Oni koji su se uputili u Art Kino na zatvaranje Impulse festivala imali su priliku doživjeti transcendentalno iskustvo! Hrvatski kvartet Chui uživo je pratio prikazivanje dokumentarnog filma Berlin – Simfonija velegrada. Tako su mnogobrojni posjetitelji ispratili 10. festival glazbe i urbane kulture uživajući u njihovom vrhunski orkestriranom spoju.
Sam film zapravo je podario ime čitavom žanru eksperimentalno-dokumentarnih filmova čija je tematika prikaz scena iz urbane svakodnevice velegrada. Redatelj filma Walter Ruttman 1927. godine stvorio je ovaj crno bijeli nijemi film i glavnu ulogu pridao Berlinu. Karakteristika samog žanra jest da odskače od dotad popularnih antropoloških tema istraživanja. Naime, dugo vremena predmet discipline bio je ono drugačije, egzotično i udaljeno, no simfonija velegrada okreće priču u smjeru osnog poznatog, točnije u smjeru onog što nam je toliko dobro poznato da u tome ni ne vidimo smisao za dublje proučavanje. Tako su kadrovi filma fokusirani na ritmično ponavljanje svakodnevnih događanja poput vlakova na tračnicama, ljudi na ulici i strojeva u tvornici. Naizgled banalne radnje kao što su sakupljanje smeća, razgovor na cesti ili lijeni hod mačke povezane su u veću cjelinu kroz sekvence koje traju taman dovoljno dugo da u njima zamijetimo nešto poetično. Gledano iz povijesne perspektive, film vješto ilustrira period industrijalizacije i urbanizacije te atmosferu užurbanosti koja se nadvija nad velegradom. Samim time daje nagovještaj onome što slijedi: kaotičnosti potrošačke i popularne kulture. Elementi toga vidljivi su već u 20-im godinama prošloga stoljeća kroz budno oko kamere koja bilježi vrevu tako pomno da djeluje koreografirano. Doista, zoomirani kadrovi proizvodne trake i robe koja njome putuje stvaraju ritam koji ne moramo ni čuti da bi ga zamislili. Ukomponiravši svoj unikatan zvuk, Chuijevci su postigli pravu ekstazu jazza, rocka i elektronike od koje se čitava kino dvorana tresla. Prikaz Berlina kao organizma kulminirao je u onim momentima kada su radnje na ekranu u svojoj avangardnosti bile toliko jednostavne da je glazbena pratnja naprosto oduševljavala svojom preciznošću i slikovitošću.
Chui se sastoji od 4 strastvena zaljubljenika u glazbu i vrsna muzičara, a oni su: Toni Starešinić na klavijaturama, Vojkan Jocić na saksofonu, Konrad Lovrenčić na bas gitari te Ivan Levačić na bubnjevima. Svoj talent Chuijevci su razmjestili prateći strukturu filma, odnosno svaki je skladao glazbu za jedan čin. Zvukovi syntha, saksofona i bubnjeva bacali su u trans, a ponovno nabrijavali tako da noge same poskakuju u ritmu. Nastup su odradili s tolikom energijom da po završetku filma nije bilo gledatelja koji se usudio pljeskati kraće od 5 minuta. Genijalnost ovog intermedijalnog iskustva preporučila bih svima koji nisu imali prilike prisustvovati njihovoj izvedbi!
Po završetku, publika se uputila na druženje i razmjenu dojmova o samom eventu, ali i čitavom uzbudljivom tjednu koji su priredili organizatori. Rijeka je protekli tjedan uz bogati program imala priliku iskusiti rapsodiju umjetnosti u kojoj je svatko mogao pronaći nešto za sebe. Impulse festival tako je ovogodišnje izdanje zaključio upravo kroz praktični dokaz svojeg slogana: glazba je svugdje.
Autorica teksta: Irena Hojsak
