Majstor i Margarita Mihaila Bulgakova, napisan je tijekom burnih posljednjih dvanaest godina njegova života, od 1928. do 1940. godine. Alegorija za SSSR pod kultom Staljinove ličnosti, ovaj je rad bio uvelike ograničen, što dokazuje i to da je knjiga službeno objavljena u svom necenzuriranom obliku tek 1973. godine.
Bulgakov maestralno prepričava drevnu priču o doktoru Faustu kombinirajući likove iz antike s modernim likovima. Isprepliće prekrasnu ljubavnu priču između pisca, Majstora i njegove ljubavnice Margarite, s pričom o profesorom crne magije Wolandu koji stiže u sovjetsku Moskvu. Woland remeti običan život svojim apsurdnim ludorijama koje izvode njegovi đavolski pomoćnici. Tu je i podzaplet: prepričavanje priče o Isusu Kristu kroz Majstorov rukopis. U svojoj je srži Majstor i Margarita duboko ironičan; Kršćanska teologija pomiješana je s nadnaravnim elementima koji utječu, a ponekad ih i prihvaćaju, likovi koji tvrde da su ateisti.
Knjiga počinje s Wolandom koji se pojavljuje pored dvojice članova ateista MASSOLIT-a, moskovskog elitnog instituta za umjetnike, Berlioza i pjesnika koji piše pod pseudonimom Bezdomni. Ironično, MASSOLIT je kratica za “književnost za mase”. Woland ih uključuje u rasprave o teologiji, posebno kroz pozivanje na Majstorov tekst o priči o Ješui Ha-Nozriju, ili Isusu Kristu, i Ponciju Pilatu. On užasno plaši pjesnika, Bezdomnog, dajući bizarna predviđanja o Berliozovoj jezivoj smrti. Iako Berlioz, šef MASSOLIT-a, odbacuje ova proročanstva kao suluda buncanja, ona se na kraju obistine unutar samo nekoliko stranica romana. Wolandovi pomoćnici – ogromna mačka koja govori (Behemoth), lijepa vampirica (Hella), ubojica s jednim očnjakom (Azazello) i groteskni sluga (Koroviev) – prave razne ludorije po gradu. Umjetnici i pisci MASSOLIT-a, članovi visokog društva, pometeni su kaosom koji ova đavolska svita stvara u nizu crne magije, trikova, sramote i jezivih ubojstava, a mnogi su dovedeni do srama. U međuvremenu, Majstor, Kristova figura, čami u duševnoj bolnici dok njegova ljubavnica, Margarita, sklapa pakt s Wolandom kako bi spasila Majstorov rukopis.
Iako svi ti vremenski skokovi, povijesne reference i paralelni zapleti mogu biti zastrašujući, čitatelj se brzo navikne na način na koji je priča ispričana.
Majstor i Margarita je priča o samom autoru. Poznati citat, “Rukopisi ne gore!”, koji Woland kaže Majstoru dok mu pomaže da se oporavi i ispriča svoju priču o Ha-Nozriju, izravna je referenca na Bulgakova koji je spalio prvu verziju knjige kako bi izbjegao Staljinov udar.
Unatoč zatvaranju i ubojstvima mnogih istaknutih umjetnika, pisaca i kritičara, Staljin se donekle pozitivno zanimao za Bulgakova. Bio je to jedinstven odnos, pogotovo jer je Bulgakov bio pisac koji je sebe smatrao Rusom, a ne Sovjetom. Unatoč Bulgakovljevim razornim kritikama režima, Staljin je dopustio Bulgakovu da nastavi svoju kazališnu karijeru, iako je bio prisiljen napustiti svoju književnu strast.
U svojoj srži, Majstor i Margarita je satirična, kvazi-biblijska alegorija koja predstavlja teme koje su ključne za ljudsko iskustvo, kao što su borba između dobra i zla, korupcija u vladi i visokom društvu, ljudska krhkost, religija i proročanstva, i postojanost ljubavi iznad svega. Najviše od svega je intrigantan, zabavan i komičan.
Nikada nije bilo relevantnije vrijeme za čitanje Majstora i Margarite. Dok bjesni rat u Europi dok Rusija napada Ukrajinu, lako je osjetiti očaj zbog naizgled neizbježnog uspona totalitarizma. Majstor i Margarita ulijeva nadu jer ismijava samu prirodu autokratske vlasti. Unatoč tome što je živio pod opresivnim režimom, Bulgakov se znao smijati Staljinovim apsurdima i ismijavati SSSR. Bio je neustrašiv, iako je znao kako se oštro režim obračunava s umjetnicima koji izražavaju neslaganje.
U vrijeme neobuzdanih dezinformacija, lažnih vijesti i propagande, Bulgakovljev roman predstavlja ono što znači biti iskren i kreativan u nadirućoj sjeni autoritarizma.
