Kroz opušteni razgovor s Armandom istražujemo početke njegove umjetničke avanture, izazove s kojima se susreo te njegove dojmove o svijetu grafičkog dizajna u digitalnom dobu. Otkrio nam je svoju jedinstvenu perspektivu i radost koju pronalazi u kreativnom izražavanju.
Armando, kako si se odlučio postati grafički dizajner i što te je inspiriralo da upišeš baš tu srednju školu?
Oduvijek sam volio kreativno izražavanje, bilo to slikanje, pisanje, crtanje, plesanje, itd. Nisam zapravo bio siguran je li to baš ono što želim, budimo realni tko s 13 godina zna što želi raditi do kraja života. No, svakako je bio plan upisati školu gdje to moje kreativno izražavanje može izići na površinu.
Možeš li nam onda opisati svoj prvi projekt ili iskustvo u svijetu grafičkog dizajna koje te najviše motiviralo?
Jedna od prvih stvari koju smo ikada radili bila je mala osobna knjižica tvrdih korica s dizajnom kojeg smo naravno mi radili. Kada sam ju uzeo u ruke gotovu, pomislio sam si “Ajme, ovo bi moglo stajati na nekoj polici i ljudi bi to mogli kupiti!” Tada sam se na neki način pronašao u toj struci, radi te radosti koju mi je taj gotov proizvod donio
Kako je izgledao tvoj put od srednje škole do sada? Je li bilo naporno?
Kao rollercoaster park zabave. Što raditi, kuda krenuti? Odmah nakon srednje škole pokušao sam se zaposliti u struci što je bila nemoguća misija, od svih silnih molbi poslanih možda dva dobivena odgovora: “Zahvaljujemo na prijavi, no nažalost odlučili smo se za druge kandidate..” Zašto? Radi nedostatka iskustva, naravno. Nije ovo samo problem moje struke već mnogih.
Potreban je fakultet ili fakultet + radno iskustvo. No dobro, rekao sam si i odselio se u Nizozemsku. Vrlo impulzivno, baš kao prethodna rečenica. To iskustvo me rastavilo i ponovo sagradilo, život u sređenoj razvijenoj zemlji s prijateljicom koju poznajem godinama. Super nam je bilo sve dok se nismo odlučili vratiti u Hrvatsku “na godišnji” i oboje se zadržati ovdje više nego što smo se ikad nadali. Bavio sam se svakakvim poslovima, baš zato kažem da je put izgledao kao rollercoaster, o svakom od njih bi mogao ispričati pripovijetke događanja i iskustava. Istovremeno tada, gradio sam svoj brend odjeće, bio je to jedan od načina mog kreativnog izražavanja koje mi je znatno falilo u tim poslovima i radnjama gdje ga je bilo premalo. On je još uvijek u izgradnji i zove se ALT-stuff. Inspiracija dolazi iz internetskog svijeta mladih i zajedničkog “nonšalantnog” stava koji prevladava kod novijih generacijama.
Kako pronalaziš inspiraciju za svoje dizajnerske projekte?
Svaki projekt je svoja priča. Ne postoji jedan odgovor na ovo pitanje jer je svaka situacija potpuno različita. Suradnja s klijentima funkcionira na način tako da je klijent “glava” a ja sam “ruke”. Dakle, potrebno je oživjeti ideju klijenta te učiniti klijenta zadovoljnim. Meni osobno je najdraže kada dobijem slobodu izražavanja, onda ja mogu upaliti svoje moždane vijuge i od dizajna kreirati priču. Inspiracija za to dolazi iz same čini da u dizajnu sakrijem jednu priču koju će netko možda iščitati, netko možda ne; ali bitno je da je ona tamo jer kako sam učen svaki dobar dizajn ima svoju priču.
Možeš li nam reći nešto više o svojim omiljenim alatima ili softverima koje koristiš u svom radu?
Koristim Adobe kreativni paket, najčešće i najviše: Illustrator, Photoshop i InDesign. Uglavnom je kombinacija tog troje, ovisno o projektu, je li ilustracija, slika ili možda to dvoje zajedno. Svaki od tih alata ima svoje određene funkcije kako bi se posao mogao odraditi kvalitetno i efikasno.
Koje vrste projekata najviše voliš raditi?
Ne biram, sve mi je jednako drago. Ali ono što najviše volim koristiti je ilustracija. Tako da onda mogu reći da su mi najdraži projekti oni gdje mogu koristiti ilustracije.
Kako vidiš budućnost grafičkog dizajna u novijem digitalnom dobu i koje su trendove primijetio u posljednje vrijeme?
Umjetna inteligencija radi već dosta toga što dizajneri rade poput kreacije logotipa i vizitki. Međutim, ono što nikada neće moći je dati dušu tim stvarima, to na kraju krajeva je umjetnost.
Imaš li savjet za nas mlade ljude koji potencijalno razmišljaju o karijeri u grafičkom dizajnu?
Obratite pažnju na sve što je oko vas materijalno prirodno ili čovjekom stvoreno. Svaka stvar ima smisla, razlog ili priču. Trebate to raditi svaki dan dok ne pređe u naviku i onda ćete znati o čemu pričam.
Kako se nosiš s kreativnom blokadom?
Dižem ruke i bavim se nečim drugim. Unatoč mnogim pokušajima i razbijanjem glave što sada pa pokušati nešto drugo; svaki put dođem do kraja te slijepe ulice i poludim zbog izgubljenog vremena. Najbolji lijek za kreativnu blokadu je privremeno odustati i ostaviti kreativnost za kasnije, što je velika privilegija ukoliko nemate deadline!
Možeš li podijeliti neki od svojih izazova s kojima si se suočavao u svom radu i kako si se uspio s njima nositi?
Svaki dan je novi izazov, po mom iskustvu, ništa nije isto. Svaki taj izazov nosio je svoju neku problematiku koja je različita od onog prethodnog. Bitan je stav koji želi riješiti te probleme pa i na taj način naučiti iz toga nešto. Nekada nekog pitaš, nekada nešto googlaš, a nekada pustiš za sljedeći dan, sve se da riješiti.
Kako je raditi kao grafički dizajner u Rijeci?
Nije lako naći radne prilike u Rijeci, kao što sam rekao prije, dosta vremena sam trošio pokušavajući raditi u struci bez uspjeha. Čak i sada s iskustvom nalazim se u sličnom problemu.
Koji su tvoji dugoročni ciljevi i ambicije?
Na ovo vrlo apstraktno pitanje dati ću vrlo apstraktan odgovor: nemam cilja. Ono što želim raditi u budućnosti je stjecati nova poznanstva, iskustva, druženja i kreiranja. To je ono što me čini sretnim i to mi je jedino bitno.