Na samu pomisao studiranja prava vjerojatno svima padnu na pamet iste stvari. Pravo je teško. Knjige i ostala literatura imaju previše stranica. Učenje napamet svih mogućih zakona i ostalih propisa. No, kako je zapravo studirati pravo? Imaju li studenti prava imalo slobodnog vremena? Iskustvo studiranja prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci s nama je podijelila Nikolina Hrelja, magistra prava te odvjetnička vježbenica koja je upravo krenula s učenjem za pravosudni ispit. Podrijetlom iz malog sela imena Bokordići koje se nalazi u središnjoj Istri, u općini Svetvinčenat, Nikolina nam otkriva kako je bilo prilagoditi se na život u Rijeci, ali i pripremaju li fakulteti studente za tržište rada. Može li se raditi i istovremeno studirati pravo te zašto su komunikacijske i organizacijske vještine u radu jednog odvjetnika i pravnika važne, otkrijte u nastavku.
Diplomirala si na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Odakle interes za studijem prava? Je li to bio tvoj prvi izbor prilikom odabira fakulteta?
Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci bio je moj prvi izbor te je interes krenuo negdje sredinom srednjoškolskog obrazovanja. Prvenstveno iz želje za radom s ljudima i pomaganjem, borbom za ljudska prava. Možda zvuči ocrtano, ali zbilja mi je to bila misao vodilja tijekom odlučivanja o upisu fakulteta, uz, naravno, niz drugih faktora koji su me doveli do odluke o izboru spomenutog fakulteta. Ipak je valjalo uključiti i mogućnost zaposlenja, daljnjeg napredovanja i slične stvari.
Opiši nam iskustvo studiranja prava. Je li zaista nemoguće imati slobodnog vremena i istovremeno biti student prava?
Razdoblje mojeg studiranja bilo je prije svega jedno zbilja divno razdoblje ispunjeno veselim druženjima, upoznavanjem novih ljudi i rasta mene kao osobe. Nije uvijek bilo jednostavno. Život u novom gradu nosi nove izazove i teškoće. Polaganje svih ispita u roku zahtijevalo je puno truda i rada, pogotovo uz sezonske studentske poslove, ali uz dobru organizaciju i podršku obitelji i bližnjih sve se stiglo na vrijeme. Fakultetske obaveze imale su prednost, međutim, koristila sam svaku priliku za otići doma u Istru gdje sam odmarala i punila baterije te mi je boravak s obitelji i dečkom uvijek bio vrlo bitan.
Također, neizostavan dio mojeg studiranja bila su i druženja i izlasci s cimericama i dečkom, koji su mi uvijek bili i podrška i zabava. Usprkos postojanju ponekih težih ispita i napornijih razdoblja, rado se sjećam tih pet godina studiranja. Uvijek sam nastojala imati barem jednu izvannastavnu aktivnost koja bi kasnije moj životopis istaknula u odnosu na druge, primjerice, sudjelovanje na simuliranom parlamentu te na natjecanju Moot Court Croatia, polaganje tečaja početnog standardnog kineskog jezika, volontiranje, razne demonstrature na fakultetu, sudjelovanje na pravnim klinikama i slično. Iako nije uvijek bilo lako, smatram da sama činjenica da sam uspjela naći vremena za navedeno tijekom svakog semestra svog studiranja, govori u prilog navodima da je moguće biti student prava i imati slobodnog vremena.
„Uvijek sam nastojala imati barem jednu izvannastavnu aktivnost kojom bi se kasnije moj životopis istaknuo u odnosu na druge.“
Već za vrijeme studija krenula si raditi u odvjetničkom uredu. Koliko je važna ili poželjna proaktivnost studenata u vrijeme studiranja po pitanju traženja posla?
Smatram da bi se svaki student tijekom studiranja trebao aktivirati po tom pitanju, budući da je praksa neizostavan element napretka u pravu te kao takva, prijeko potrebna. Također, s obzirom na to da je na riječkom Pravnom fakultetu deseti semestar rezerviran samo za pisanje diplomskog rada, smatram da je to odlično razdoblje za traženje studentskog posla u odvjetničkom uredu koji nakon diplome može rezultirati i zaposlenjem na radnom mjestu odvjetničkog vježbenika.
Opiši nam početak rada u odvjetničkom uredu. Je li teško kad jednom kreneš raditi u praksi? Pripremaju li fakulteti dovoljno studente za tržište rada, odnosno posjeduju li studenti dovoljno znanja?
Početak rada u odvjetničkom uredu bio je zahtjevan. Neovisno o postignućima na fakultetu ili izvannastavnim aktivnostima, vježbenički posao stresan je te iziskuje mnogo truda i rada. Smatram da fakulteti u globalu ne pripremaju studente dovoljno za tržište rada, budući da po izlasku na isto nedvojbeno nedostaje prakse i doticaja sa stvarnim obvezama u pojedinoj struci. Unatoč navedenom, moram pohvaliti pravne klinike na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci te profesore i odvjetnike koji su u istima sudjelovali. Naime, sudjelovanje na istima i meni i mojim kolegama pokazalo se vrlo korisnim, kako u stjecanju prakse, dobivanju uvida u svijet odvjetništva i pravnih službi, tako i u stjecanju novih poznanstava i iskustava, a što je sve i više nego dobrodošlo prilikom prvog zaposlenja.
