Anja Matić studentica je Kulturalnih studija u Rijeci, povremeno piše pjesme i kratke priče, osvaja radijske etere, a od nedavno i prestižne nagrade. Dobitnica je EU nagrade prvog izdanja festivala VOICES European Festival of Journalism and Media Literacy koji se od 14. do 16. ožujka održao u Firenzi. Nagradu je dobila za svoj serijal naziva “Slažem se da se ne slažemo” koji se emitira svakog ponedjeljka od 17:20 sati u sklopu emisije Leksikon Radio Rijeke s ciljem poticanja razumijevanja, tolerancije i inkluzije.
Anja, čestitamo ti na ovoj zbilja vrijednoj nagradi i ne bih rekla kruni tvoga rada, ali ga možemo nazvati kao jedan dobar accessories za tvoju dosadašnju karijeru. Kada smo se čule za dogovor, rekla si mi da ne želiš puno govoriti o sebi, ali sada nemaš izbora!
Šta ću kada te volim i kada si mi draga…
Što je prethodilo dobivanju nagrade? Kako si se našla baš u Firenzi?
Neki misle da je dobivanje novinarskih nagrada i nagrada općenito jako glamurozno, ali sve kreće prijavom. Na FB stranici novinarke koju pratim i kojoj se divim, Maje Sever, vidjela sam natječaj (https://voicesfestival.eu/wp-content/uploads/2023/12/Call-for-entries_Voices-Awards_Journalism.pdf), nadobudno ga ispunila (kategorija novinarstvo, novinari ispod 30) i na neku foru dobila nagradu. Ovo je prvo izdanje festivala i za prvu lokaciju izabrana je predivna Firenza, a sljedeće godine družimo se u Zagrebu gdje me upravo Maja pogurala da budem dio organizacijskog tima. Ne smijem otkriti puno, ali bit će pametnog sadržaja, ali i puno večernje zabave…
Maja Sever je prisustvovala dodjeli nagrada, puna joj usta hvale za našu Anju. Što misliš da je osvojilo žiri i očito Maju?
Ma nisam ja osvojila nikoga vjeruj mi, ali sam nagradom svakako počašćena. Došla mi je u pravo vrijeme i izvrstan mi je vjetar u leđa da nastavim raditi ono što mislim da je bitno jer naposljetku nisam bitna ja već poruka koju prenosim s ciljem tolerantnijeg i jednakijeg društva. P.S. Maja je jako kul! Mislim da nije bila u žiriju (a možda i jest; to je valjda tajna), ali je popratila čime se bavim i kada je otkrila da sam i ja kolegica s HRT-a, ugodno se iznenadila.
Tvoj serijal “Slažem se da se ne slažemo” nosi odličan naziv prijeko potreban u današnje vrijeme bezbrojnih podjela i mislim da podupire održivost “luke različitosti”. Kakav je koncept tvojih priloga i koje teme si dosad obradila?
Ususret sve većem broju dezinformacija i predrasuda za teme priloga uvijek biram nešto o čemu ljudi ne razmišljanju previše: pojave i mišljenja koja uzimaju zdravo za gotovo. Neki od priloga koje sam do sada napravila ticali su se koncepta majčinstva, uvođenja spolnog odgoja u škole, kolektivnog građanskog nepovjerenja političarima te globalnog zatopljenja i klimatskih promjena. Cilj mi je uvijek zaštititi marginalizirane društvene skupine pa sam napravila i priloge o beskućništvu i ksenofobiji, ususret dolaska stranih radnika u Autotrolej. Bilo je tu i razgovora o depresiji, štetnosti pametnih uređaja za djecu i mladima kao tzv. najgoroj generaciji do sada.
Brojne ankete koje su dio tvojih priloga mogu se vidjeti i na tik tok profilu Radio Rijeke, a snimaš ih često s kolegicom Vedranom Lisicom Pavlović. Kako gledaš na ulogu društvenih mreža u odnosu s radijem i generalno u novinarstvu?
