Svjetski dan vlažnih staništa obilježava se 2. veljače. Na taj je dan 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru potpisana Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti. Konvencija čini to da obavezuje svaku zemlju potpisnicu da brine o svojim močvarnim staništima.
Hrvatska je potpisnica Ramsarske konvencije od 1991. godine, a na popisu se nalaze Kopački rit, Lonjsko polje, Vransko jezero te posebni rezervat Crna Mlaka i donji tok Neretve.
Vlažna staništa su jedna od najugroženijih ekoloških sustav jer nestaju i do tri puta brže od šuma zbog prekomjernog isušivanja, onečišćenja i prekomjernog iskorištavanja njihovih resursa. U posljednjih 50 godina izgubljeno je više od 50% svih vlažnih staništa u svijetu. Zbog toga je tu Ramsarska konvencija da spriječi propadanje vlažnih staništa.
Osim što su stanište velikom broju flore i faune, vrlo su važan dio prilagodbe na klimatske promjene. Bitne su u obrani od poplava jer se nizinske rijeke ulijevaju u močvarna staništa – sustav obrane od poplava u Posavini. Vrijednost njih vezana je uz obnavljanje zaliha podzemnih voda, učvršćivanje obala, pročišćavanje voda i slično. Postoji značajan ekosustav sačinjen od mozaika vlažnih staništa poput poplavnih šuma, vlažnih travnjaka, sprudova, obala, napuštenih korita i meandara rijeka – pentalateralni Prekogranični rezervat biosfere Mura – Drava – Dunav između pet država – Austrije, Slovenije, Mađarske, Hrvatske i Srbije.
Slike preuzete s Pixabaya.