Poznavanje raznih zakona, rad sa strankama i njihovim teškim situacijama… Koliko je rad u pravu zapravo težak i zahtjevan? Dogodi li se da „posao nosiš kući“?
Rad u pravu je težak i zahtjevan, to je neupitno, pogotovo u uredu koji je u fazi rasta i širenja te koji svim zaposlenicima omogućava rast njih kao pojedinaca u okviru ureda, konstantno ih potičući na napredovanje. Upravo je takav ured u kojem sam ja započela svoj rad te je početak bio zbilja stresan i izazovan. Mnogo je stvari na koje se odvjetnički vježbenik mora naviknuti te sam u početku nerijetko „nosila posao kući“ razmišljajući o pojedinim obavezama, pravnim radnjama koje slijede ili potencijalnim razvojima pojedinih predmeta. Potrebno je voditi računa o nizu faktora, od rokova, izmjena zakona pa do kontakta sa strankama. Kako sam svakim danom imala sve više iskustva, tako je dolazila i veća sigurnost te lakše nošenje sa svakodnevnim obvezama i stresnim situacijama.
„Sigurnost koja dolazi s vremenom u rješavanju svakodnevnih obaveza te stjecanje iskustva i novih znanja ključni su u savladavanju radnih zadataka.“
Iako niti jedan radni dan nije isti, smatram da je upravo ta sigurnost, koja dolazi s vremenom, stjecanjem iskustva i novih znanja, ključna u savladavanju teškoća. Upravo suočavanje s teškoćama i njihovo rješavanje dovodi do sigurnosti. Sve je to povezani krug koji dovodi do napretka. Prihvaćanje izazova i izlazak iz svoje sigurne zone također su vrlo važni po mojem mišljenju. Nemoguće je svaki dan napraviti „čudo“, ali je bitno svaki dan truditi se biti bolji nego što si bio jučer.
Vođenje takvim razmišljanjem bilo mi je korisno, jer sam se iznova poticala da brže i kvalitetnije odrađujem radne zadatke te sam s vremenom vidjela zbilja napredak na sebi. Iako su dvije godine rada u odvjetničkom uredu tek prizemlje moje buduće karijere te imam još izuzetno mnogo toga za proći i naučiti, drago mi je što mi je početak rada bio upravo u odvjetničkom uredu odvjetnika Ivana Primorca, jer sam uz njegovo vodstvo te uz konstantnu suradnju s odvjetnikom Tonijem Primorcem, zbilja dobila širok spektar znanja i izuzetno iskustvo.
Koliko su u radu jednog odvjetnika važne komunikacijske, ali i organizacijske vještine?
Smatram da su obje od velikog značaja za odvjetnički rad. Komunikacijske vještine vrlo su važne budući da se posao između ostalog, sastoji od svakodnevne komunikacije na sudu, sa strankama, sucima, kolegama, suradnicima, raznim tijelima… Popis je dugačak. Uvijek je bitno zadržati profesionalnost te imati na umu da u komunikaciji predstavljaš sebe, ali i odvjetnički ured u kojemu radiš. Također, sa strankama valja biti pristupačan i obziran. Komunikacija u odvjetništvu vrlo je opsežan pojam. Mnogo sam naučila od svog principala te se radujem daljnjem razvoju svojih komunikacijskih vještina.
„Radi se o kontinuiranom procesu planiranja pri čemu je važno pronaći sustav koji odgovara i osobi i konkretnom poslu, kako bi se obaveze odrađivale pravovremeno i kvalitetno.“
Što se organizacije tiče, oduvijek sam smatrala da je dobra organizacija temelj svakog kvalitetnog rada, tako i odvjetništva. Vrlo je bitno razlučiti što je od obaveza hitno, a što nije primarno. Međutim, to samo po sebi nije dovoljno, jer i obveze čije odrađivanje nije određeno rokom te one koje trenutno ili općenito nisu hitne, moraju se odraditi bez nepotrebnog odgađanja, kako se ne bi dogodilo da neki predmet dulje vremena stoji ili da stranka čeka.
Otkrij nam planove za budućnost. Gdje vidiš samu sebe? Postoji li grana prava kojom bi se posebno htjela baviti?
Imam ciljeve koje želim ostvariti. Prvenstveno položiti pravosudni ispit i upisati se u Imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore. Također, svoju budućnost vidim u Istri, otkud dolazim i gdje se nalaze sve najbitnije osobe iz mojeg privatnog života. To su konkretni ciljevi koje u ovom trenutku mogu podijeliti s vama, a što se ostalog tiče, istaknula bih sljedeće. Znam u kojem smjeru želim razvijati svoju karijeru, imajući na umu određene grane prava, ali ipak ostavljam otvorena vrata novim mogućnostima, budući da su iste za odvjetnike i pravnike zbilja opsežne i raznovrsne. Ne želim u startu ograničiti svoj razvoj, već nastupati razumno i otvoreno, sukladno zahtjevima tržišta, ali uvijek uzimajući u obzir vlastite želje i ambicije. U našoj struci mogućnosti su nebrojene. Cilj je da svatko pronađe ono u čemu će moći dati najbolje od sebe.
