike iscjeliteljske moći.
Slijedeći ćirilometodsku tradiciju i ostajući vjerni glagoljici kao pismu Kliment Ohridski, slavenski prosvjetitelj, pisac i prevoditelj, sa svojim bratom Naumom Ohridskim u 9. st. utemeljio je Ohridsku književnu školu. Cilj škole bio je obrazovati mlade duhovnike u glagoljaškom duhu i potom ih upućivati u sve dijelove slavenskoga svijeta, kako bi širili glagoljicu i ćirilometodsku tradiciju. Ohridskoj književnoj školi pripada i bogat niz staroslavenskih rukopisa napisanih glagoljicom: Zografsko evanđelje, Asemanovo evanđelje, Sinajski psaltir itd.
Isto tako i na unutrašnjim zidovima manastira ostaci su glagoljskih i ćiriličnih natpisa.
U desnom krilu crkve nalazi se mramorni sarkofag u kojem je sahranjen Sv. Naum što me najviše zaintrigiralo jer sam čula legendu da ako naslonim glavu na njegov grob, mogu čuti otkucaje srca Sv. Nauma. Pažljivo slušajući čula sam blage otkucaje što je baš začuđujuće.
Cijeli kompleks manastira krase raskošni paunovi, bogata i čista priroda. Isto tako turistička je destinacija pa možete kupiti razne suvenire, probati najukusniju tradicionalnu makedonsku hranu, voziti se čamcem i vidjeti izvore Ohridskog jezera.
Što god od makedonske hrane izaberete, ne možete pogriješiti. Sigurna sam da u Makedoniji nećete ostati gladni jer porcije su obilne i ukusne, a ugostitelji uvijek nasmijani i ljubazni. Ali ono što obavezno morate probati i što preporučujem je: mućkalica, gravče na tavče, šopska salata, šarska pljeskavica, bitolski topljeni sir, mesni uštipci i mnogo drugih specijaliteta, a ako ste više za slatko onda su tu baklava, tulumbe i pivarke.
Uz sve to možete nazdraviti makedonskim vrhunskim vinima, ali i tradicionalnim pićima žoltom i mastikom.
Ako krenete sjeverozapadno od Ohridskog jezera, doći ćete do jedne malene općine koja ima svoj novac i svoju putovnicu, a zove se Vevčani. Posjet općini Vevčani bio je isto tako izlet (27. kolovoza) u sklopu Ljetne škole. Vevčani inače njeguju manifestaciju staru 14 stoljeća, a to je Vevčanski karneval koji se inače održava 13.-14. siječnja. Fotografije s karnevala pogledali smo u Multikulturalnom centru “Kosta Srbakoski” kao i izložbu likovnih radova vevčanskih autora. Glavna atrakcija u Vevčanima su izvori koje smo imali priliku vidjeti.
Imali smo dovoljno slobodnog vremena i većinom smo ga iskoristili kako bismo razgledali grad Ohrid. Isto tako kupali smo se u Ohridskom jezeru i družili na plaži. Ohrid ima bogatu povijest, u srednjem vijeku nazivali su ga Slavenskim Jeruzalemom. U Ohridu se nalazi Antički teatar i sačuvan je samo donji dio kazališta. Izgrađen je između dvaju brežuljaka kako bi se kazalište zaštitilo od vjetrova koji mogu ometati akustiku za vrijeme predstave. I danas je kazalište u funkciji i najviše služi za predstave tradicionalne manifestacije Ohridsko ljeto. Iznad starog dijela grada Samuilova tvrđava, nazvana po tome jer se vjeruje da je tamo nalazio glavni grad Samuilove države. Posjetili smo Crkvu sv. Sofije u kojoj možete pogledati mnoge freske i crkvu Sv. Jovan Kaneo za koju kažu da je najfotografiranija u Ohridu.
Slobodno vrijeme Lucija i ja iskoristile smo i kako bismo posjetile našu profesoricu Stojanovsku koja nas je provela svojom rodnom Bitolom koja je smještena na jugozapad Makedonije. Prošetale smo Širokim sokakom gdje smo popile i kavu i probale bitolski topljeni sir. Inače u to vrijeme u Bitoli, od 20. do 27. kolovoza, trajao je u Međunarodni festival filmske kamere “Braća Manaki”. Braća Manaki pioniri su kinematografije i fotografije u jugoistočnoj Europi.
Osim što je ovo moj prvi dolazak na Ljetnu školu, prvi put sam i u Makedoniji. Mnogo je seminarista koji nisu prvi put dio ove Škole. Oni se ponovno vraćaju na ovu Ljetnu školu, ali i u Makedoniju jer kako kažu osjećaju se u Makedoniji kao doma i uvijek su toplo ugošćeni, što sada mogu i sama potvrditi. Osim što sam iz Makedonije ponijela veliki broj uspomena, knjiga i suvenira, tamo je ostao i dio mene. Zahvalna sam na stečenom znanju, na puno prijateljstava koja sam sklopila i srdačnim ljudima koje sam upoznala u Makedoniji. Jedva čekam ponovno se vratiti u zemlju gdje sunce vječno sja.
