Uspjeli smo “uloviti” Anju Matić, studenticu kulturologije Filozofskog fakulteta koja, a tema našeg razgovora bila je “Radio Sova” na kojemu Anja radi kao voditeljica i glavna urednica. “Radio Sova” studentski je program nastao suradnjom Sveučilišta u Rijeci i Radio Rijeke, a Anja nam je ispričala malo više o samoj atmosferi, o tome primaju li volontere, kako je ona započela svoj rad na samom radiju i o tome što sve danas radi.
1. Objasni nam malo što je točno “Radio Sova” i koji je posao studenata koji tamo volontiraju?
“Radio Sova” studentski je program “Radio Rijeke”, trenutno emitiramo svake srijede od 20 do ponoći. Posao studenata je prije svega volonterski, moguće pozicije su radijski voditelj/voditeljica, tonski realizator/realizatorica, glazbeni urednik/urednica, također imamo osobu za društvene mreže, možemo ju nazvati stručnjakom/stručnjakinjom za društvene mreže i to je u biti to.
2. Koliko dugo si dio “Radio Sove” i koji je tvoj zadatak?
Ja sam se priključila radiju od svoje prve studentske godine, a sada sam na četvrtoj, odnosno na prvoj godini diplomskog studija. Tijekom vremena mijenjala sam pozicije, prijavila sam se kao radijska voditeljica, zatim sam bila i glazbena urednica jer me privlačila ta ideja, prvo sam bila nesigurna je li taj dio u eteru uopće za mene, ali shvatila sam i trenutno mislim da zapravo i nisam toliko loša. Osim onoga što radim, trenutno sam i glavna urednica tako da dodjeljujem zadatke, provodim edukacije, pišem sinopsise, surađujem s kolegama s “Radio Rijeke” za program i slično.
3. Kako izgleda jedna smjena na “Radio Sovi”? Tko smišlja emisije i kako ih birate?
Jedna šihta izgleda onoliko dobro koliko unaprijed razmišljate, naime ako počnem na vrijeme s montažom tonova, primjerice ako imam nekakvu anketu i slično, nije toliko stresno. Treba se doći sigurno sat vremena prije, ubaciti sve u program i onda ako sve ide onako kako treba, vrijeme zapravo prođe za čas. Jako brzo prođe taj određeni broj sati, svi se izmjenjujemo, jako je dinamično. Uvijek imamo i nekakve poručice, prati se i vremenska prognoza, zatim HAK, prometne informacije, razne facebook stranice u slučaju da je netko izgubio mačku, psa, novčanik ili nešto slično, tada budemo ažurni i brzi jer radio kao takav i je najbrži medij, zato ga toliko i volim. Što se tiče emisije, odnosno programa općenito, najčešći koncept je takav da uvijek imamo neki razgovor uživo u formi intervjua, potom studentska kronika, odnosno studentske vijesti i razne emisije ovisi u kako kojoj formi. Kako ih biramo? Mnoge su već zapravo postojale prije, recimo uvijek je popularna emisija “Blender” koja ide navečer u 23 sata, glazbena emisija u kojoj zapravo tema može biti bilo što vezano za glazbu, nekakav izvođač/ izvođačica ili neka tema, recimo pjesme koje pogrešno pjevamo, tekstualno i godinama to radimo, iako nismo svjesni i na tome radi najčešće jedan ili dva studenta, odnosno studentice novinara. Koncipirano je na način tekst- pjesma, tekst-pjesma pa bude opet dinamično i zanimljivije i nama, a posljedično i ljudima koji slušaju. Nove emisije su uvijek dobro došle. Meni najdraža, a nekako se u zadnje vrijeme najmanje njome bavim je “Poezija za laku noć” koja ide kasno navečer gdje čitam zapravo nečiju poeziju i ukratko interpretiram autora, njegov život, rad i djelo. Sve u svemu novih emisija uvijek ima, puno je onih koje su postojale od prije pa imaju samo novi štih s obzirom na to da ih radi netko drugi pa vam je to odmah drugačije, iako je sistemska logika jednaka.
4. Primate li nove volontere?
Primamo nove volontere/volonterke, dapače u zadnje nam se vrijeme puno ljudi javlja putem messengera, čak i srednjoškolci koji bi rado pokušali i misle da su oni za to, a mi ih rado primamo. Ljetna pauza nam je započela početkom sedmog mjeseca, no odmah u desetom mjesecu ćemo primati nove nadobudne i zainteresirane volontere. I kako se ja vodim izborom kao netko tko je tzv. “glavni/glavna” u ovom kolektivu je to da je najbitnije vidjeti neki entuzijazam, nije tu bitan toliko ni glas, neka razina pismenosti je svakako poželjna, ali najvažnije mi je vidjeti da to netko stvarno želi, a ne da je tu da si nadopuni neku stvarčicu u životopisu ili da bude malo zanimljiviji svojim prijateljima nego da stvarno ima tu neku kreativnu crtu i želi učiti i biti bolji, odnosno bolja.