Društvene mreže mogu biti izvrsno sredstvo edukacije, ako se koriste odgovorno i “s mozgom”. To je budućnost – produžetak i radija i televizije i novinarstva općenito. Na taj način informacija dolazi do šire publike što je i cilj. Prednosti D.M. već su otkrili brojni političari, pogotovo populisti koji ih izvrsno koriste u svoju korist. Zašto ne razmišljati na isti način i promovirati održivi razvoj, odgovornije i zdravije društvo? Sve u svemu, društvenih mreža se ne treba bojati, dapače…
Tvoj put je počeo na Radio Sovi u ulozi novinarke, svojevremeno si i puštala glazbu, a sada si i glavna urednica mladim nadama novinarstva. Što Sova znači studentima Sveučilišta u Rijeci i koji je tvoj recept za voditi redakciju?
Sova znači puno mladima koji vole radio i općenito žele znati kako ono funkcionira te ljudima kojima posao voditelja/-ice zvuči primamljiv. To je mjesto učenja i puno smijeha, ali ponekad i stresa jer ne ide uvijek sve “kao od šale”. Ja ti ne kuham i nemam recept za vođenje redakcije, ali moja intuicija mi uvijek govori da ne treba previše uljepšavati situaciju i kada dijelim savjete trudim se biti korektna i direktna jer ako se svi gladimo po glavi i govorimo si ‘bravo’ nema napretka. Posao urednice me svakako uči strpljenju koje mi nedostaje cijeli život i pokušavam drugima prenijeti ideju da smo dobri koliko je dobar naš “najslabiji član”. Nema tu previše mjesta za egotripere i sebične: Svi za jednoga, jedan za sve, rekao je jedan mrak kolektiv jednom davno.
U posljednje vrijeme puno putuješ, čini mi se da se više u zraku nego na kopnu. Daj nam mali sažetak tvojih Erasmus razmjena 🙂
Zapravo se trudim više biti u busu ili vlaku (zeleni način putovanja), ali ako se radi o dalekim lokacijama i kada nemam vremena – da, letim! Erasmus+ je genijalna stvar i sve je više prilika i stranica na kojima mladi ljudi do 30 godina mogu pronaći prilike za razmjenu znanja. Moja Erasmus putovanja započela su odlaskom u Portugal preko stranice European Solidarity Corps koju ovim putem toplo preporučam, a onda su uslijedila putovanja diljem Hrvatske, u Sloveniju, Mađarsku, Belgiju i Italiju. Za par tjedana idem u Andaluziju, u Španjolsku negdje Bogu iza nogu. Jedva čekam! P.S. ako vas zanima više, zaustavite me na cesti!
Gdje se ne vidiš za pet godina? 😀
Bravo kraljice, a ne ono glupo afirmativno pitanje! Odgovor je moram priznati ne u Hrvatskoj, barem ne na neko vrijeme. Europska unija omogućuje nam neometano kretanje i stvarno mislim da je upravo mobilnost glavna prednost koju mladi danas moraju iskoristiti. Stoga mi je plan putovati, učiti nove jezike, nastaviti upoznavati nove predivne ljude i možda negdje ostati na neko vrijeme i upisati PhD. I da, ne vidim se sa stalnim poslom od 8 do 4, prije 30-e me to ne zanima i mislim da je to zdravo i uvijek znak da osoba razmišlja svojom glavom ne slijedeći pritom neki utabani, ustaljeni put koji je za neke genijalan, ali za mnoge itekako zagušujuć. Uvijek postoji nešto više, samo treba malo hrabrosti i ludosti za pokušati pronaći “to nešto.”
Za kraj, koju poruku želiš poslati svijetu (ili bar građanima Rijeke)?
Da napišem što mi prvo pada na pamet, cenzurirali biste me (ha, ha) pa s vedrije pozicije i razmišljanja poručujem svima da se pokušaju staviti “u tuđe cipele” i ne unaprijed osuđivati. Svakako imamo previše (državnih) problema, ne trebamo se i međusobno nepoštovati i mrziti. Priloge sam i počela raditi jer me počelo ljutiti tko sve ima prostor na raznoraznim društvenim platformama da bez ikakve odgovornosti plasira neprovjerene i opasne informacije koje nas još dodatno kao društvo dijele. Zato sam počela aktivno surađivati s brojnim institucijama i udrugama da bismo zajedno demistificirali društvene mitove i krivo ustaljena uvjerenja. Poruka za kraj: IZAĐITE NA IZBORE!, RECIKLIRAJTE I MANJE VREMENA PROVODITE U ZARI (BUDI KUL I KUPUJ U SECOND-HANDU!). BOLJI SMO I PAMETNIJI OD TOGA!
