Za početak, ako nam se možete malo predstaviti. Tko ste i čime se bavite?
Ja sam Marko Kovačić, radim kao prodekan za znanost i međunarodnu suradnju na veleučilištu
Bernays. Isto tako profesor sam na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci i u svom pedagoškom i
znanstvenom radu bavim se mladima, prvenstveno politikom za mlade, radom s mladima i
građanskim odgojem i obrazovanjem.
Zašto ste se odlučili baviti mladima?
Pa zato što se nas jako malo htjelo time baviti, to je najiskreniji odgovor. Ali mene su mladi oduvijek
fascinirali i još dok sam ja pripadao u tu dobnu kohortu. Bilo mi je jako zanimljivo proučavat kakvi su
moji kolege i koliko se razlikujemo, moje društvo od nekog drugog društva i vrlo rano sam se uključio
u rad organizacija mladih i za mlade i ostalih aktivnosti civilnog društva. Na neki način kroz taj rad s
mladima sam shvatio da je to nešto čime se ja želim bavit. Pri povratku iz Hrvatske sam se zaposlio u
organizacijama mladih i za mlade, pa sam u nekoliko njih i radio gdje sam zapravo bio youthworker.
Centar za tehničku kulturu provodi različite neformalne metode za razvoja STEM kompetencije, ako odete u Filmaktiv vidjet ćete na koji način mogu mladi koristiti
film kao alat u inkluziji.
Dugo vremena sam radio kao youthworker i onda sam shvatio da je to jako teško zanimanje ukoliko ga želiš raditi kvalitetno. Onda sam se odlučio baviti radom s mladima iz jedne druge perspektive, a to
je akademske i 2013. godine sam došao u Institut za društvena istraživanja gdje sam ostao idućih 10 godina upravo se baveći znanstvenim radom u području mladih, a paralelno s tim razvijajući različite obrazovne programe upravo u području rada s mladima. I dalje smatram da su mladi jedna velika enigma, koje ne razumijem i kojima treba puno studioznije pristupiti i dok god to smatram mislim da će biti posla za mene. Evo ukratko to je razlog zašto se ja bavim mladima, zato što još i dalje me intrigirate.
Spomenuli ste da ste radili kao youthworker. Onima koji ne znaju tko su youthworkeri, kako bi ste to objasnili?
Youthworker je osoba koja stupa u kontakt s mladima i koja se brine za to da napravi poticajno
okruženje za kvalitetan razvoj mlade osobe, kako na individualnoj tako na društvenoj i političkoj
razini. Drugim riječima, osoba koja radi s mladima, youthworker, omladinski radnik ili radnik s
mladima, to su sve sinonimi istog zanimanja, potiče mlade da ostvare svoje potencijale i uključe u
društvo. Također, isto tako se brine za socijalnu inkluziju svih mladih. On ili ona kroz različite
aktivnosti, bilo da su to aktivnosti u okviru centra za mlade, kluba za mlad, organizacije mladih i za
mlade, razvija programe, radionice, seminare, konferencije, razmjene, studijske posjete upravo s
ciljem postizanja kvalitetnog okruženja u kojem će se mlada osoba osjećati ugodno ali i u kojoj će se
dogoditi razvoj kompetencija koje su predviđene. Sasvim kratko: youthworker, radnik s mladima ili
osoba koja radi s mladima je zapravo osoba koja pomaže mladima da kvalitetno navigiraju svoj put iz
ovisnosti u neovisnost odnosno pomaže u njihovom razvoju.
Vi ste sada spomenuli da je važno da mladi sudjeluju u zajednici te se često susrećemo s izjavom
da „na mladima svijet ostaje“. Međutim, mnogobrojna istraživanja pokazuju da upravo mladi koji
bi trebali biti inovatori novih projekata i ideja, nisu inovatori ili ih je vrlo maleni broj. Što Vi mislite
koji je uzrok tomu?
