Krajem listopada, točnije 31. listopada, obilježava se Svjetski dan štednje. Spomen je to na Prvi međunarodni kongres štedioničara. Cilj Svjetskog dana štednje jest promicanje i jačanje svijesti svakog pojedinca o štednji. Kakvo je stanje po pitanju štednje u Republici Hrvatskoj? Jesu li građani uza sve veću inflaciju u mogućnosti štedjeti? Brojna provedena istraživanja na temu financijske pismenosti kako mladih tako i ostalih građana Republike Hrvatske dolaze do zaključka kako Hrvati ne posjeduju dostatna znanja o financijama.
Zašto je važno naučiti osnovne pojmove o financijskoj pismenosti i njihov značaj u svakodnevnom životu pojedinca te kada je najbolje krenuti s učenjem, ali i o ulozi obrazovnih institucija u tom pogledu razgovarali smo s prof. dr. sc. Natašom Žunić Kovačević, redovitom profesoricom s Katedre za financijsko pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.
Predstavite se našim čitateljima.
Prof. dr. sc. Nataša Žunić Kovačević, redovita sam profesorica financijskog prava na Pravnom fakultetu u Rijeci, s više prodekanskih mandata koji i trenutno obnašam. Predstojnica sam Katedre za financijsko pravo i nositelj većeg broja kolegija integriranog sveučilišnog studija Prava, stručnog studija te posebno poslijediplomskog i doktorskog studija. Angažirana sam na Sveučilištu, ali i u radnim skupinama, najčešće Ministarstva pravosuđa i uprave te Ministarstva financija Republike Hrvatske. Kod kuće sam u drugačijim mandatima okružena dečkima, ponosna mama dva dečka, srednjoškolca i studenta, uz supruga.
Svjetski dan štednje obilježava se 31. listopada. Zašto je važno obilježavati taj dan?
Svjetskim danom štednje obilježava se povijesni događaj – Prvi međunarodni kongres štedioničara koji je održan 31. listopada 1924. godine u Milanu, gdje se tražilo rješenje za izlaz iz krize koju je prouzročio Prvi svjetski rat. Jasan je značaj štednje i financijske pismenosti od tada do danas – radi se o pretpostavci stabilnosti, rasta i razvoja društva. Svaka akcija usmjerena podizanju svijesti o nužnosti štednje i rastu financijske pismenosti, uvijek je dobrodošla. Jasno, štednja i potrošnja imaju svoje zakonitosti koje je dobro znati, a bez osnovnih znanja o tome mnogi se ne snalaze, kako u vremenima krize, tako ili još više, u vremenima rasta i razvoja društva.
„Financijska nepismenost štetna je, čak i opasna za svako društvo. Zato financijsko opismenjavanje jest i preventivna aktivnost svakog društva i države.“
Uz niske plaće, sve veću inflaciju, uvođenje eura, mogu li građani Republike Hrvatske uštedjeti dio iznosa od plaće? Je li moguće uza sve nabrojeno ostvariti trend rasta štednje?
Zanimljivo je izdvojiti samo nekoliko pokazatelja koji govore o tome, poput javno dostupnih podataka HNB-a o dosad najvećoj razini štednih i oročenih depozita kod banaka – od 190 milijardi kuna – moglo bi se možda zaključiti da hrvatski građani znaju što je štednja te da se ostvaruje trend rasta štednje. Ipak, jednako važan – ili važniji podatak HNB-a – ukazuje na visoku koncentraciju štednje unutar malog broja štediša. Radi se rastućoj nejednakosti u našem društvu.
Što je i zašto je važna financijska pismenost?
Financijska je pismenost, dio opće pismenosti, danas i toliko važne informacijske pismenosti te dio pravne pismenosti. Često se navodi definicija Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) koja financijsku pismenost definira kao svojevrsnu kombinaciju znanja, vještina, stavova i ponašanja te informiranosti, potrebnih za donošenje ispravnih financijskih odluka za ostvarenje individualne dobrobiti. Može se reći da financijska pismenost označava osnovno financijsko znanje koje nam je potrebno za život i rad u današnjem okruženju, pri čemu u pravilu ima tri komponente: financijsko znanje, financijsko ponašanje i odnos prema novcu.
