Distopijska književnost oblik je spekulativne fikcije koja je započela kao odgovor na utopijsku književnost. Distopija je zamišljena zajednica ili društvo koje je dehumanizirajuće i zastrašujuće. Distopija je antonim utopije (savršeno društvo).
Distopijska fikcija značajna je u književnosti jer nudi viziju budućnost. Ona može biti način da se čovječanstvo educira i upozori na opasnosti trenutnih društvenih i političkih struktura u svijetu. Primjerice roman Margaret Atwood “Sluškinjina priča” događa se u futurističkim Sjedinjenim Državama i upozorava na opresivni patrijarhat. distopijske priče zahtijevaju veću suspenziju nevjerice i mogu biti vrlo maštovite. Primjer toga, je Orwellova Životinjska farma koja govori o skupini svinja koje su se pobunile protiv svog ljudskog farmera. Uspon domaćih životinja na vlast temelji se na ruskoj revoluciji. Distopijski romani mogu potaknuti čitatelje da drugačije razmišljaju o trenutačnoj društvenoj i političkoj klimi, a u nekim slučajevima mogu čak potaknuti i akciju. Središnje teme kojima se distopijske priče bave su:
1. Državna kontrola
2. Tehnološka kontrola
3. Ekološka katastrofa
4. Preživljavanje
5. Gubitak individualizma
Državna kontrola
Vlada igra veliku ulogu u distopijskoj književnosti. U tim romanima, pričama ili nema vlade ili vlada predstavlja opresivno tijelo. Uglavnom u tim pričama svijet kontrolira vlada, u većini slučajeva djeluje totalitarna vlada koja drži nadzor nad svim ljudima, te ih kontrolira.
Primjeri za čitanje: George Orwell “1984.”, Ursula K. Le Guin “Always Coming Home”, Suzanne Collins “Igre gladi”
Tehnološka kontrola
Napredna znanost i tehnologija u distopijskim djelima nadilaze alate za poboljšanje svakodnevnog života. Tehnologija se u tim pričama često prikazuje kao kontrolirajuća, sveprisutna sila i često se koristi kao taktika za poticanje straha.
Primjeri za čitanje: Aldous Huxley “Vrli novi svijet”, Philip K. Dick “Sanjaju li Androidi o električnim ovcama?”, M.T. Anderson “Feed”
Ekološka katastrofa
Distopijski romani često su smješteni u svijetu koji je doživio apokalipsu i većina čovječanstva je izumrla, a radnja se događa u uništenom apokaliptičkom svijetu.
Primjeri za čitanje: Cormac McCarthy “The Road”, James Dasher “The Maze Runner”
Preživljavanje
Opresivne moći i razaranje u distopijskim svjetovima često prepuštaju stanovnike samima sebi. Likovi se bore za preživljavanje i opstanak
Primjeri za čitanje: Stephen King “Čovjek koji trči”, William Golding “Gospodar muha”, Jeanne DuPrau “Grad Ember”
Gubitak individualizma
Mnoge distopijske priče opisuju opasnosti konformizma i pitaju se kako bi se potrebe društva u cjelini trebale usporediti s individualnim potrebama. U većini slučajeva građani tih svjetova nemaju slobodu kreativnog razmišljanja, ili bilo kakvog drugačijeg razmišljanja.
Primjeri za čitanje: Ray Bradbury “Fahrenheit 451”, Lois Lowry “The Giver”, Yevgeny Zamyatin “We”
Izvor slike: Pinterest