Pa ja uvijek pripadam onoj školi koja krivi sustav, kad kažem sustav ne mislim na državu nego
generalno društvo. Živimo u Republici Hrvatskoj koja ne prepoznaje i ne vrednuje i mislim da se jako
malo ulaže u stvaranje tog nekog poticajnog okruženja za inovacije i kreativnost. Ja mislim da smo mi
društvo koje vrlo često više voli ići nekim utabanim stazama, a ne nužno eksperimentirati, a to je
nužno različito od prosjeka mladosti. Mladost kao specifični društveni fenomen i razvojna faza, sama po sebi podrazumijeva određeno eksperimentiranje, skretanje sa staza, otkrivanje nečeg novog i
stvaranje nove vrijednosti. Kada se spoji težnja sa društvom i institucijama koje te pokušavaju staviti
u kućice i kategorije i pokušava, kako kroz medijski i obrazovni sustav ali isto tako i političke
Mladi su nezadovoljni društvenim i političkim sustavima odnosno, smatraju da je kronizam, nepotizam,
mito i korupcija nešto što prevladava u Hrvatskoj.
institucije na neki način konstantno socijalizirati u već postojeće kategorije onda to bude jako obeshrabrujuće za mlade. Tako da ja bih rekao, da ukoliko želimo mijenjati i iskoristiti potencijal koji mladi imaju, moramo im dati prostora da to rade. Odnosno moramo stvoriti uvjete u kojima će se ta kreativnost i inovativnost koju svakako posjeduju; jer kada im ti daš različite materijale, oruđa i kada ih ohrabriš oni stvarno naprave genijalne stvari ,ali socijalizirani su nažalost još od početka obrazovnog sustava da slijede utabane staze i puteve koji su ne toliko komplementarni s njihovim težnjama, aspiracijama, željama i potrebama.
U skladu s time, biste li povezali to ne funkcioniranje sustava sa sve većim brojem iseljavanja mladih iz Hrvatske i što Vi vidite kao rješenje da se oni zadrže u Hrvatskoj?
Istraživanja na nacionalno reprezentativnim uzorcima vrlo jasno pokazuju da postoje dva osnovna
klaster razloga zašto se mladi iseljavaju. S jedne strane to su ekonomski faktori gdje mladi misle da
mogu dobiti puno više novaca za isti posao kojeg će obavljati u inozemstvu. A druga stvar je da su
mladi nezadovoljni društveni i političkim sustavima odnosno, smatraju da je kronizam, nepotizam,
mito i korupcija nešto što prevladava u Hrvatskoj i da je onda zapravo puno lakše otići negdje gdje je
situacija manje ovisna o stranačkim vezama i svim onim izvitoperenim realizacijama društvenog
kapitala. Drugim riječima, kada bi smo mogli povećati životni standard, odnosno povećati plaće zato
što Hrvatska uistinu je na začelju Europske Unije što se tiče cijene rada koji se plaća i kada bismo
mogli na neki način iskorijeniti korupciju, naravno korupcija se nikada ne može u potpunosti
iskorijeniti, ali barem smanjiti s obzirom na razini kojoj je. Onda bi mladi naravno tu vidjeli
perspektivu za svoj ostanak. Dok god se o ovim temama priča isključivo deklaratorno odnosno na
nekoj nominalnoj razini, i dok se ne odlučimo iz temelja pozabaviti ovim stvarima onda ćemo imati
jedan tako veliki broj iseljavanja mladih prema državama koje u ova dva pogleda uistinu jesu
razvijenije nego Republika Hrvatska.
Što mladi kao pojedinci mogu napraviti kako bi poboljšali/popravili svoj status u društvu?
Pa prvo moraju znati koja su njihova prava, odnosno koja su im prava ukinuta, odnosno na neki način
nedovoljno dana. Nakon što se informiraju oko toga što trebaju, što mogu, što žele, što znaju i što
smiju onda mogu krenuti nešto raditi. Ja sam apsolutni zagovornik toga da se mladi bune, da
iskoriste svoj mladenački bunt i pokažu ono što žele. Meni se nekako čini da sve počinje od
obrazovanja, sve počinje s osnaživanjem , tako da s jedne strane mladi, odgovornost društva i države
je njima ponuditi kompetencije o tome da znaju kako kreirati vlastitu zajednicu odnosno kako
Youthworker je osoba koja stupa u kontakt s mladima i koja se brine za to da napravi poticajno
okruženje za kvalitetan razvoj mlade osobe, kako na individualnoj tako na društvenoj i političkoj
razini.
