Glazbena tribina „Kako to?“ održala se u sklopu desetog Impulsa, riječkog klupskog boutique festivala. Gosti ovogodišnje druge glazbene tribine bili su Andrija Vujević, poznatiji kao Vojko V, radijski voditelj i glazbenik Antonio Livaić koji stvara pod umjetničkim imenom Doktor te asistentica na Filozofskom fakultetu u Rijeci, Dunja Matić Benčić. U ulozi moderatorice odlično se snašla studentica Anja Matić.
U opuštenom razgovoru publika je imala prilike saznati odakle skupljaju znanje i inspiraciju za svoj rad te čiji utjecaji su zaslužni za njihova djela. Osvrnuli su se i na koje načine se glazbeni ukus mijenjao kroz vrijeme te kako funkcionira glazbena industrija u Hrvatskoj. Glavna tema rasprave odnosila se na glazbeni ukus mladih danas, odnosno što panelisti misle – koju glazbu mladi danas slušaju?
Najmlađi sugovornik Antonio, zaobišao je konkretizaciju žanra muzike mladih jer smatra da je to preveliki spektar subkultura i žanra. Međutim, ističe važnost muzike u smislu prepoznavanja, pripadnosti i pokreta.
–Nije važno na koji način, i vjerojatno tu pričamo o takvom spektru glazbe koji ne možemo ni opisati, koliko je zapravo širok žanrovski, ali mislim da je to najbitnije – neki osjećaj pripadnosti…i neki osjećaj, mi smo kao neki pokret – ističe mladi glazbenik.
Vojko V koji je nedavno objavio album Dvojko na kojem se nalazi i pjesma u trajanju od 20 minuta s uvodnom špicom emisije Plodovi zemlje, glazbeni ukus mladih danas promatra kao buntovni stav i dio karaktera omladine.
-Mladi slušaju ono što će im braniti njihovi roditelji da slušaju. Sedamdesetih se slušao punk ili što već, jazz je bio buntovan šezdesetih, sad su buntovne ove cajke – komentira reper Andrija Vujević.
Moglo se čuti i stajalište iz druge perspektive. Dunja je ukazala na studiju iz 2020. godine pod nazivom „Klasika, punk i cajke“ koja otkriva da veliku ulogu u odabiru glazbe, igraju i socio-ekonomske okolnosti, edukacija i sadržaj kojim su mladi okruženi tijekom odrastanja.
-Ako si ti odrasla u više klasnoj ili srednje klasnoj sredini, familiji s visokoobrazovanim roditeljima, znaš neki strani jezik, ako si od mladih nogu bila izložena nekim određenim utjecajima, išlo se u kazalište, onda postoji šansa da će se i ukus razvijati s određenom širinom i određenim eklekticizmom. Ako nisi imala tu sreću, ako se ne priča strani jezik, ako si došla iz strukovne škole pokazalo se da se taj ukus sužava na narodnu muziku. To me iznenadilo koliko su stvari zapravo predvidljive, kad sam čitala to istraživanje – ističe asistentica.
Kada govorimo o promjenama ukusa mladih nekada i sada, utvrdilo se kako je jedina razlika koja se promijenila da je ukus mladih postao heterogen.
-Ti si se prije više vezivao uz određeni žanr pa kad si slušao punk, to je pratilo određeni lifestyle, određene vrijednosti, odijevanja i estetike, a sad je to „miš – maš“ svega i zapravo ljudi slušaju svašta – zaključuje Dunja.
Ono što znamo je da je jazz kultura bila popularna šezdesetih, punk kultura sedamdesetih, a danas su, između ostalih, to cajke. No i dalje se ne može utvrditi što će naredne generacije „izvući iz ormara“ povijesnog razvoja glazbe i preoblikovati u hitove njihovog doba. Možda dođe do nastajanja još pokojeg novog žanra. Ne zna se.
Autorica teksta: Lana Kovačević