West side story, inače poznati američki roman, inspiriran Romeom i Juliom, a kasnije i još poznatiji mjuzikl uprizoren je i na riječkim kazališnim daskama Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca čija je premijera održana prije nekoliko mjeseci, točnije u lipnju. Srećom, za sve nas koji je tada nismo uspjeli pogledati, održano je i nekoliko projekcija u rujanskom terminu kao savršena uvertira u novu kazališnu sezonu po čemu se dalo naslutiti da će i ova biti podjednako zanimljiva kao i prošla. Riječ je o prvoj riječkoj produkciji čiju režiju i koreografiju potpisuje Leo Mujić pod dirigentskim vodstvom mladog maestra Valentina Egela. Pronašla su se tu poznata glumačka i glazbena imena poput Franke Batelić Čorluke, Damira Kedže, Devina Juraja i Nevena Stipčića, a uz njih nastupili su brojni članovi hrvatske i talijanske drame, opere i baleta te orkestar.
West side story prati nesuglasice dviju tinejdžerskih bandi, Jetsa i Sharksa, koje se prvenstveno prepiru oko svoga kvarta, ali u svađu ulazi i etnička pripadnost. Glavni junak Tony, koji je ujedno i bivši član Jetsa, zaljubi se u Anitu, sestru Bernarda, vođe Sharksa. Kao i u djelu Romeo i Julija, njihova ljubavna priča je kratka i tragična.
Usporedimo li ovaj kazališni komad s filmom koji je osvojio 10 Oscara i postao najnagrađivaniji mjuzikl, možemo reći da je ta visoko postavljena filmska ljestvica, dostignuta i u našem riječkom kazalištu. Od scenografije koja vjerodostojno i vrlo kreativno prikazuje kvart do kostimografije koja slikovito predstavlja 50-te godine u kojima se radnja priče i odvija. Također, glazba izvedena na hrvatskom jeziku nije bila nimalo neprirodna, što često zna biti slučaj s prijevodima, jednom riječju – cringe. Ono što je sigurno doprinijelo izvedbi je što je anasambl upotpunjen pjevačima, koji su se vrhunski pokazali i u “jednom” i “drugom” poslu.
Kad pogledate ovaj mjuzikl, ne čudi što je doživio toliku popularnost na Broadwayu i na West Endu, a čini se i da je osvojio srca i hrvatske publike. Priča sa zapadne strane je, na veliku žalost još uvijek vrlo aktualna tema te smo i dalje okruženi diskriminacijom i nepravdom, ali umjetnost je tu kao alat kojom se može na to ukazati i utjecati na promjene. To neprijateljstvo između mladih ljudi naših godina, ne prikazuje samo društvo prije 70 godina, već i ono današnje, doduše ne uvijek u toliko kobnim situacijama. U kazalištu je bilo mnogo mladih ljudi koji su dosta pomno pratili predstavu te mislim da je poruka uspjela doći do njih. Ipak, ova priča nije namjenjena samo mladim ljudima, nego svim uzrastima. Mržnja i podjele zbog različitih etničkih pripadnosti je nepotrebna, a braniti nekome da voli nekog samo iz tog razloga nadilazi sve razine apsurdnosti i netolerancije.
Mjuzikla više nema na repertoaru, barem zasad u kazališnom rasporedu, ali ako vas zanima poruka, i cijela priča, uz knjigu postoje dvije filmske adaptacije, jedna iz 1961. prethodno spomenuta koja je osvojila i srca kritike, i ona iz 2021. redatelja Stevena Spielberga.
West Side Story – 10/10