promijeniti ono što im ne odgovara ali s druge strane odgovornost je i na njima da se informiraju koje mogućnosti su im na raspolaganju jer laž je reći da ne postoje nikakve mogućnosti samo jednostavno puno je lakše nakon predavanja otići na kavu i pričati o TikToku i Instagramu nego stvarno pričati o tome da primjerice je ukinuto mjesto organizatora studentskog slobodnog vremena
u Studentskom centru Rijeka ili je to jednostavno jako smanjeno. Ili primjerice naši studenti možda ne znaju koja je uloga i koje su mogućnosti Studentskog zbora, kako fakulteta tako i Sveučilišta. To su
neke stvari koje studenti koji čitaju ovaj intervju mogu napraviti ukoliko su zainteresirani, ali to je isto njihova odgovornost. Ne možemo uvijek kriviti samo sustav, možemo kriviti i mlade koji nisu
informirani, odnosno koji nemaju želju, potrebu, motivaciju ili aspiracije uložiti više truda kako bi postigli neki bolji položaj i onda je puno lakše žaliti se nego zasukati rukave i nešto napraviti.
Što se tiče raznih udruga mladih i za mlade koje djeluju u Hrvatskoj, možete li nam objasniti koja je
razlika udruga mladih i za mlade te postoje li neke koje su Vama posebno zanimljive da biste ih
istaknuli?
Udruge za mlade su organizacija civilnog društva ili bilo kojeg drugog sektora koja ima mlade za
ciljnu skupinu. To znači primjerice može biti Grad Rijeka zato sto se na neki način bavi mladima , ali to
može biti i Centar za socijalnu skrb, a udruga mladih ima minimalno 50% mladih, znači osoba mladih
od 30 godina u svom upravljačkom tijelu. Organizacije mladih i za mlade su jako važne. Zašto? Zato
što pružaju usluge koje su važne mladima. One bi trebale osluškivati što se to događa s populacijom
mladih i nuditi takve neke aktivnosti i nuditi aktivnosti koje nisu ponuđene od stranica jedinica
lokalne samouprave odnosno države ili obrazovnog sustava i na taj način biti komplementarne u
nuđenju usluga koja se bave kako inkluzijom tako participacijom i osnaživanjem. Organizacije mladih
i za mlade imaju jako važnu ulogu u Hrvatskoj zato što organiziraju slobodno vrijeme mladih, nude mladima mogućnosti za različita putovanja svrhu učenja i usavršavanja, ali isto tako i stvaranja
Budite buntovni, budite aktivni i preuzmite svijet u svoje ruke i ne čekajte da budete budućnost nego preuzmite ga sada kako biste ga kreirali na način koji vama najviše odgovara.
dodane vrijednosti i upoznavanje drugih ljudi i njihovih vršnjaka i realizacija nekakvih projekata koje možda imaju ili otkrivanja nekakvih talenata za koje nisu znali. Tako recimo ako odete u neku od
organizacija za mlade i mladih koje postoje na području grada Rijeke kao sto je to primjerice udruga Delta koje će naši studenti (op.a. Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci) u sklopu kolegija Pedagogija
rada s mladimaonda ćete moći vidjeti da oni organiziraju nešto što se zove Akcija za 5! To je jedna od aktivnosti u kojoj mladi iz srednjih škola odlaze u jedinicu lokalne samouprave konkretno grad Rijeku i
tamo rješavaju neke probleme koji se njih tiču u suradnji s predstavnicima grada kao takvoga.
Ukoliko odete u Centar za tehničku kulturu tamo ćete kroz različite neformalne metode učiti na koji način razviti STEM kompetencije, ako odete u Filmaktiv vidjet ćete na koji način mogu mladi koristiti film kao alat u inkluziji, ako odete primjerice u Žmergo vidjet ćete kako kvalitetno vršiti informiranje ili savjetovanje mladih s obzirom da se oni kao udruga u Opatiji bave mladima. Drugim riječima,
udruge mladih i za mlade pružaju one usluge koje su potrebne ovom društvu, konkretno mladima i na
taj način, kroz te usluge integriraju mlade u društvo i isto tako osnažuju ih i potiču na aktivan angažman.
I za kraj, imate li kakvu poruku za čitatelje Kišobrana?
Budite buntovni, budite aktivni i preuzmite svijet u svoje ruke i ne čekajte da budete budućnost nego
preuzmite ga sada kako biste ga kreirali na način koji vama najviše odgovara.
Intervju provele Nika Adžić i Nika Zrinščak.
