Izložba AesthEthic: Estetski, etički i ontološki izazovi postdigitalne umjetnosti

Paula Rakić u plesnom videu “Kapsula zatočeništva” opisuje subjektivni doživljaj simulacije, kloniranja, tehnologije i umjetne inteligencije u kojem se kroz ekspresivne pokrete autorice odnosno plesačice postiže osjećaj nemira, izolacije, zatočeništva i apsurdnosti okruženja.

Marko Mrvoš u multimedijalnom radu “Svijest o stvarnosti” istražuje odnos optičke iluzije i prostora. Rad je specifičan za određeno mjesto koji se mora prilagoditi prostoru u kojem se nalazi kako bi optička iluzija bila ostvarena. U prostoru se između ostalih objekta koje je autor sam kreirao, mogu vidjeti i podaci s društvene mreže X, koji se sastoje od komentara korisnika i predstavljeni su kao mreža jer su svi „umreženi“. Osim dva navedena studentska rada na izložbi su prikazani i radovi umjetnika koji već duže vrijeme djeluju u područjima umjetne inteligencije i umjetnosti zvuka.

Aleksandar Vejnović u audiovizualnoj instalaciji “Komšijske priče” istražuje poslijeratno razdoblje. Zvuk audiovizualne instalacije baziran je na riječi rat koja permutira u različite zvukove. Zvučni i vizualni dio instalacije nisu međusobno povezani, asocijacije su prepuštene posjetiteljima odnosno slušateljima kao i ulazak odnosno izlazak iz instalacije.

Anamarija Podrebarac u svom radu istražuje odnose arhitekture i struktura jednostaničnih organizama dinoflagelata koji nastanjuju oceane. Sposobnost dinoflagelata za iskorištavanje svjetlosti, kao svjetionik bioluminiscencije i kao kompas za fotosintezu, nadahnula je autoricu da u svoje dizajnerske prijedloge uključi inovativna rasvjetna rješenja koja su i energetski učinkovita i estetski upečatljiva.

Svaki od pojedinih radova tematizira odnos digitalnih alata umjetne inteligencije i suvremenog umjetničkog izražavanja te postavlja odnose između kreativnosti, imanentne čovjeku i digitalnih tehnologija”, stoji u predgovoru izložbe autorice Dijane Protić.

Paula Rakić (Zagreb, 2001.) studentica je treće godine dvopredmetnog studija Povijesti umjetnosti i Filozofije na Filozofskom fakultetu u Rijeci. U siječnju 2018. godine snimila je prvi video samostalne koreografije “Where my home is, there my soul is” s kojim se kvalificirala na međunarodno natjecanje “The 10th International Competition of Young Dance Performers OPUS 1 – short dance piece “. Nastupala je u sklopu škole suvremenog plesa Ane Maletić, uz prateću Filharmoniju u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu na temu “Žar – ptica”, baletnu suitu Igora Stravinskog.

Marko Mrvoš (Rijeka, 1999.) student je diplomskog studija Vizualnih komunikacija i grafičkog dizajna na Akademiji Primijenjenih umjetnosti u Rijeci, a od 2020. radi kao demonstrator na odsjeku Intermedije. Njegovo iskustvo sastoji se od grafičkog dizajna, video produkcije i kiparstva. Do sada je s različitim umjetničkim radovima sudjelovao na projektima Immersive Reality na festivalu BELDOCS u Beogradu 2020. te na EthisAI=LABS u organizaciji Goethe Instituta, na izložbi Glowing Globe, Artificial Art Alienated u Galeriji Kortil (Rijeka, 2021) te na brojnim drugim skupnim izložbama.

Aleksandar Vejnović (Vinkovci, 1991.) stručnjak je za medijsku kulturu iz Berlina. Posjeduje iskustvo u audiovizualnoj umjetnosti, komunikaciji novih medija i kulturnom menadžmentu. Od 2018. održava predavanja iz teorije medija, interkulturalnog razvoja publike i umjetnosti zvuka. Trenutno predaje na Jan-Evangelista-Purkyně-University Ústí nad Labem, i Darmstadt UAS. Od 2013. do 2019. bio je znanstveni asistent za Soundscape & Environmental Media Lab na Sveučilištu u Darmstadtu. Fokus njegovog istraživanja je 3D audio, kupola film i medijska estetika.

Anamarija Ami Podrebarac (Karlovac, 1990.) multidisciplinarna je umjetnica i doktorandica na Institutu kreativnog računalstva na Sveučilištu umjetnosti u Londonu. U svojoj disertaciji, Podrebarac istražuje vrlo partikularno područje tehnološke (ujedno i društvene) stvarnosti – umjetnu inteligenciju kao alat razumijevanja suvremene umjetnosti, te nadalje, veze matematičkih modela algoritama s izvedbenom umjetnošću. Kao strastvena zagovornica raskrižja umjetnosti i tehnologije, Anamarija je predavala na brojnim međunarodnim konferencijama i vodila radionice o generativnoj umjetnosti, demistificirajući složene procese koji stoje iza njihovog rada i inspirirajući druge da istraže ovu inovativnu umjetničku formu.Kustosi, mentori i organizatori projekta „Estetski, etički i ontološki izazovi postdigitalne umjetnosti”, nastavnici su i vanjski suradnici Sveučilišta u Rijeci pri Centru za inovativne medije APURI, Tomislav Brajnović, Iris Vidmar Jovanović, Ingeborg Fülepp i Dijana Protić.

Projekt „Estetski, etički i ontološki izazovi postdigitalne umjetnosti“ te finalna izložba AesthEthic kao dio cjelogodišnjeg izložbenog programa Galerije O.K., sufinancirani su sredstvima Sveučilišta u Rijeci, Grada Rijeke i Austrijskog kulturnog foruma. Izložba AesthEthic, zajedno s povezanim okruglim stolom 15. veljače, završne su aktivnosti projekta „Estetski, etički i ontološki izazovi postdigitalne umjetnosti“, provedenog u suradnji Centra za inovativne medije (APU) i Katedre za Estetiku (FF) Sveučilišta u Rijeci te uz partnersku podršku Galerije O.K..