Belfast je britanska drama o odrastanju redatelja Kennetha Branagha. Film je izašao 2021. godine, a glavne protagoniste, utjelovili su Caitríona Balfe, Judi Dench, Jamie Dornan, Ciarán Hinds, Lewis McAskie i Jude Hill. Branagh je ovaj film opisao kao svoj najosobniji film. Svjetsku premijeru održao je na Telluride Film Festivalu 2021. godine. Iste te godine prikazan je na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu gdje je osvojio nagradu People’s Choice. Nominiran je sedam puta na dodjeli Oscara, i odnio je pobjedu za najbolji originalni scenarij.
Film prikazuje nasilno, burno vrijeme u Sjevernoj Irskoj 60-ih godina prošlog stoljeća. Sjeverna Irska je u tada bila period društvenog i političkog previranja, a ovaj film približava nam priču o obitelji, odnosima, smijehu, ali i gubitku. Prikazan je kroz nevine oči devetogodišnjeg dječaka Buddyja. Njegov otac, Pa (Jamie Dornan) radi u Engleskoj, dok ostala obitelj-majka, Ma (Caitriona Balfe), stariji brat Will (Lewis McAskie), djed i baka s očeve strane, Granny (Jude Hill) i Pop (Ciaran Hinds)- žive u Belfastu. Tijekom nereda 1969. skupina protestanata napada domove katolika u Buddyjevoj ulici. Uz nerede, obitelj se bori u isplaćivanju poreza. Iz tog razloga otac želi emigrirati s obitelji, no to majku uznemiruje. Međutim, kako se neredi pogoršavaju, napuštanje Belfasta postaje dobra ideja. Film završava njihovim odlaskom iz Belfasta, i bakom koja ostaje sama nakon smrti muža i njihovog odlaska.
Početak filma započinje panoramskom montažom modernog Belfasta. Ovakav pristup stvara kontrast filmu koji slijedi. Ovo je jedna od nekoliko sekvenci koje je Branagh snimio u boji. Film je crno-bijeli što ukazuje na nostalgiju. Iako je taj period u Sjevernoj Irskoj bio mračan i kaotičan, Branagh je ispričao priču iz perspektive devetogodišnjaka, što mu je omogućilo da zadrži pogled nevinost, dok se duhovitost i ispravno odmjerena melodrama miješaju s osjećajem nenaglašenog kaosa. Branagh je priču napravio interesantnom upravo nepovezanošću između djetetove nevinosti i komplicirane društveno-političke zbrke.
Branagh je koristeći dječakovu perspektivu uspio i u najmračnijoj situaciji dočarati veselo raspoloženje. Primjer toga je scena pljačke trgovine. Buddy je umiješan u pljačku i ukrade paket biološkog praška za pranje rublja veličine obitelji kojeg je vidio na reklami. Branagh je ovdje koristio sardonsku duhovitost, odnosno duhovitost usprkos nevoljama. Iako znaju kako ova scena prikazuje jedan dio nereda koji su se događali, gledateljima ova scena izmami smijeh.
Tehničke finese u filmu oživljavaju u scenama u kojima Buddy sa svojom obitelji gleda filmove u kinu ili gleda predstave. Primjerice, scena gdje zajedno gledaju Chitty Chitty Bang Bang, glazbeni avanturistički film iz 1968. o čarobnom letećem automobilu. Upravo ti trenuci su prikazani u boji jer Buddy dok gleda filmove odlazi u drugi svijet, svijet mašte.
Film je zapravo ljubavno pismo posvećeno ključnom mjestu i vremenu u njegovu djetinjstvu, te ljudima koji su ga oblikovali u jedinstvenu kulturnu silu kakvo je danas. Iz tog razloga film završava posvetom: