Bogat i raznolik festivalski program, u više od dva tjedna trajanja, donosi četiri međunarodna gostovanja, radionice i fotografsku izložbu kao i predstavljanje lokalne plesne scene i prvih autorskih radova. Međunarodni program predstava odvijat će se u HKD-u na Sušaku i donosi četiri gostovanja; predstave Jean-Yves, Patrick and Corinne, Muyte maker, BSTRD i Face nord. Predstave Jean-Yves, Patrick and Corinne i Muyte maker dio su programa Nouvelle vague, a gostovanja su ostvarena u suradnji s HKD-om.
Edvin Liverić, ravnatelj HKD-a na Sušaku, ističe kako HKD podupire Periskop od njegova prvog izdanja, osiguravajući infrastrukturnu i tehničku podršku, vjerujući kako je ovaj festival od velike važnosti za razvoj plesne scene u Rijeci. Ove godine HKD kreće s predstavljanjem europske suvremene plesne scene, s fokusom na francusku plesnu scenu pod nazivom Nouvelle vague, te se na taj način objedinjavanjem dviju plesnih programacija, HKD-a i Festivala Periskop, dodatno obogaćuje plesna ponuda našega grada. Ovaj program svojevrsna je najava i Spring Forwarda, festivala suvremenog plesa koji će se u sklopu Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture održati u travnju 2020. godine.
Prva predstava Muyte maker, francuske umjetničke skupine Compagnie PLI, koreografkinje Flore Détraz u izvedbi Mathilde Bonicel, Inês Campos, Agnès Potié i Flore Détraz, slavi neposlušna i iracionalna tijela istraživanjem srednjovjekovnih slika, trivijalnih napjeva i grotesknih slika. Program se nastavlja plesnom predstavom francuskog kolektiva Collectif ÈS, Jean-Yves, Patrick and Corinne koja je trio za pet izvođača. Trio je u ulozi izvođenja aktivnosti inspiriranih plagijatom: copy-pasteom, krađom, prisvajanjem, oduzimanjem i repliciranjem, čime postavlja pitanje kolektiviteta ili tijela u stalnom dijalogu i prilagodbi. Oba gostovanja ostvarena su uz potporu Teatroskopa, čiji je osnivač Francuski institut te Ministarstvo kulture i Ministarstvo Europe i vanjskih poslova Republike Francuske.
Predstava BSTRD, koja jednostavno ostavlja bez daha, minimalistički je plesni solo vrhunske plesne izvedbe koji razmatra pojmove ne/čistoće i hibridizacije, koreografkinje i izvođačice Katerine Andreau
Suvremenu cirkusku predstavu Face nord izvodi francuski kolektiv Un loup pour l’homme. Predstava je sastavljena od iznenađujućih akrobatskih igara četiri izvođača koji neprestano izmišljaju pravila i prelaze prepreke testirajući fizičke granice svojih tijela kao i zakone fizike.
Ivana Kalc, umjetnička selektorica Festivala suvremenog plesa i novog cirkusa – Periskop najavila je bogati program predstava na četvrtom izdanju festivala te istakla kako je jedan od imperativa selekcije programa za Periskop prezentacija hrvatske i lokalne plesne produkcije. Budući da suvremeni ples, ali i cirkus u Hrvatskoj još uvijek nemaju značajnu potporu i vidljivost, putem Periskopa se kontinuirano otvara prostor domaćim umjetnicima, a naročito lokalnim umjetnicima te mladim još neafirmiranim autorima koji zaista trebaju vjetar u leđa na početku svojih karijera, dodaje Kalc. Tako se u sklopu programa Novi horizonti za prve autorske radove izvodi Ne čujem te, mrak je skupine Škvadra 17. listopada u 20 sati u Filodrammatici. Škvadra su druga generacija završenih studenata izvedbenog smjera suvremenog plesa koji su se odlučili na pokušaj zajedničkog prijelaza u profesiju. Ova predstava prvi je službeni izlaz Umjetničke organizacije Škvadra na scenu.
Predstave hrvatskih autora i autorica počinju Familijom, predstavom nagrađivane koreografkinje Roberte Milevoj. Osam izvođača se u ovoj predstavi bavi istraživanjem životinjskog svijeta te odnosom prirode, koreografije i zajedništva. Potom, Pjesma protiv žena u izvedbi Zadarskog plesnog ansambla predstavlja pokušaj aktivističkog problematiziranja stoljetnog patrijarhalnog poimanja ženskog principa življenja na ovim prostorima, na temelju istoimene pjesme iz 16. stoljeća. Proxima B Filipe Bavčević bavi se mogućnošću stvaranja novih sustava vrijednosti, načina življenja, te drugačijom (ali mogućom) stvarnošću čovječanstva i suptilna je kritika današnjeg društva.
U programu lokalnih autora/ica Ariana Prpić i Anna Javoran izvode Stasis. Ariana Prpić je plesačica koja je u Rijeci stjecala izvođačko umijeće i upravo je u Rijeci donijela odluku o profesionalizaciji i daljnjem obrazovanju u suvremenom plesu na zagrebačkoj akademiji
Posljednjeg dana festivala na programu je svojevrsna noć cirkusa s trima izvedbama: Drevna zmija Vladimira Ježića, Agua Emilia Alcantare te Naše more i Aukcija Nikoline Majdak nakon čega će uslijediti završno festivalsko druženje s publikom.
Nives Soldičić, umjetnička selektorica Festivala suvremenog plesa i novog cirkusa – Periskop najavila je fotografsku izložbu Razvoj suvremenog plesa na Kvarneru, nastavak suradnje s Plesnim Art Laboratorijem ostvarene u sklopu Periskopa 2019. izložbom Začetak suvremenog plesa na Kvarneru. Obje izložbe predstavljaju vid dokumentacije i pamćenja suvremenog plesa na ovim područjima.
O jednom od rijetkih plesnih festivala u Hrvatskoj, povodom njegova četvrtog izdanja intervjuirali smo njegove kreatorice Tajanu Josimović, Ivanu Kalc i Nives Soldičić, koje su nam ispričale o samom festivalu, kao i o domaćoj plesnoj sceni te kako riječka publika na sam festival svake godine obraća sve više pozornosti.
Festival se održava već četvrtu godinu za redom i već je mnogo umjetnika zahvaljujući tome posjetilo Rijeku, no možete li nam ispričati kako je uopće sam festival nastao?
Ivana: Nives i ja smo članice NDA CRO organizacije (Nomad Dance Academy Hrvatska), koja se jako angažirala po pitanju razvoja i decentralizacije suvremene plesne scene. Pod tim utjecajem, napravili smo anketu i pitali našu publiku što im nedostaje od kulturno-umjetničkih sadržaja u gradu. Odgovor je bio sve! Tako smo došli do toga da je festival format unutar kojeg bismo mogli ponuditi to sve – predstave, radionice, izložbe, priliku za susrete i inspiraciju – sve sadržaje za kojima publika čezne. Od te ankete do lansiranja prvog Periskopa je prošlo manje oko 4 mjeseca, dakle rapidno smo ga organizirali, s malom ali značajnom financijskom podrškom NDA Hrvatske i vlastitim sredstvima Prostora Plus, no uz maksimalni elan i entuzijazam svih koji su bili uključeni u realizaciju festivala.
Koliko se festival promijenio u odnosu na 2016. godinu?
Ivana: Prvi festival smo napravili gotovo gerilski i u trenutku… i taj prvi Periskop je zaista skrenuo pozornost svima, baš je odjeknuo gradom. Sada već mnogi samo čekaju kad će krenuti festival, zanimaju se, javljaju za volontiranje, a mi radimo puno više planski i promišljenije, otvaramo suradnje, a imamo i financijsku podršku koja nam je jako važna i bez koje ne bismo mogli sve to što Periskop sada jest i sve što maštamo da bude. Želimo da festival bude mjesto edukacije i produkcije, ali i mjesto susreta i promocije, mjesto za rezidencije i umjetničko istraživanje. I mi se trudimo i radimo da bismo to i postigli, imamo puno posla.
Tajana: Od prvog festivala 2016 godine pa do danas promijenilo se dosta stvari, no neke su ostale iste. Zanimljivo je da je festival nastao ne bi li pružio podršku riječkoj sceni, no također je opstao upravo podrškom: što sve većom financijskom podrškom, što podrškom sponzora te volontera i volonterki bez kojih bi sva dosadašnja izdanja bila nezamisliva, podrškom institucija poput HNK Ivana pl. Zajca svim dosadašnjim izdanjima te ove godine podrškom HKD-a na Sušaku. Uspostavili smo suradnje s mnogim organizacijama ne bi li osigurali raznolik program. S druge strane, Periskop je nastao iz želje da podrži i potpomogne razvoj riječke scene, osiguravanjem sadržaja koji su jako nedostajali, od predstava do radionica, pa i samog formata festivala suvremenog plesa kojeg Rijeka u tom trenutku nije imala. Tijekom protekle tri godine nastojali smo relativno malim festivalom obuhvatiti mnoga područja, od suvremenog plesa, uz fokus na mlade autore/ice i lokalne autore/ice, do novog cirkusa, predstava za djecu, radionica za plesače kao i za buduće kritičare. Svako sljedeće izdanje festivala i nama kao organizatoricama pomaže u stjecanju iskustva i razvoju ideja o kreiranju festivala. Tako smo odlučile da od ove godine Periskop nije samo festival suvremenog plesa već i novog cirkusa, koji je u Rijeci još uvijek u povojima, dok Rijeka svojim umjetničkim i infrastrukturnim kapacitetima ne bude spremna za zasebne programe koji podržavaju razvoj novocirkuske scene.
Što mislite, koliko je festival utjecao na riječku kulturnu i umjetničku scenu? Jesu li plesači, ali i ples općenito, dobili više pozornosti i prostora za izražavanje?
Ivana: Nakon tri godine mogu reći da mi kao festival još uvijek ne možemo ponuditi riječkoj umjetničkoj sceni mnogo više od vidljivosti plesa i prostora za izvedbu, iako su i ti prostori upitno adekvatni u mnogo slučajeva. Pozitivna promjena je ta da nam tijekom cijele godine prilaze i gledatelji i umjetnici s interesom za Periskop, pa zaista vidimo da festival može (a i mora) biti podrška plesnoj sceni. Kada bismo mogli ostvariti snove o plesnom centru u Rijeci dogodio bi se zbilja veliki skok u razvoju plesne umjetnosti. Tada bismo mogli lakše proširiti djelovanje i na ostatak godine i potpunije raditi na kontinuitetu i razvoju publike. Mogli bismo postati mjesto trajnog, a ne samo povremenog susreta publike i umjetnosti.
Nives: Ako govorimo o sceni novog cirkusa u Rijeci, ona zaostaje za onom suvremenog plesa, kao i za novocirkuskom scenom u Hrvatskoj, što znači da nju tek treba iznjedriti i omogućiti joj na rad i daljnji razvoj. U tom smislu Periskop nastoji potpomognuti razvoj scene dovođenjem predstava novog cirkusa u Rijeku i osigurati takav tip programa u Rijeci kao i radionica novocirkuskih vještina na kojima mladi umjetnici i umjetnice mogu usavršiti svoje vještine i steći nova znanja. To nije uvijek jednostavno, jer za novi cirkus postoji interes, ali ne i adekvatni uvjeti. Malo je dvorana koje se mogu opremiti i u kojima se mogu vježbati te vještine, a nema niti adekvatnih izvedbenih prostora u kojima bi mogle nastupiti jače produkcije s tog područja. Festival Periskop odlučio je prihvatiti izazov i dovoditi cirkuske predstave; zasad ih nije bilo puno. Doveli smo dječju cirkusku predstavu nakon koje su svi pitali kada će biti opet. Prošle smo godine podržali cirkuske umjetnike iz Hrvatske s radovima u nastajanju i predstavili ih Rijeci. A ove godine dovodimo još troje umjetnika koji će se predstaviti na svojevrsnoj noći cirkusa te trupu Un loup de l’homme iz Francuske, zemlje koja je na području cirkusa daleko ispred nas, a koja će osim predstave Face Nord održati i radionicu partnerske akrobatike. Zasad nam je namjera da, u skladu s mogućnostima koje imamo, osiguramo predstavljanje raznolikosti novocirkuskih programa koji inače nije dostupan ni umjetnicima niti publici i otvaramo prostor za pitanja, za nove želje i potrebe cirkuske scene u Rijeci.
Što mislite o riječkoj publici generalno? Koliko je ona zainteresirana za plesnu umjetnost?
Ivana: Publike za kulturne i umjetničke sadržaje u Rijeci ima, i svjedočimo činjenici da Periskop iz godine u godinu ima sve brojniju publiku. To nam je potvrda da to što radimo ima smisla i zbilja jest potreba građana. Neki naši posjetitelji su sasvim slučajno “zalutali” na festival, a da nikada nisu imali interesa za suvremeni ples i pokret, ali su bili vrlo ugodno iznenađeni i zadovoljni ponuđenim sadržajima i ostali su naša publika. To me jako veseli, jer postoji dosta nerazumijevanja u javnosti o tome što suvremeni ples jest i što sve može biti pa često ljudi na prvi spomen o suvremenom plesu odustanu, jer očekuju nešto što ne razumiju, iako se zapravo nikad nisu ni susreli s takvim sadržajima. Upravo iz tog razloga se trudimo da našoj publici ponudimo raznolike programe, od vrlo konceptualnih do vrlo plesnih komada, od izložbi do radionica, kako bi svatko mogao za sebe naći interesnu točku od koje može započeti upoznavati bogatstvo suvremenog plesnog izričaja. I uspijevamo, barem je povratna informacija koju dobivamo takva.
Nives: Sreća u nesreći s novim cirkusom je to što ga šira publika doživljava vrlo atraktivnim pa će na spomen cirkusa naćuliti uha i možda i doći na program, iako postoji velik broj onih koji ne znaju što sve može biti novi cirkus. Programima novog cirkusa na Periskopu mi možemo jako utjecati na to koliko riječka publika poznaje novi cirkus dovođenjem raznolikih predstava, koje nisu samo izvedbe uličnih izvođača već su drugačije osmišljene i umjetnički razrađene. Time upoznajemo publiku i gradimo interes publike za novi cirkus, a radioničkim programima potičemo zainteresirane da se time krenu baviti, što je osnova i za razvoj scene.
Tajana: Meni se osobno čini da za ples u svim svojim inačicama u Rijeci ima dosta interesa. Ipak, kada se govori o suvremenom plesu taj je broj znatno manji, čak i unutar grupe ljudi zainteresiranih za ples. Mislim da je to zbog slabog poznavanja te vrste plesne umjetnosti te nekomercijalnog već istraživačkog pristupa u većini produkcija suvremenog plesa. Jedan od načina djelovanja je osiguravanje različitog programa plesnih predstava ili plesnih radionica za plesače različitih stilova s renomiranim voditeljima s područja suvremenog plesa. Osim toga, za riječku scenu karakteristično je da ne postoji kritička podrška kulturnim programima, pa tako ni plesnima, koji bi, osim što bi mogli dati povratnu informaciju akterima na plesnoj sceni, mogli djelovati kao i posrednik izvedbi suvremenog plesa i publike. Na taj nedostatak kritičkog osvrta reagirali smo radionicom plesne kritike koja se od drugog izdanja festivala kontinuirano održava u sklopu festivala.
Ovogodišnji program ostavlja dojam dobre suradnje sa inozemnim plesnim umjetnicima. Možete li nam reći nešto više o umreženosti domaćih i stranih plesnih umjetnika?
Ivana: Od početka se trudimo dovoditi inozemne umjetnike, ali od prošle godine se taj aspekt intenzivirao ponajprije zahvaljujući suradnji s Edvinom Liverićem, koji me doveo u kontakt europskom plesnom platformom Aerowaves, koja svake godine selektira radove najboljih mladih koreografa i prezentira ih u okviru Spring Forward festivala. Tako smo imali priliku dovesti dvije međunarodne predstave, a ove godine ih je čak četiri. To je svojevrsna priprema terena za dolazak Aerowavesa u Rijeku jer će se sljedeće godine Spring Forward održati upravo u Rijeci.
Nives: Festival je uvijek mjesto susreta, susreta publike s izvođačima, ali i susreta umjetnika i umjetnica. Što se riječke cirkuske scene tiče, većina umjetnika koji su se u Rijeci krenuli baviti nekom od vještina novog cirkusa morali su se uputiti van Rijeke ne bi li se dodatno obrazovali i bavili novim cirkusom. Oni su dakako umreženi u svojim radnim sredinama, a mogu biti podrška zainteresiranima u Rijeci da steknu znanja i vještine koje im trebaju. Tako ove godine na festivalu nastupa Vladimir Ježić, umjetnik na trapezu koji će održati radionicu trapeza i kreativnu radionicu za zračne umjetnike i umjetnice. Ove godine po prvi put dovodimo inozemnu produkciju, što nije jednostavno jer za mnoge takve produkcije ne postoje uvjeti za izvođenje u Rijeci, a koji će osim izvedbe, prezentirati i podučiti svom načinu rada partnerske akrobatike polaznike radionice Otkrivanje fenomena.
Cjelokupan ovogodišnji program i raspored izvođenja možete pronaći na službenoj stranici festivala.