Kakvo je općenito financijsko znanje građana Republike Hrvatske oko razumijevanja osnovnih ekonomskih pojmova?
Iako noviji rezultati istraživanja razine financijske pismenosti u Hrvatskoj koje je krajem 2019. godine provela OECD pokazuju blagi porast u odnosu na 2015., treba reći da je prosječna ocjena financijske pismenosti građana Hrvatske svega 12,3 od ukupno 21 boda (59%). Može se reći ocjena dovoljan – 2. No, treba jednako istaknuti da je pitanje financijske pismenosti postalo obrazovni prioritet brojnih, recimo razvijenih europskih zemalja poput Velike Britanije, Njemačke, Austrije i Poljske koje su pokrenule programe financijskog opismenjavanja svojih građana.
Razna istraživanja koja su provedena na temu financijske pismenosti mladih ističu kako mladi u Republici Hrvatskoj ne posjeduju dostatna znanja o financijama. Kako to promijeniti?
Naravno da je rješenje u edukacijama, najrazličitijih vrsta i sadržaja. Naime, financijska pismenost mladima omogućuje ili olakšava i pristup visokom obrazovanju odnosno donošenje odluke o tome hoće li studirati ili raditi, možda oboje, odluke o samozapošljavanju, i razne druge važne životne odluke. Što su ranije mladi upoznati s osnovnim pojmovima, informirani o mogućnostima, to će biti uspješniji u ostvarenju svojih planova, ne samo financijskih.
„Financijska pismenost je dio ostvarenja toliko potrebne pravne i svake druge sigurnosti pojedinaca. Ona pridonosi stabilnosti.“
U kojoj dobi je poželjno krenuti s učenjem o financijskoj pismenosti, odnosno o odnosu prema trošenju novca, financijskom ponašanju, o važnosti štednje i slično?
Teško je takvo što odrediti – neće se pogriješiti ako se što ranije krene. Naravno, to učenje i programi moraju biti prilagođeni adresatima. Ipak, sve ranija dobna granica u kojoj djeca i mladi dolaze u kontakt s novcem jedan je od glavnih razloga zašto je nužna što kvalitetnija financijska informiranost i obrazovanost građana već u osnovnoškolskom sustavu. To znači postavljanje osnova racionalnog financijskog razmišljanja, poput osnovnoškolskih projekata koji govore što je to „kasica-prasica“ do potrebitih punijih srednjoškolskih programa koji trebaju uključivati i složenije pojave i pojmove financijske pismenosti.
Što u tom pogledu mogu učiniti obrazovne institucije? Primjerice, uvođenjem u nastavu predmeta s temama kao što su financijska pismenost, pojmovi iz ekonomije, financija i drugo.
U tom segmentu obrazovne institucije imaju veliku odgovornost – teme iz područja financijske pismenosti dobro je pokušati uključiti u nastavne programe, a i izvan toga formalnoga okvira, postoje mogućnosti kako približiti ta važna životna pitanja građanima. Programi cjeloživotnog učenja, razni seminari, radionice usmjereni građanima i društvu već su dostupni, no treba raditi na njihovoj većoj brojnosti i dostupnosti. Npr. na fakultetima se predlažu kolegiji o osobnim financijama, pa primjerice, na našem, Pravnom fakultetu u Rijeci imamo kolegije koji pokrivaju teme zaštite potrošača ili pak teme osobnog bankrota – do čega dolazi, nažalost, i kod financijski pismenih građana.
No, može se reći da postoji takva odgovornost, svojevrsna obveza i izvan obrazovnog sustava u smislu obveze vlasti, vlade na financijsko opismenjavanje građana jer financijska pismenost nije samo stvar pojedinca. Naime, financijska ne/pismenost koja se pojavljuje npr. u vidu pretjeranog i nepromišljenog zaduživanja pojedinca, neinformiranosti građana o financijskim instrumentima i uslugama koje se nude na financijskim tržištima, veliki brojevi blokiranih građana i druge slične pojave svakako mogu dovesti i dovode do nestabilnosti cijelog financijskog sustava, pravne nesigurnosti i sprječavanja gospodarskoga rasta i razvoja. Suvremena društva i pravne države takve financijske nestabilnosti i pravne nesigurnosti shvaćaju dovoljno ozbiljnima te se sustavno bave financijskom pismenošću.
