Sami počeci hakiranja bili su dosta skromni. Prvi hakeri nastali su unutar kluba maketara vlakova na Institutu za tehnologiju Massachusetts-a. Tada se hakiranjem smatralo stvaranje novih vlakova od stare elektronike. Dolaskom prvih računala pojavila se nova generacija mladih ljudi koji su htjeli iskoristiti puni potencijal nove tehnologije. Običan haker, kada vidi neku grešku u sustavu, želi ju ispraviti pa makar prekršio zakone. Prema njima znanje i informacije o nekom sustavu ili tehnologiji moraju biti svima besplatne i dostupne.
Danas je takva vrsta informacija i znanja sve teže dostupna. Ogromna konkurencija na tržištima vezanim uz tehnologiju tjera tvrtke da pomoću patenta zaštite bilo kakvu inovaciju kako ih druge kompanije ne bi prestigle. Hakeri tu zaštitu vide kao prepreku koju treba prijeći pod svaku cijenu. Oni to znanje o određenom softveru smatraju ljudskim pravom. Zapravo je to problem vlasništva. Mi kada kupimo majicu u trgovačkom centru možemo s njom raditi što god želimo. Možemo ju rezati, pobojati, pretvoriti u drugi odjevni predmet ili možemo produžiti/skratiti rukave. No, kod kupnje primjerice mobitela je to znatno drugačije. Legalno ne možemo mijenjati sustav samog mobitela i prilagođavati ga. Iako mi posjedujemo fizički mobitel jer smo ga kupili u potpunosti legalno, mi i dalje ne posjedujemo prava za njegov popravak. Stoga razne proizvode trebamo popraviti u ovlaštenom servisu ili gubimo pogodnosti poput garancije. Uz to popravci nekih proizvoda su namjerno otežani. Autokompanija “Tesla” je izrazito stroga s vlastitim popravcima. Oni naime nemaju ovlaštenih servisera već su serviseri zaposlenici Tesle. To znači da se nabavljanje dijelova dodatno otežava jer ih moramo kupiti direktno iz Tesle i ne možemo koristiti rabljene jer nam ih nitko neće moći ugraditi. Rich Rebuilds se bavi upravo popravljanjem i spašavanjem oronulih Tesli. On koristi rupu u zakonu svoje države kako bi legalno sam popravio vlastiti auto. Njegovo iskustvo pokazuje u videima koji bi mogli pomoći drugim vlasnicima s istim problemom. Upravo kod njega vidimo jedan od temelja hakerskog morala. Ako mi nešto kupimo, mi imamo potpuno pravo popraviti, unaprijediti i prilagoditi taj proizvod. Zašto bi nam sustav Appleovih mobitela nakon određenog broja godina namjerno usporio sustav na mobitelu kako bismo morali kupiti novog? Hakeri to ne prihvaćaju.
Bitno je razlikovati drugačije skupine hakera. One se dijele na bijele hakera, koji se bave bezazlenim i potpuno legalnim hakiranjem. Zatim sive hakere koji često prelaze granice zakona i na kraju, Crne hakere koji se bave potpuno ilegalnim radom za vlastitu dobit. Prve dvije skupine su već opisane i njihova glavna motivacija je unapređenje nekog predmeta ili sustava. Kakva je motivacija crnih hakera? Jednom riječju ona je izazivanje kaosa s nekim ciljem vlastite dobiti ili samo radi zadovoljstva koje taj kaos pruža. Tako je maloljetni haker iz Osijeka ukrao korisničke podatke kompanije A1 kako bi dobio otkupninu ili pak prodao te korisničke podatke. No, osim novčane dobiti postoje tip ljudi koji žele samo kaos. Tako je 1990-ih(tada maloljetni) haker “Mafia Boy” srušio internet stranice tada najpopularnijih tvrtki poput Amazona, Yahooa i Googlea. Cijena dionica ovih kompanija je pala i šteta koju je počinio se ne može niti izmjeriti, a on je sve to učinio radi uzbuđenja i adrenalina kojeg mu je pružalo hakiranje. Kao i kod svih skupina ljudskog društva, u hakerskoj zajednici postoje dobri i loši ljudi. Hakiranje se gleda kao na nešto zlo ili loše, no u većini slučajeva čak i obični ljudi to rade kako bi olakšali život sebi i drugima. Uvijek će postojati iznimke koje rade loša djela, ipak je bitno zapamtiti da (barem što se hakera tiče) zakoni nisu uvijek moralni. Iako je nešto po zakonu to ne znači da je to dobro. Potpuno je legalno da razne kompanije namjerno usporavaju mobitele kako bi morali kupiti novi, no tako se baca puno tehnologije koja je i dalje upotrebljiva. Ovaj primjer je zakonit i legalan, ali s druge nije moralan jer izrazito šteti okolišu. Iako nam se na prvu hakeri čine kao “zli” ljudi, moramo shvatiti da se svijet ne dijeli na dobro i loše već i na ono između. Hakeri nisu ništa drugačiji od većih korporacija koje iskorištavaju “rupe u zakonu” u svoju korist.
Izvor fotografije; https://www.pexels.com/
