Posljednjih nekoliko godina teorije zavjere proširile su se svijetom i postale sve popularnije. Te su teorije bile predmet intenzivnih rasprava na društvenim mrežama, a često se oslanjaju na teorije o tajnim dogovorima, obmanama i manipulacijama. Unatoč tome, mnogi se pitaju jesu li teorije zavjere opasne dezinformacije ili nešto drugo?
Teorije zavjere često se sastoje od tvrdnji koje nemaju znanstvenu osnovu ili su vrlo kontroverzne. Među glavnim teorijama zavjera su teorije o lažiranju slijetanja na Mjesec ili tvrdnje o tome da su vodeće osobe u svijetu zapravo vanzemaljci. Postoje i teorije o pokušajima stvaranja “Novog svjetskog poretka” koji će preuzeti vlast nad planetom Zemljom. Međutim, u posljednjih nekoliko godina, fokus se prebacio na teorije zavjere povezane s pandemijom COVID-19.
Mnogi znanstvenici i zdravstveni stručnjaci uvjeravaju nas da su cjepiva protiv COVID-19 sigurna i učinkovita, no teorije zavjere tvrde suprotno. Neki tvrde da su ta cjepiva zapravo otrovne tvari razvijene za kontrolu populacije, dok drugi tvrde da je cijela pandemija izmišljotina. Tvrdnje su neutemeljene, a kritičari kažu da teorije zavjere mogu imati štetne posljedice, poput smanjenja povjerenja u znanstvene izvore ili povećanja rizika od širenja virusa.
S druge strane, neki vjeruju da teorije zavjere predstavljaju opravdane sumnje o strukturama moći i da su dio kritičkoga mišljenja. Kritičari tvrde da su teorije zavjere prvenstveno izraz nepovjerenja u sustav, što može dovesti do neprimjerenih reakcija i širenja dezinformacija.
Moramo shvatiti da teorije zavjere često proizlaze iz osjećaja nemoći, nezadovoljstva i nepovjerenja u vlast. U svijetu u kojem se informacijama lako manipulira i u kojem postoji korupcija, nije iznenađujuće da ljudi traže alternativno objašnjenje.
Da bismo se suprotstavili širenju dezinformacija, važno je uložiti prvenstveno u edukaciju i promicanje kritičkog razmišljanja među ljudima. Institucije visokog obrazovanja, kao što su sveučilišta i fakulteti, imaju ključnu ulogu u podučavanju studenata o evaluaciji izvora i analizi podataka. Osim toga, mediji i novinari imaju odgovornost da pruže provjerene informacije temeljene na činjenicama, no i sami znamo da medijski izvori danas uopće nisu nešto na što bi se mogli osloniti kada je u pitanju valjanost informacija.
Dezinformacije mogu imati kobne posljedice, posebno u slučajevima poput korone virusa. Edukacija, dijalog i samostalno istraživanje možemo svrstati u najmoćnije oružje u borbi protiv istih.
