„Trojica u trnju“, „Koraljna vrata“, „Dobri duh Zagreba“ i još mnoštvo drugih, djela su koja
su obilježila dane svakoga tko spada u grupu onih koji su čitali lektiru u osnovnoj školi.
Svi ti naslovi predstavljaju književnog umjetnika, porijeklom Vukovarčana. Ako vam još nije jasno o kome se to radi, riječ je o akademiku i autoru romana, feljtona, zbirki priča te jednom od najčitanijih suvremenih hrvatskih pisaca, Pavlu Pavličiću.
Pavličić pripada generaciji hrvatskih fantastičara, odnosno borhesovaca
U prostoru Gradske knjižnice Rijeka – Ogranak Trsat, vodio se razgovor o Pavličićevim
početcima nastajanja književnih dijela, još iz fakultetskih dana. Otkrio je i tko su njegovi
uzori i odakle crpi inspiraciju za svoje knjige. Glavna tema razgovora odnosila se na položaj
popularne književnosti i drugih književno umjetničkih dijela populariziranih na prostoru Hrvatske nekad i danas.
Moderator tribine, Mario Kolar, razgovor je započeo s temom prvih zbirka priča „Lađa od vode“ iz 1972. i
„Vilinski vatrogasci“ iz 1975. Radi pojedinih elemenata fantastike koji se daju primijetiti u
Pavličićevim djelima, on naime pripada generaciji hrvatskih fantastičara, odnosno borhesovaca.
-Moj je princip zovi me i lonac samo me nemoj razbiti. Ja razumijem zašto neki autori ne vole da ih se tako naziva. Zato što time bivamo stjerani u grupu, krdo. A, naravno svaki autor ipak voli istaknuti se, prvo svojom autentičnošću i voli da ga se razlikuje od ostalih autora. Nitko ga nije na to potakao, već je sam došao na ideju da piše fantastiku. Zato ne vole da ih se tako grupira – istaknuo je autor.
Najraniji radovi
Svoje rane radove počeo je objavljivati u dvadesetim godinama u sklopu Omladinske
štampe, u doba Jugoslavije. Polet, Omladinski tjednik, Studentski list bile su među najvažnijim novinama toga vremena koje su, između ostalog nudile i prostor za književnost, u kojima su se objavljivale pjesme i priče mladih koji su se na takav način kasnije upoznavali i razmjenjivali svoje ideje i iskustva.
Pavao se tako prisjtio 1972. godine, kada je izdana knjiga , „Antologija hrvatske i fantastične proze“ autora Branimira Donata, koji u uvodu djela pod nazivom „Astrolab za hrvatske borhesovce“ predstavlja njegovu viziju generacije hrvatskih fantastičara. Donat tim naslovom želi reći kako djeluju pomalo izgubljeno u svome radu, te ih savjetuje da izaberu određeni žanr ili književnu formu u kojoj će se pronaći.
Tako se Pavlović opredjeljuje za kriminalističke romane, popularnije rečeno krimiće.
Posljednji roman Pavla Pavličića izažao je 2022. godine, u kojem se raspravlja o trendu estetskih pothvata u kojem dolazi do spajanja visoke i popularne književnosti.
Popularno ne mora biti loše, a opet ono što je ozbiljno ne mora ni biti dobro – i vrlo često nije
Kako bi odgovorio na pitanje o dva tipa književnosti i na koji način povezuje i razlaže popularnu od visoke, književnik se mudro snašao uspoređujući književnost s drugim stranama umjetnosti u području visoke i popularne umjetnosti.
-Prvo što mi pada na pamet je da napravimo neku analogiju s glazbom. Postoji popularna glazba i postoji pop glazba. Svaka glazba može biti pop glazba. Popularna je klapska pjesma, tamburaška pjesma, i ozbiljna glazba može biti pjesma. Pojam popularno govori o statusu, o tome koliko je nešto prošireno i omiljeno među publikom. A s druge strane, postoji pop – glazba, popularna glazba, ono što smo gledali jučer i prekjučer na televiziji. To
je jedan tip popularne glazbe koji ima svoje zakonitosti – uspoređuje Pavao osvrćući se na Euroviziju te nastavlja s primjenom perspektive na književnost.
-Književnost isto može biti popularna, nešto što su ljudi većinom čitali, svaki iole iskusniji, recimo Kafka. Ne možete reći da je nekakav laki pisac a većina ga je imala u rukama. A drugo je pitanje sad što ćemo
sa Zagorkom koja je pisala za široke narodne slojeve. Ono što je popularno ne mora biti ni
lako, ni loše, a opet ono što je ozbiljno ne mora ni biti dobro, i vrlo često nije – naveo je Pavličić.
Rodni grad Vukovar
Kada je riječ o mjestu radnje u njegovim pričama autor nam sam daje naslutiti da se radi o rodnom gradu Vukovaru.
-Ovisi o gradu i o piscu. Ja ne mogu, a čini mi se da ne mogu ni mnogi drugi. Jedan engleski romantičar rekao je da je dijete otac odraslom čovjeku. Sve ono što će čovjeku u životu biti bitno on je to skupio već u djetinjstvu. Sva bitna pitanja može postaviti i dijete. Svi najvažniji doživljaji su se zbili već tada i oni su materijal za ono što će se poslije napisati – odgovor je na pitanje može li pisac otići iz svojeg grada.
Tribina je privukla i studente diplomskog studija Kroatistike u Rijeci koji su naizmjence čitali ulomke iz Pavlovih djela te doprinijeli dinamici samog događanja.
Studentski projekt predstavili su studenti s Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci, a voditeljica projekta je Mihajla Kajić.
Autorica teksta: Lana Kovačević
